Kapri

Koordinate: 40° 33′ 00″ S; 14° 13′ 59″ I / 40.550° S; 14.233° I / 40.550; 14.233
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kapri
Kapri na karti Italije
Kapri
Kapri
Geografija
Koordinate40° 33′ 00″ S; 14° 13′ 59″ I / 40.550° S; 14.233° I / 40.550; 14.233
Površina10,4 km2
Visina589 m
Administracija
Ostrvo Kapri blizu Napulja
Pogled na luku Kapri sa vile San Mišel

Kapri je italijansko ostrvo. Na ostrvu se nalazi i grad istoga imena. Nalazi se na južnoj strani Napuljskog zaliva kraj Sorentinskog poluostrva. Kapri je još od rimskih vremena bio čuven po svojim lepotama. Ostrvo ima 10,4 kvadratna kilometra i 14,143[1] stanovnika. Na ostrvu se nalazi Kapri i naselje Anakapri. Od druge polovine 19. veka Kapri je postao popularno odredište evropskih umetnika, književnika i drugih slavnih ličnosti.

Ovo mondensko letovalište privlači turiste iz čitavog sveta zbog svog istorijskog značaja, neobičnog reljefa, raskošne prirode i izuzetno prijatne klime. Kapri je satkan od snova, sjaja, luksuza i glamura. Još su ga Rimski imperatori birali za svoje utočište, a Tiberije je odavde vladao imperijom poslednjih godina svog života. Ovo čudesno ostrvo inspiracija je mnogih umetnika, slikara, glumaca i pesnika, a u vili Krup još uvek se nalazi pisaći sto za kojim je Maksim Gorki pisao svoj roman Mati. Ovde ga je posećivao i Lenjin.[2] Plava pećina je jedna od najatraktivnijih lokacija Kaprija. Belina krečnjaka i plavetnilo mora, igra svetlosti i tame, mora i kopna, inspirisali su brojne slikare i oduševljavaju mnoge turiste. Plava pećina nalazi se na obali ostrva Kapri, na jugu Italije. Sunčeva svetlost, prolazeći kroz podvodnu šupljinu obasjava morsku vodu i stvara plavu refleksiju koja osvetljava pećinu.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prema grčkom geografu Strabonu Kapri je jednom bio spojen sa ostatkom Italije. To su potvrdila novija geografska i arheološka istraživanja. Novija iskopavanja su pokazala da su ljudi na Kapriju još od neolitika. U Enejidi Vergilije je tvrdio da su Grci sa Jonskih ostrva naselili Kapri. Tacit je tvrdio da je na Kapriju bilo 12 carskih vila. I Oktavijan Avgust i Tiberije su tu imali niz vila. Car Komod je 182. prognao svoju sestru Lucilu na Kapri. Nakon pada Zapadnoga Rimskoga carstva Kapri je bio pod kontrolom Napulja. Ostrvo je bilo na udaru brojnih piratskih napada. Car Ludvig II je 866. predao ostrvo Amalfiju. Prvi biskup je postavljen 987. U 16. veku ostrvo je bilo na udaru Turaka, Čuveni turski admirali Barbarosa Hajredin paša i Turgut Reis su 1535. i 1553. pljačkali Kapri. Napoleonova francuska vojska je januara 1806. zauzela ostrvo. Britanci su maja 1806. izbacili Francuze sa Kaprija i Kapri pretvorili u jaku pomorsku bazu ("drugi Gibraltar"). Međutim Britanci su tada napravili veliku štetu na arheološkim iskopinama. Žoašen Mira je ponovo 1808. osvojio Kapri i tu su Francuzi ostali do 1815, kada je Kapri vraćen Burbonima Napuljske kraljevine.

Pogled iz vrta Oktavijana Avgusta

U drugoj polovini 19. veka Kapri je postao popularno odredište evropskih umetnika, književnika i drugih slavnih ličnosti. Džon Singer Sardžent i Frank Hajd su bili istaknuti umetnici koji su bili na ostrvu krajem 1870-ih. Na ostrvu su imali vile Norman Daglas, Fridrih Alfred Krup, Kurcio Malaparte, Aksel Munte, Maksim Gorki, Emil fon Bering i Kristijan Vilhelm Alers.

Kapri u književnosti[uredi | uredi izvor]

Fascinaciju ostrvom Kapri potakla je knjiga „Otkriće Plave Špilje na ostrvu Kapriju“ nemačkoga slikara i pisca Avgusta Kopiša. U knjizi je opisao svoj boravak na Kapriju 1826. i otkriće plave špilje. Kapri je poznat i po kratkoj priči Samerseta Moma „Lotofag“. U toj priči glavni lik dolazi iz Bostona na Kapri na odmor i tako je bio očaran Kaprijem da ostavlja posao i odlučuje da ostatak života provede u dokolici na Kapriju.

Klod Debisi u naslovu svoga impresionističkoga dela spominje Anakapri. Norman Daglas je napisao roman o Kapriju. Pored Daglasa i književnik Žak Fersena i pesnik August fon Platen dolaze na Kapri stvarajući homoseksualnu zajednicu.

