Korisnik:Laslovarga/Sekelji
Sekelji − (mađ: Székely; rum: Secui; nem: Székler) su etnička grupa Mađara, koja živi u današnjoj Rumuniji, na istoku i jugoistoku Transilvanije, najviše ih ima u okruzima Hargita, Kovasna i Mureš. Samo ime ovog naroda se prvi put nalazi u dokumentima iz jedanaestog veka i to na latinskom Sikul ("Sicul"), dok mađarska forma imena Sekelj se spominje prvi put 1334. godine u dokumentima koji opisuju odbranu istočnog dela tadašnje Kraljevine Mađarske.
Populacija[uredi | uredi izvor]
Ukupan broj Sekelja, populacija, varira od izvora do izvora. Rumunski zvanični izvor govori o 670.000 Sekelja[1], mađarski izvori govore o brojci od 1,700.000 (a sa ovom brojkom su ustvari obuhvaćeni svi Mađari u Transilvaniji a ne samo Sekelji)[2]. Međutim istina je kao i uvek negde sakrivena u sredini a brojke služe svrsi. Brojka od 670 hiljada je tačna ako se računaju Sekelji koji žive na teritoriji koja se nekada zvala Zemlja Sekelja (mađ:Székelyföld) a danas su to okruzi Hargita, Kovasna i Mureš. U okruzima Hargita i Kovasna oni čine većinu stanovništva - Hargita (85%), Kovasna (74%). A Sekelji takođe žive u području između gradova Brašov (Braşov) i Sibiu (Sibiu).
Rumunski pravni sistem ne priznaje Sekelje, već ih na popisima ubraja u mađare, a u Mađarskoj se spominju kao transilvanijski mađari, sa tim da u okviru te populacije postoje i Sekelji kao posebna zajednica.
Ako se uzima u obzir ukupan broj Sekelja u celoj Transilvaniji, Mađarskoj i ostalim mestima koja su istorijski poznata kao mesta iseljavanja Sekelja (Vojvodina, Kanada, Brazil, Amerika) brojka bi se mogla možda približiti broju od milion Sekelja u svetu. Tako da se može sa sigurnošću reći da nema tačnog podatka, samo procene.
Po popisu iz 2002. godine najviše Sekelja u Rumuniji ima u okruzima Hargita, Kovasna i Mureš:
Lokacija | Ukupno Sekelja | % u okrugu |
---|---|---|
Hargita | 275.841 | 84,61% |
Kovasna | 164.055 | 73,81% |
Mureš | 200.000 | 39,26% |
Brašov | 40.000 | ... |
Ostatak | 50.000 | ... |
U svetu | 100.000 | ... |
Ukupno | 829.896 | ... |
U današnjoj Transilvaniji od ukupnog broja Mađara , Sekelji čine 40% populacije
Istorija[uredi | uredi izvor]
Usmena predanja[uredi | uredi izvor]
U starim hronikama i u kulturnoj baštini Sekelja stoji predanje da su Sekelji potomci Atilinih Huna. Njih je po predanju Atilin sin kreljević Čaba, posle očeve smrti, doveo na mesto današnjeg življenja, i po tome je i taj deo dobio naziv Zemlja Sekelja. Tačnije to odredišno mesto se zove Čigle Polje (mađ: Csigle-mező).
U Anonimusu, dokumentu na latinskom, Keza Šimon je u delu u kome je govorio o sekeljima napisao (citiram prevod):" Sekelji, koji su prvobitno bili Atilin narod, su ostali na Čigle Polju i tamo sebe nisu zvali hunima već sekeljima".
Predanja povezana sa činjenicama[uredi | uredi izvor]
Sekelji su u prošlosti smatrani za poseban narod i činjenica je da su se pridružili Mađarima kada su oni došli na prostore Karpata i Panonske Nizije i osnovali svoju kraljevinu.
Po tome se može reći da na prostorima Transilvanije žive dve grupacije koje govore mađarski jezik: Sekelji koji su potomci Huna iz 453. godine i Mađari koji koji su došli na ove prostore pod vođstvom Arpada 894. godine. Treća grupacija koja ima dodira sa Sekeljima a isto govori mađarski jezik jesu Čangok (mađ: Csángók), ali njih najviše ima u Moldaviji.
Pripadnost Sekelja Hunima je prvi put dovedena u pitanje tokom 18. veka, kada je u tim monarhističkim i ”slavnim“ vremenima bilo sramota pričati da si potomak azijskih barbara i nije odgovaralo tadašnjoj Mađarskoj državnoj politici. Po jednoj mađarskoj teoriji Sekelji su mađarsko pleme koje je ostalo izolovano u planinama i tako razvili svoj poseban identitet.
