Žilijen Beneto

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žilijen Beneto
Žilijen Beneto na Vimbldonu 2017.
Lični podaci
Datum rođenja(1981-12-20)20. decembar 1981.(42 god.)
Mesto rođenjaBurg an Bres, Francuska
DržavljanstvoFrancuska
Visina1,85 m
Masa79 kg
PrebivališteBulonj Bijankur, Francuska
Informacije o karijeri
Pro. karijera2000—2018
IgraDesnom rukom; dvoručni bekhend
TrenerAntoan Beneto
Zarada9.556.742 $
ATP profilwww.atpworldtour.com/en/players/julien-benneteau/b747/overview
Pojedinačno
Pobede—porazi273—297 (47,89% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira, na Letnjim olimpijskim igrama i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri0 (4 čelendžera)
Izgubljena finala10
Najbolji plasmanBr. 25 (17. novembar 2014)
Uspeh na grend slem turnirima
OP Australije3K (2006, 2012, 2013, 2018)
Rolan GarosČF (2006)
Vimbldon4K (2010)
OP SAD3K (2009, 2011, 2012, 2013)
Ostali turniri
Olimpijske igre2K (2012)
Parovi
Pobede—porazi265—195 (57,61% u glavnim žrebovima Grend slem i ATP turnira, na Letnjim olimpijskim igrama i u Dejvis kupu)
Osvojeni turniri12 (10 čelendžera, 3 fjučersa)
Izgubljena finala9
Najbolji plasmanBr. 5 (3. novembar 2014)
Uspeh na grend slem turnirima — parovi
OP AustralijeČF (2007, 2015)
Rolan GarosP (2014)
VimbldonF (2016)
OP SADPF (2004, 2007)
Ostali turniri — parovi
Masters kupPF (2014)
Olimpijske igre Bronza (2012)
Mešoviti parovi
Pobede—porazi0—1 (0% na Grend slem turnirima)
Uspeh na grend slem turnirima — mešoviti parovi
OP Australije
Rolan Garos1K (2016)
Vimbldon
OP SAD
Timska takmičenja
Dejvis kupP (2017)
Ažurirano: 27. maj 2019..
Osvojene medalje
Predstavljajući Francuska
Tenis
Olimpijske igre
Bronzana medalja — treće mesto London 2012. Parovi

Žilijen Beneto (franc. Julien Benneteau; rođen 20. decembra 1981. godine u Burg an Bresu, Francuska) je bivši francuski teniser. Najbolji plasman na ATP listi u singlu mu je 25. mesto, a u dublu 5. mesto (na ovim pozicijama je bio tokom novembra 2014). U konkurenciji parova ima 12 osvojenih ATP turnira i još 9 finala. Najznačajnija je titula na Rolan Garosu 2014. koju je osvojio u paru sa Rože-Vaselenom,[1] a sa istim partnerom je stigao i do finala Vimbldona 2016.[2] Na Olimpijskim igrama 2012. Beneto je sa Gaskeom u dublu doneo svojoj zemlji bronzanu medalju. Njih dvojica su tada pobedili špansku kombinaciju Ferer/Lopez u dva seta.[3]

Za razliku od dubla, u singlu ne može da se pohvali tako dobrim rezultatima jer je izgubio svih 10 ATP finala koje je igrao. Ipak, na Grend slem turnirima je uvek stizao makar do 3. kola, a na Rolan Garosu 2006. bio je četvrtfinalista.[4]

Tenisku karijeru je završio 2018. na mastersu u Parizu da bi od 2019. preuzeo funkciju fed kup selektora Francuske.[5]

Grend slem finala[uredi | uredi izvor]

Parovi: 2 (1–1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobednik 1. 2014. Rolan Garos Šljaka Francuska Eduar Rože-Vaselen Španija Marsel Granoljers
Španija Mark Lopez
6–3, 7–6(7–1)
Finalista 1. 2016. Vimbldon Trava Francuska Eduar Rože-Vaselen Francuska Pjer-Ig Erber
Francuska Nikola Mai
4–6, 6–7(1–7), 3–6