Letonski romanopisac Janis Jaunsudrabinš je napisao 1939. roman „Kapri“, u kome opisuje biciklističke ture Maksima Gorkoga i Aksela Muntea. Pisac i švedski kraljevski lekar Aksel Munte (1857—1949) sagradio je vilu na ostrvu blizu Anakaprija.

Plava Pećina[uredi | uredi izvor]

Ostrvo je okruženo prstenom pećina a najpoznatija je Plava pećina koja predstavlja nezaobilaznu turističku atrakciju ostrva. Poznata je još iz drevnih vremena a kasnije je zaboravljena pa ponovo otkrivena zahvaljujući sanjivom umetniku koji je na nju slučajno naleteo 1826. godine. U unutrašnjosti pećine prelamanje svetlosti stvara neverovatnu boju i magičnu atmosferu. Kada jednom iskusite čari Kaprija biće vam sasvim jasno zašto je ovo ostrvo bilo omiljeno mesto imperatora Augusta koji je na ovom ostrvu boravio još 29 godine p. n. e. Julije Cezar i Tiberije su izgradili letnje vile na Kapriju, a danas ih slede mnogi turisti. Pećina je specifična po svetlosti koja se reflektuje od morske vode i obasjava pećinu. Od ove svetlosti se stvaraju neverovatne boje, zbog čega je pećina neizostavni simbol ostrva. Plava pećina, odnosno Azura (na italijanskom) je najfascinantnija od svih mnogobrojnih pećina na ovom ostrvu. Odsjaj sunčeve svetlosti u pećini čini vodu takvom da se boja preliva u svim bojama duge. U pećinu se ulazi malim čamcem koji se nalazi u neposrednoj blizini ulaza u pećinu. Kada se nađete unutra, zapanjiće vas predivan pogled na neverovatnu plavu vodu koja zapravo neprestano menja boje.[3]

Pećina je duga 60m i široka 25m. Pećinski ulaz je oko dva metra širok i jedan metar visok. Iz tog razloga, ulaz u pećinu je omogućen samo kada je plima i kada je more mirno. Prilikom oseke, ulaz u pećinu postaje nedostupan. Da biste ušli u pećinu, posetioci moraju da leže na dnu čamca dok veslač koristi metalni lanac vezan za zidove pećine kako bi mogao da upravlja čamcem unutar pećine. Kupanje u pećini je zabranjeno, kako iz bezbednosnih razloga tako iz razloga da se sačuva čistoća vode. Plava pećina je jedna od nekoliko morskih pećina širom sveta koja je preplavljena sjajnom plavom i smaragdnom svetlošću. Svetlost u ovu pećinu dolazi preko jedne male rupe koja se nalazi u zidu pećine, dok se drugi izvor svetlosti, rupa koja se nalazi neposredno ispod ulaza a kroz koju može da uđe dosta manje svetlosti.

Kao svetlost prolazi kroz vodu u pećinu, crvene refleksije su izbačene i samo plavo svetlo ulazi u pećinu. Mehurići uzrokuju da se svetlost prelama drugačije nego što je to slučaj sa okolnim vodama i odaju srebrni efekat. Plava pećina je jedinstvena u svetu. Bila je poznata još u 17. veku. Tokom Rimskog perioda Plava pećina je korišćena kao lični posed cara Tiberija odnosno kao morski hram. Tiberije je prešao iz rimskog glavnog grada na ostrvo Kapri. Tokom Tiberijeve vladavine, Plava pećina je ukrašena sa nekoliko statua. Vekovima pećina je u prošlosti bila napuštena, strahovali su od strane lokalnih pomoraca zbog postojanja legendi o duhovima i demonima koji naseljavaju pećinu. situacija se promenila davne 1826. godine kada je pećinu ponovo otkrio jedan nemački pisac i njegov saputnik.

Ostrvo Kapri[uredi | uredi izvor]

Kapri je malo ostrvo u Napuljskom zalivu, koje već decenijama važi za jednu od posećenijih turističkih destinacija, odmaralište svetskog džet-seta. Na njegovoj obali, na vrhu njegovih stena, u neverovatnoj prirodi, često su sedeli evropski umetnici, književnici, koji su u tišini, samo uz šum mora i cvrkut ptica, stvarali svoja dela. I dan-danas se na Kapriju mogu sresti brojni umetnici, koji sa šeširom na glavi, olovkom iza uveta i sa sveskom u ruci traže svoj kutak. Razlika je samo što su im se sada pridružili turisti iz svih krajeva sveta, koji, razumljivo, nisu uspeli da odole jedinstvenoj lepoti Kaprija.[4] Kapri je udaljen 5 km od Napulja i 3 km od Sorentea. Do njega se može doći trajektom ili brodom, što predstavlja pun pogodak. Pogled na Kapri sa mora jedinstven je doživljaj. Tragovi naseljenosti datiraju još iz neolita. Ostrvo Kapri je bilo grčka kolonija, koja je tokom istorije delila sudbinu Južne Italije koja je često menjala gospodara. Na ostrvu Kapri nalazi se istoimeni grad, i naselje Anakapri. Kapri je još od rimskih vremena bio čuven po svojoj lepoti. Centralni trg ostrva zadržao je seosku arhitekturu, a u novije vreme okružuju ga skupi butici. I upravo taj sjaj prošlog i glamur modernog vremena, jedna je od karakteristika ovog predivnog ostrva. Atrakcija Kaprija je Plava pećina, koja posetiocima pruža neverovatan doživljaj. Plava pećina jedan je od simbola ostrva; ovde se kroz otvor u tvrdoj steni probija svetlost, koja se reflektuje u providnoj plavoj vodi i stvara neverovatne boje[5].

