Korisnik:Tigerlily29/pesak

Koordinate: 44° 33′ 40″ N 20° 20′ 24″ E / 44.56111° S; 20.34000° I / 44.56111; 20.34000
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Spomenik prirode „Tri hrasta lužnjaka – Bare“ je prirodni botanički spomenik treće kategorije zaštićenih prirodnih dobara Republike Srbije.

Spomenik prirode „Tri hrasta lužnjaka“
IUCN kategorija III (spomenik prirode)
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Spomenik prirode „Tri hrasta lužnjaka“
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Spomenik prirode „Tri hrasta lužnjaka“
Mjesto Srbija
Najbliži gradBarajevo, Beograd
Koordinate44° 33′ 40″ N 20° 20′ 24″ E / 44.56111° S; 20.34000° I / 44.56111; 20.34000
Površina0,50 ha (50 a)
Upravljačko tijeloMesna zajednica „Šiljakovac

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Spomenik prirode botaničkog karaktera "Tri hrasta lužnjaka"
Jedna od tabli, radi obeležavanja prirodnog dobra, postavljena i u Velikom Borku kod skretanja za Šiljakovac.

Zaštićeno prirodno dobro nalazi se na području grada Beograda, gradska opština Barajevo, u selu Šiljakovac, na katastarskoj parceli broj 1131, KO Šiljakovac, u državnoj svojini, pored reke Robaje povremenog toka, na mestu zvanom „Bare“, udaljenom oko 150 metara od seoskog puta, na nadmorskoj visini od oko 124 metra.[1]

Ukupna površina zaštićenog prirodnog dobra iznosi 0,50 ha, a čini je ukupni pripadajući prostor, odnosno projekcija krošnji.[2]

Meštani tvrde da su hrastovi zapisi, ali još ne postoji potvrda za to. Pretpostavlja se da su krstonoše pre dva veka obilazile ovaj kraj i osveštavale hrastove da narodu služe kao crkva.[3]

Osnovne vrednosti prirodnog dobra[uredi | uredi izvor]

Ovaj spomenik prirode čine tri stabla hrasta lužnjaka (Quercus robur L), koja predstavljaju tipične primerke svoje vrste, zaostale od nekadašnjih široko rasprostranjenih hrastovih šuma.

Prirodno dobro „Tri hrasta lužnjaka – Bare“ stavljeno je pod zaštitu radi očuvanja retkih botaničkih vrednosti i reprezentativnih dendrometrijskih karakteristika, zaštite autohtone raznovrsnosti i unapređenja predeonih obeležja u kojima tri hrasta lužnjaka dominiraju svojom veličinom i lepotom. Tri stabla zaštićenog prirodnog dobra su retki i impozantni primerci hrasta lužnjaka, dobrog zdravstvenog stanja, izrazite vitalnosti i genetskog potencijala.[4]

Prečnik krošnje trećeg stabla iznosi 32,00 m.

Stabla, očuvanog izgleda, dominiraju u prostoru dajući poseban pečat kraju. Pravilnog su habitusa tipičnog za svoju vrstu – hrast lužnjak koji je prirodno rasprostranjen u ekosistemima naših područja.

Impozantne dendrometrijske karakteristike stabala:

Opis Stablo I Stablo II Stablo III
visina stabla 23,00 m 25,00 m 24,00 m
visina debla do prve grane 2,00 m 4,20 m 1,90 m
prečnik krošnje 34,00 m 29,00 m 32,00 m
obim debla na 1,30 m 4,60 m 4,50 m 3,90 m
prečnik debla na 1,30 m 1,46 m 1,43 m 1,25 m
starost stabla 210 godina 210 godina 140 godina

Pod ovim hrastovima je 1941. godine održan narodni zbor za dizanje ustanka protiv fašizma. Bilo je to 7. jula 1941. godine odakle su borci otišli u partizane.