Finala ATP masters 1000 serije[uredi | uredi izvor]

Parovi: 6 (2–4)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Godina Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Finalista 1. 2007. Monte Karlo Šljaka Francuska Rišar Gaske Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
2–6, 1–6
Pobednik 1. 2009. Šangaj Tvrda Francuska Žo-Vilfrid Conga Poljska Marijuš Firstenberg
Poljska Marćin Matkovski
6–2, 6–4
Finalista 2. 2010. Toronto Tvrda Francuska Mikael Ljodra Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
5–7, 3–6
Finalista 3. 2011. Pariz Tvrda (d) Francuska Nikola Mai Indija Rohan Bopana
Pakistan Ajsam-ul-Hak Kureši
2–6, 4–6
Pobednik 2. 2013. Monte Karlo Šljaka Srbija Nenad Zimonjić Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
4–6, 7–6(7–4), [14–12]
Finalista 4. 2014. Šangaj Tvrda Francuska Eduar Rože-Vaselen Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
3–6, 6–7(3–7)

Mečevi za olimpijske medalje[uredi | uredi izvor]

Parovi: 1 (1–0)[uredi | uredi izvor]

Ishod Godina Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Bronza 2012. OI u Londonu Trava Francuska Rišar Gaske Španija David Ferer
Španija Felisijano Lopez
7–6(7–4), 6–2

ATP finala[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno: 10 (0–10)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grend slem turniri (0–0)
Završno prvenstvo sezone (0–0)
ATP masters 1000 (0–0)
ATP 500 (0–1)
ATP 250 (0–9)
Finala po podlozi
Tvrda (0–7)
Šljaka (0–2)
Trava (0–0)
Tepih (0–1)
Finala po lokaciji
Otvoreno (0–4)
Dvorana (0–6)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Finalista 1. 24. maj 2008. Kazablanka, Maroko Šljaka Francuska Žil Simon 5–7, 2–6
Finalista 2. 26. oktobar 2008. Lion, Francuska Tepih (d) Švedska Robin Sederling 3–6, 7–6(7–5), 1–6
Finalista 3. 23. maj 2009. Kicbil, Austrija Šljaka Španija Giljermo Garsija-Lopez 6–3, 6–7(1–7), 3–6
Finalista 4. 21. februar 2010. Marsej, Francuska Tvrda (d) Francuska Mikael Ljodra 3–6, 4–6
Finalista 5. 27. avgust 2011. Vinston-Sejlem, SAD Tvrda Sjedinjene Američke Države Džon Izner 6–4, 3–6, 4–6
Finalista 6. 15. januar 2012. Sidnej, Australija Tvrda Finska Jarko Nijeminen 2–6, 5–7
Finalista 7. 30. septembar 2012. Kuala Lumpur, Malezija Tvrda (d) Argentina Huan Monako 5–7, 6–4, 3–6
Finalista 8. 17. februar 2013. Roterdam, Holandija Tvrda (d) Argentina Huan Martin del Potro 6–7(2–7), 3–6
Finalista 9. 29. septembar 2013. Kuala Lumpur, Malezija (2) Tvrda (d) Portugalija Žoao Souza 6–2, 5–7, 4–6
Finalista 10. 28. septembar 2014. Kuala Lumpur, Malezija (3) Tvrda (d) Japan Kej Nišikori 6–7(4–7), 4–6

Parovi: 21 (12–9)[uredi | uredi izvor]