Turizam[uredi | uredi izvor]

Kapri je turističko odredište i za Italijane i za strance. Tokom 1950-ih Kapri je postao popularno odredište međunarodnoga džet-seta. Centralni trg Kaprija je zadržao umerenu seosku arhitekturu, ali načičkan je skupim buticima i restoranima. Za vreme leta ima puno turista, najčešće jednodnevnih izletnika iz Napulja i Sorenta.

Turističke atrakcije - Kapri[uredi | uredi izvor]

  • Faraljoni, velike stene, su jedno od najznačajnijih prirodnih lepota ostrva. Ove stene su zapravo jedna od prvih asocijacija na Kapri. Na obali, postoji plaža Faraljoni i smatra se jednom od najlepših plaža na ostrvu. Postoji još nekoliko neobičnih stena u moru oko ostrva, uključujući i jednu koja ima luk.
  • Anakapri je najviši grad na ostrvu i iz njega se pruža predivan pogled na luku ispod. U blizini glavnog trga se nalazi žičara koja vozi putnike na planinu Solaro, kao i ulica puna prodavnica, od kojih mnoge nude degustaciju limončela. Maslinovo drveće, vinogradi i cveće čine ovaj grad tipičnim mediteranskim gradićem.
  • Vila San Mikele u Anakapriju se nalazi na mestu na kom se nekada nalazila vila cara Tiberija i sagradio ju je švedski pisac Aksel Munte krajem 19. veka. Delovi stare rimske vile su ostali ugrađeni u atrijumu i bašti. Unutrašnjost je uređena ukusno, mešavinom tradicionalnog lokalnog i švedskog stila, sa švedskim nameštajem i stotinama umetničkih dela, od antikviteta do dela iz 20. veka. Ako obilazite vilu, ne propustite da posetite baštu iz koje se pruža zadivljujuć pogled na litice, luku i more
  • Kapri je glavni grad ostrva. Trg Umberta I, poznatiji kao La Pjaceta, je centralni trg na kom se nalazi mnoštvo kafića i katedrala Santo Stefana. Trg je uvek pun ljudi, i danju i noću. U gradu se nalazi i arheološki muzej.
  • Ćertoza San Đakoma je manastir iz 14. veka u blizini grada Kapri. U njemu se nalazi muzej i biblioteka i tamo se često održavaju koncerti. U blizini se nalazi predivna Đardini Augusto, bašte cara Avgusta. Odande se pruža i prelep pogled na more.
  • Marina Pikola, južna luka, je prepuna restorana, i u blizini se nalazi kamenita plaža. U skoro svakom restoranu se nalazi terasa sa koje se pruža divan pogled na more, kao i na stene Faraljoni. Na plaži se mogu iznajmiti ležaljke. Do luke se može stići autobusom ili taksijem.
  • Ostaci rimske vile su zapravo skup ostataka 12 vila koje je sagradio car Tiberije, uključujući i Vilu Jovis, na fantastičnoj lokaciji na planini Tiberio, a najpoznatija, najposećenija i najzanimljivija je Morska palata i Tiberijeva kupatila u blizini Marine Grande.
  • Feničanske stepenice su stepenice od 800 stepenika koje povezuju Anakapri sa morem i sa kojih se pruža prelep pogled.

Južni dragulj, razglednica lepote, Kapri je jedna od najlepših i najpopularnijih destinacija u Italiji. Lepota prirode Kaprija, ali i stvarene atrakcije poput Plave pećine su nestvarne.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Istituto Nazionale di Statistica”. Arhivirano iz originala 11. 03. 2019. g. Pristupljeno 04. 09. 2017. 
  2. ^ http://www.olympic.rs › LETOVANJE › ITALIJA
  3. ^ a b Stanković, S. (2009). Putopis, Turistička geografija za znatiželjne, Beograd : Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
  4. ^ Jovičić, D., Ivanović, V. (2008). Turističke regije sveta. Beograd.: Geografski fakultet
  5. ^ „Ostrvo Kapri[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 09. 09. 2017. g. Pristupljeno 09. 09. 2017.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanković, S. (2009). Putopis, Turistička geografija za znatiželjne, Beograd : Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
  • Jovičić, D., Ivanović, V. (2008). Turističke regije sveta. Beograd.: Geografski fakultet

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]