Kaljazin

Koordinate: 57° 14′ 00″ S; 37° 51′ 00″ I / 57.233333° S; 37.85° I / 57.233333; 37.85
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kaljazin
Калязин
Pogled na deo grada sa Volge, na slici Potopljeni zvonik
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSredišnji FO
Oblast Tverska oblast
RejonKaljazinski rejon
Osnovanprvi pomen 1434.
Status grada1775.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2014.13.397
Geografske karakteristike
Koordinate57° 14′ 00″ S; 37° 51′ 00″ I / 57.233333° S; 37.85° I / 57.233333; 37.85
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina120 m
Kaljazin na karti Rusije
Kaljazin
Kaljazin
Kaljazin na karti Rusije
Kaljazin na karti Tverske oblasti
Kaljazin
Kaljazin
Kaljazin na karti Tverske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj171570, 171571, 171573
Pozivni broj+7 48249
Registarska oznaka69
OKATO kod28 222 501
OKTMO kod28 622 101 001
Veb-sajt
kalyazin.ru

Kaljazin (rus. Калязин) grad je u evropskom delu Ruske Federacije i administrativni centar Kaljazinskog rejona smeštenog na krajnjem jugoistoku Tverske oblasti.

Prema procenama nacionalne statističke službe, u gradu je 2014. živelo 13.397 stanovnika.

Kaljazin se često svrstava među gradove Zlatnog prstena Rusije.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad se nalazi na desnoj obali reke Volge, odnosno tačnije na desnoj obali veštačkog Ugličkog jezera nastalog pregrađivanjem korita Volge tokom 1930-ih godina, na oko 190 km severozapadno od glavnog grada zemlje Moskve. Na gotovo jednakom rastojanju nalazi se i administrativni centar oblasti, grad Tver (jugozapadno). Grad leži na mest gde se reka Žabnja uliva u Volgu, na nadmorskoj visini od 120 m.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U letopisima iz XII veka pominje se naselje Nikola na Žabnji koje se nalazilo na mestu današnjeg modernog grada. Nakon što je na tom mestu početkom XV veka osnovan pravoslavni manastir posvećen Svetoj Trojici (kasnije poznat kao Troicki Makarijev manastir, po svom osnivaču monahu Makariju Kaljazinskom) naglo je porasla i važnost samog naselja. U pisaim izvorima naselje Kaljazin prvi put se pominje 1434. godine.[1] O manastiru je pisao izvesni tverski trgovac i putopisac Afanasij Nikitin koji se tu boravio neko vreme 1466. u proputovanju ka Indiji.

Manastirsko naselje i Nikoljska sloboda („sloboda“ je bio tip naselja oslobođen plaćanja poreza) su krajem XVII veka spojeni u jedinstveno naselje Kaljazinsku slobodu.

Ukazom imperatorke Katarine Velike iz 1775. Kaljazin dobija administrativni status grada okružne subordinacije. Tokom XVIII i XIX veka Kaljazin je bio važan trgovački grad u kojem su se dva puta godišnje održavali važni sajmovi, a krajem XIX veka u gradu počinje da se razvija i znatnija zanatska delatnost.

Najveću tragediju u svojoj istoriji grad je doživeo krajem 1930-ih godina kada je usled ispunjavanja veštačke akumulacije Ugličkog jezera u celosti potopljeno staro istorijsko jezgro grada, uključujući i Makarijev manastir. Izvan vode je ostao jedino crkveni zvonik koji danas predstavlja najvažniji turistički simbol grada, poznat kao Potopljeni zvonik.

Dana 19. novembra 2001. godine u 21:19 sati po moskovskom vremenu, na oko 24 km jugoistočno od Kaljazina, kod sela Zaharovka srušio se putnički avion Iljušin Il-18 koji je leteo na čarter liniji od Hatange (Krasnodarski kraj) ka Moskvi. Prilikom pada aviona poginulo je svih 18 putnika i 7 članova posade.[2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 13.867 stanovnika, dok je prema procenama za 2014. grad imao 13.397 stanovnika.[3]

Kretanja broja stanovnika
1897. 1959. 1970. 1979. 1989. 2002. 2010. 2014.
5.496 11.077 11.272 13.893 15.544[4] 14.820[5] 13.867[6] 13.397

Kaljazinska opservatorija[uredi | uredi izvor]

Nedaleko od grada, na morenskom uzvišenju nadmorske visine od 178 m 1992. godine otvorena je velika radioastronomska opservatorija (rus. Калязинская радиоастрономическая обсерватория, КРАО). Moćni radioteleskop RT-64 prečnika 64 metra u stanju da je vrši kompleksna astrometrijska snimanja veoma udaljenih objekata u svemiru (poput pulsara i kvazara).[7]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Kroz grad prolazi železnička pruga na liniji MoskvaSonkovoSankt Peterburg, a u samom gradu se nalaze dve železničke stanice. Drumskim magistralnim pravcem R104 grad je povezan sa Moskvom i Ugličem, a magistralom R86 sa Tverom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Калязин // Энциклопедический словарь Брокгауза и Ефрона: В 86 томах (82 т. и 4 доп.). — СПб., 1890—1907.
  2. ^ [ http://www.newsru.com/russia/20nov2001/il18.htmlИл-18 Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016) является самым безопасным среди всех гражданских самолётов первого поколения.] NEWSru (20 ноября 2001).
  3. ^ Оценка численности постоянного населения Смоленской области на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (7. април 2014)
  4. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  5. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  6. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  7. ^ Калязинская радиоастрономическая обсерватория Астрокосмического центра Физического института им.П.Н.Лебедева

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]