Legenda
Grend slem turniri (1–1)
Završno prvenstvo sezone (0–0)
ATP masters 1000 (2–4)
ATP 500 (1–2)
ATP 250 (8–2)
Finala po podlozi
Tvrda (9–5)
Šljaka (2–1)
Trava (0–2)
Tepih (1–1)
Finala po lokaciji
Otvoreno (5–6)
Dvorana (7–3)
Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobednik 1. 5. oktobar 2003. Mec, Francuska Tvrda (d) Francuska Nikola Mai Francuska Mikael Ljodra
Francuska Fabris Santoro
7–6(7–2), 6–3
Finalista 1. 12. oktobar 2003. Lion, Francuska Tepih (d) Francuska Nikola Mai Izrael Jonatan Erlih
Izrael Endi Ram
1–6, 3–6
Pobednik 2. 29. oktobar 2006. Lion, Francuska Tepih (d) Francuska Arno Kleman Češka František Čermak
Češka Jaroslav Levinski
6–2, 6–7(3–7), [10–7]
Finalista 2. 22. april 2007. Monte Karlo, Monako Šljaka Francuska Rišar Gaske Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
2–6, 1–6
Pobednik 3. 9. mart 2008. Las Vegas, SAD Tvrda Francuska Mikael Ljodra Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
6–4, 4–6, [10–8]
Pobednik 4. 18. oktobar 2009. Šangaj, Kina Tvrda Francuska Žo-Vilfrid Conga Poljska Marijuš Firstenberg
Poljska Marćin Matkovski
6–2, 6–4
Pobednik 5. 1. novembar 2009. Lion, Francuska (2) Tvrda (d) Francuska Nikola Mai Francuska Arno Kleman
Francuska Sebastijan Grožan
6–4, 7–6(8–6)
Pobednik 6. 21. februar 2010. Marsej, Francuska Tvrda (d) Francuska Mikael Ljodra Austrija Julijan Noul
Švedska Robert Lindsted
6–4, 6–3
Finalista 3. 16. avgust 2010. Toronto, Kanada Tvrda Francuska Mikael Ljodra Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
5–7, 3–6
Finalista 4. 20. februar 2011. Marsej, Francuska Tvrda (d) Francuska Žo-Vilfrid Conga Holandija Robin Hase
Ujedinjeno Kraljevstvo Ken Skupski
3–6, 7–6(7–4), [11–13]
Finalista 5. 13. novembar 2011. Pariz, Francuska Tvrda (d) Francuska Nikola Mai Indija Rohan Bopana
Pakistan Ajsam-ul-Hak Kureši
2–6, 4–6
Pobednik 7. 21. april 2013. Monte Karlo, Monako Šljaka Srbija Nenad Zimonjić Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
4–6, 7–6(7–4), [14–12]
Pobednik 8. 4. avgust 2013. Vašington, SAD Tvrda Srbija Nenad Zimonjić Sjedinjene Američke Države Mardi Fiš
Češka Radek Štjepanek
7–6(7–5), 7–5
Pobednik 9. 23. februar 2014. Marsej, Francuska (2) Tvrda (d) Francuska Eduar Rože-Vaselen Australija Pol Henli
Ujedinjeno Kraljevstvo Džonatan Marej
4–6, 7–6(8–6), [13–11]
Pobednik 10. 7. jun 2014. Rolan Garos, Francuska Šljaka Francuska Eduar Rože-Vaselen Španija Marsel Granoljers
Španija Mark Lopez
6–3, 7–6(7–1)
Finalista 6. 5. oktobar 2014. Peking, Kina Tvrda Kanada Vašek Pospišil Holandija Žan-Žilijen Rojer
Rumunija Orija Tekau
7–6(8–6), 5–7, [5–10]
Finalista 7. 12. oktobar 2014. Šangaj, Kina Tvrda Francuska Eduar Rože-Vaselen Sjedinjene Američke Države Bob Brajan
Sjedinjene Američke Države Majk Brajan
3–6, 6–7(3–7)
Finalista 8. 9. jul 2016. Vimbldon, Velika Britanija Trava Francuska Eduar Rože-Vaselen Francuska Pjer-Ig Erber
Francuska Nikola Mai
4–6, 6–7(1–7), 3–6
Pobednik 11. 26. februar 2017. Marsej, Francuska (3) Tvrda (d) Francuska Nikola Mai Holandija Robin Hase
Ujedinjeno Kraljevstvo Dominik Inglot
6–4, 6–7(9–11), [10–5]
Finalista 9. 25. jun 2017. London, Velika Britanija Trava Francuska Eduar Rože-Vaselen Ujedinjeno Kraljevstvo Džejmi Mari
Brazil Bruno Soares
2–6, 3–6
Pobednik 12. 24. septembar 2017. Mec, Francuska (2) Tvrda (d) Francuska Eduar Rože-Vaselen Holandija Vesli Kolhof
Novi Zeland Artjom Sitak
7–5, 6–3