Posle toga je u 19. veku naišla rumunizacija današnje Transilvanije i nove teorije ko je, gde i kada bio tokom istorije, tako da je samo postojanje Sekelja bila kočnica za razvijanje iste. Po nekim rumunskim istoričarima Sekelji imaju neko strano poreklo (ne mađarsko), pa idu čak i dotle da pominju i rumunsko poreklo Sekelja.
Ako Sekelji nisu mađarsko hunskog porekla, postavljaju se pitanja: ”Kako to da su Sekelji oduvek govorili mađarski (dokaz za to je rovaško pismo koje kada se čita dobija se staromađarski), odakle Sekeljima Sekelj kapija (mađ: Székelykapu), Kopja (mađ: kopjafa), Rovaško pismo (mađ: Székely rovásírás), kultura i tradicija koju gaje i dan danas i čini ih jedinstvenim u svom okruženju“. To su sve pitanja koja treba postaviti raznim teoretičarima i političarima, a to su i odgovori svakome ko se malo pažljivije baci na proučavanje i značenje istih.
U svakom slučaju danas je činjenica da Sekelji postoje i da žive na prostorima koji oni zovu Zemlja Sekelja, a države dolaze i prolaze.
Srednji vek[uredi | uredi izvor]
Od osnivanja mađarske države pa do turskih osvajanja u 16. veku, Sekelji su imali punu autonomiju kao nezavisni faktor koji upravlja svojom sudbinom u Kraljevini Mađarskoj u okviru svojih sedišta u Erdelju. Sekelji su uživali plemićke privilegije i sve ostale privilegije u kraljevini kao deo osnivačke populacije i bili su izuzeti od plaćanja poreza kralju, to se i zvanično priznavalo u dokumentima kada se pisalo o njima kao o Naciji Sekelja (lat: Natio Siculorum). Najstariji izvori o ovome se mogu naći u dokumentima iz 13. veka.
Još jedna interesantna činjenica je da su se sve mađarske administrativne jedinice zvale varmeđe (mađ: vármegyék), što bi u bukvalnom prevodu značilo dvorac, zamak, tvrđava sa okolinom, a u to vreme to su bili gradovi−tvrđave sa okolinom, a administrativna osnova Sekelja je bio Sek (mađ: szék), što u prevodu znači stolica ili sedište.
Sekelji su imali 7 sedišta
- Čiksek (Csík−szék)
- Udvarheljsek (Udvarhely−szék)
- Marošsek (Maros−szék)
- Aranjosek (Aranyosszék) i
- Haromsek (Három−szék)koji se sastojao iz tri podsedišta Kezdi, Orbai i Šepšisek (Kézdiszék, Orbaiszék and Sepsiszék).
Pošto su Sekelji bili dužni da u slučaju rata daju određeni broj vojnika, u okviru vojne reforme 1241. godine bila je napravljena podela Sekelja u tri kategorije, po kojoj su posle i dobijali plemićke zasluge i olakšice (libertas Siculorum'):
- Vođe ili prvaci (előkelők) − najpovlaštenija klasa, plemići
- Konjanici (lófők) − cenjeni ratnici, ugledni prvaci
- Seljaci (gyalogok) − pešadija, koja je isto imala privilegije neplaćanja poreza
Gubljenje privilegija[uredi | uredi izvor]
Do 15. veka Sekelji su uživali autonomiju na svojoj zemlji a 1437.godine zbog opasnosti sa istoka su sklopili savez sa Transilvanijskim Mađarima i Sasima i ušli u Uniju triju nacija (Unio trium nationum) koja je vladala Transilvanijom, tada još Erdeljom.
Tursko osvajanje istočne Evrope u 16. veku je dovelo odvajanja od Mađarske i do poluvazalnog statusa Transilvanije u odnosu na Tursko carstvo, kada je i osnovana Erdeljska Kneževina (mađ: Erdélyi Fejedelemség). U toku postojanja kneževine i pokušaja sprovođenja nekih reformi i ukidanja povlastica koje su imali, došlo je i do prvog ustanka nezadovoljnih Sekelja 1562. godine. Kao posledica stalnih sukoba sa tadašnjom ugarskom vladajućom stranom, prilikom napada rumunskog vojvode (vladara dela Moldavije do 1600., Erdelja od 1599. do 1600. godine i Valačie (Valachia)− Zemlja Vlaha, 1593. − 1601.) Viteza Mihajla (rum: Mihai Viteazul), Sekelji su stali na njegovu stranu i pomogli mu da ostvari svoje ciljeve.