Ostala finala[uredi | uredi izvor]

Timska takmičenja: 4 (1–3)[uredi | uredi izvor]

Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partneri Protivnici Rezultat Izvor
Finalista 1. 3–5. decembar 2010. Dejvis kup, Beograd, Srbija Tvrda (d) Francuska Gael Monfis
Francuska Mikael Ljodra
Francuska Žil Simon
Francuska Arno Kleman
Srbija Novak Đoković
Srbija Viktor Troicki
Srbija Janko Tipsarević
Srbija Nenad Zimonjić
2–31 [6]
Finalista 2. 21–23. novembar 2014. Dejvis kup, Lil, Francuska Šljaka (d) Francuska Žo-Vilfrid Conga
Francuska Gael Monfis
Francuska Rišar Gaske
Švajcarska Rodžer Federer
Švajcarska Stanislas Vavrinka
Švajcarska Marko Kjudineli
Švajcarska Mihael Lamer
1–3 [7]
Pobednik 1. 24–26. novembar 2017. Dejvis kup, Lil, Francuska Tvrda (d) Francuska Žo-Vilfrid Conga
Francuska Luka Puj
Francuska Rišar Gaske
Francuska Pjer-Ig Erber
Belgija David Gofen
Belgija Stiv Darsi
Belgija Ruben Bemelmans
Belgija Joris De Lore
3–22 [8]
Finalista 3. 23–25. novembar 2018. Dejvis kup, Lil, Francuska Šljaka (d) Francuska Luka Puj
Francuska Žeremi Šardi
Francuska Pjer-Ig Erber
Francuska Nikola Mai
Francuska Žo-Vilfrid Conga
Hrvatska Marin Čilić
Hrvatska Borna Ćorić
Hrvatska Franko Škugor
Hrvatska Mate Pavić
Hrvatska Ivan Dodig
1–33 [9]

1 2010. nastupio je u prvom kolu i četvrtfinalu Dejvis kupa ali nije bio u finalnoj postavi
2 2017. nastupio je u četvrtfinalu Dejvis kupa ali nije bio u finalnoj postavi
3 2018. nastupio je u polufinalu Dejvis kupa ali nije bio u finalnoj postavi

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „French Open: Julien Benneteau and Edouard Roger-Vasselin Win Maiden Men's Doubles Title”. Sports NDTV. 9. 6. 2014. Arhivirano iz originala 12. 05. 2016. g. Pristupljeno 22. 4. 2016. 
  2. ^ „Herbert/Mahut Secure Wimbledon Title”. ATP World Tour. 9. 7. 2016. Pristupljeno 1. 12. 2016. 
  3. ^ „Benneteau/Gasquet Win Olympic Doubles Bronze Medal”. Pba–online. 5. 8. 2012. Pristupljeno 22. 4. 2016. 
  4. ^ „Opponent's withdrawal lifts Nadal”. The Augusta Chronicle. 8. 6. 2006. Pristupljeno 22. 4. 2016. 
  5. ^ „Benneteau to captain French Fed Cup team”. Fed Cup – official website. Pristupljeno 4. 6. 2019. [mrtva veza]
  6. ^ „2010 Davis Cup final”. Davis Cup. Arhivirano iz originala 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 9. 12. 2018. 
  7. ^ „2014 Davis Cup final”. Davis Cup. Arhivirano iz originala 14. 09. 2014. g. Pristupljeno 9. 12. 2018. 
  8. ^ „2017 Davis Cup final”. Davis Cup. Arhivirano iz originala 18. 09. 2017. g. Pristupljeno 9. 12. 2018. 
  9. ^ „2018 Davis Cup final”. Davis Cup. Arhivirano iz originala 27. 11. 2018. g. Pristupljeno 9. 12. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]