Posle poraza Turaka i ponovnog potpadanja pod Austrijsku vlast, Transilvanija je izgubila i to malo autonomije koje je imala pod turcima. Prilikom ponovnog preuređenja vojske i uvođenja prisilne mobilizacije od strane Marije Terezije, Sekelji su odbili poslušnost što je rezultiralo odmazdom i krvoprolićem u Madefalvi 7. januara 1764. godine, gde je pobijeno nekoliko stotine Sekelja i dovelo je do velike seobe stanovništva u Moldaviju pa posle u Bukovinu. Na kraju iz Bukovine 1883. godine je počelo preseljavanje u Vojvodinu (Skorenovac, Ivanovo (Srbija) i Vojlovica) i Mađarsku. Taj događaj je postao poznat u istoriji Sekelja kao krvoproliće u Madefalvi.
Za vreme mađarske revolucije 1848. godine, Sekelji su stali na stranu (citat):svoje mađarske braće protiv Transilvanijskih Rumuna i Sasa.
Kasnije 1867. godine Transilvanija je pripojena opet mađarskoj ali su Sekelji izgubili svoju autonomiju i sve privilegije i umesto bivših 7 sedišta nametnuto im je da imaju 4 okruga.
Ove izmene su bile važeće sve do raspada Austrougarske i trijanonskog mirovnog ugovora iz 1920. godine
Sekelji u 20. veku[uredi | uredi izvor]
- 1920. − Trianonskim ugovorom Transilvanija je dodeljena Rumuniji.
- 1940. − Bečkim ugovorom vraćena Mađarskoj
- 1945. − Ponovo deo Rumunije
- 1947. − Pariškim ugovorom potvrđen status
- 1952. − Osnovana Mađarska autonomna pokrajina u Rumuniji od strane komunista, Đorđi Dež
- 1960. − Modificiranje Mađarske autonomne pokrajine, i smanjivanje broja Mađara u istoj
- 1968. − Nova administrativna podela Rumunije i ukidanje Mađarske autonomne pokrajine
Jezik i kultura[uredi | uredi izvor]
Jezik[uredi | uredi izvor]
Sekelji govore mađarskim jezikom ili kako se još spominje kao sekeljski dijalekat (mađ: székely nyelvjárás). Sa ovim dijalektom se služi većina Sekelja, dok lingvisti prave podelu na istočni i zapadni dijalekat. Istočni zahvata predele Čik, Haromsek i Sedam sela, dok zapadni dijalekat se govori u okolini Udvarhelja. Isto tako se mora reći da je napravljena i treća grupa koja obuhvata Sekelje i Čango−Mađare u Moldaviji koja već ima bitnije razlike i tretira se kao poseban dijalekat mađarskog jezika. Svi ovi dijalekti su interesantni za lingviste zbog svojih osobenosti i sačuvanog arhaizma, povezanosti sa staromađarskim.
Tradicija[uredi | uredi izvor]
- Sekelj kapija (mađ: székelykapu)
- Kopja (mađ: kopjafa)
- Rovaško pismo (mađ: székely rovásírás)
- Predanje da Sekelji potiču od Huna
- Najvažniji spomenici sekeljske kulture nalaze se u muzeju sekeljskog naroda u Svetom Đorđu (rum: Sfântu Gheorghe)
Religija[uredi | uredi izvor]
Sekelji su većinom katolici, a ima i kalvinista i unijata. Najviše katolika ima u oblastima Čik, Đerđo, Kason, Udvarhelj i Kezdisek; unijata u oblastima Udvarhelja, Šepši i Aranjošsek; a evangelista u oblastima Marošsek, Orbaisek, Aranjošsek, Udvarhelj i Haromsek.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Poznati Sekelji[uredi | uredi izvor]
- Mariška Hargitaj - (po ocu) američka glumica
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ (jezik: engleski)Mađari u Rumuniji, na stranici Demokratskog saveza Mađara u Rumuniji. Zadnja promena 16 Jula 2006.
- ^ Popis iz 2002 - Zadnja promena 2002 --> 4. POPULATIA DUPA ETNIE
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Deo serije članaka o |
Istoriji Sekelja |
---|
Predanja |
Kategorija |
- Putopis o Sekeljskoj zemlji (jezik: engleski)
- O Sekeljima (jezik: engleski)
- Okrug Kovasna (jezik: engleski) (jezik: mađarski)
- Okrug Hargita (jezik: engleski) (jezik: mađarski) (jezik: nemački)
- Okrug Mureš (jezik: engleski) (jezik: mađarski)
- Demokratski savez Mađara u Rumuniji (jezik: engleski) (jezik: mađarski)
- Članak o Sekeljima (jezik: engleski)
- Novinski članak o sekeljskoj autonomiji (jezik: engleski)