Karakteristike hrasta lužnjaka[uredi | uredi izvor]

Hrast lužnjak zaslužuje epitet naše najvrednije lišćarske vrste, u narodu poznat i kao grm, dub, rošnjak, lužnik... Listopadno je drvo koje dostiže najveću starost evropskim vrstama drveća do 1.000 godina, visinu do 50 metara i prečnik debla do 2,5 metra. Krošnja mu je široko i dobro razgranata, kora u mladosti glatka, a kasnije uzdužno ispuca. Korenov sistem je dobro razvijen, u mlađem dobu razvija žilu srčanicu do 2 metra u dubinu (centralni koren), kasnije se razvijaju i bočne žile. List mu je jajasto-duguljast na kratkoj peteljci do 1 centimetra, plod je žir dug 2-4 cm sa bodljom na vrhu (bude do 5 plodova na tepeljci dugoj 3-8 cm).

Staništa lužnjaka su pretežno aluvijalna zemljišta, najčešće ravnice, doline i blago brežuljkasti tereni. Zahteva duboka, plodna i vlažna zemljišta (ponekad i plavljena).

Hrast lužnjak je rasprostranjen skoro u celoj Evropi, Kavkazu i Maloj Aziji, na području sa atlanskom i kontinentalnom klimom.

Drvo lužnjaka je izuzetno kvalitetno po čemu su naše lužnjakove šume poznate u celom svetu.

Hrast lužnjak je jedna od vrsta koja je u Vojvodini bila široko rasprostranjena. Neadekvatnim sečama, širenjem poljoprivrednih površina i naselja, hrast je nestao sa ovih površina i sada se javlja samo na nekoliko izdvojenih lokaliteta.

Istorijat zaštite[uredi | uredi izvor]

Stabla su stavljena pod zakonsku zaštitu još 1969. godine (Rešenjem Skupštine opštine Barajevo, broj 02-2077/1-1969 od 26. avgusta 1969. godine („Službeni list grada Beograda“, broj 15/69), da bi na osnovu Rešenja o stavljanju pod zaštitu prirodnog dobra „Tri hrasta lužnjaka – Bare“ („Službeni list grada Beograda“, broj 501-435/06-S od 14. septembra 2006. godine) koje je donela Skupštine grada Beograda, prirodno dobro „Tri hrasta lužnjaka – Bare“ stavljeno pod zaštitu kao spomenik prirode kategorisano kao značajno prirodno dobro III kategorije.

Na zaštićenom prirodnom dobru ustanovljen je režim zaštite III stepena, kojim se zabranjuje: seča zaštićenih stabala, lomljenje i sečenje grana, kidanje lišća, uništavanje korenovog sistema i oštećenja debla, ispuštanje otpadnih i zagađenih voda, prevođenje instalacija ispod ili iznad zaštićene površine, ispaša i uvođenje domaćih životinja, sadnja bilo kakvog dekorativnog zelenila i drugih sadnica, loženje vatre i odlaganje otpada, raskopavanje i odlaganje zemlje na zaštićenoj površini ili bilo kojih radnji koje bi izmenile njihov izgled ili ugrozile biološki opstanak stabala.

Dozuvoljeno je korišćenje zaštićenog prirodnog dobra u naučno-istraživačke i vaspitno-obrazovne svrhe, uređivanje i održavanje zaštićene površine, primena biološko-tehničkih mera zaštite i nege stabala koje su neophodne za održavanje njihove vitalnosti i vrednosti. [1]

Staralac zaštićenog prirodnog dobra[uredi | uredi izvor]

Zaštićeno prirodno dobro „Tri hrasta lužnjaka – Bare“ povereno je na upravljanje, odnosno staranje, Mesnoj zajednici Šiljakovac iz Šiljakovca.

Godišnji program zaštite i razvoja prirodnog dobra „Tri hrastalužnjaka – Bare“ radi se na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine („Sl. glasnik RS“, br. 134/05 i 36/09), a priprema se kao dugoročni plan za period od pet godina i po prethodnoj pribavljenoj saglasnosti organizacije za zaštitu prirode. Sadrži: ciljeve zaštite, mere i aktivnosti na sprovođenju ustanovljenog režima zaštite, pravila, obaveze i ograničenja u pogledu nege, uređivanja, održavanja i korišćenja zaštićenog prirodnog dobra, kao i sredstva potrebna za realizaciju programa.

Realizuje se godišnjim operativnim programom koji sadrži mere i aktivnosti planirane po prioritetima, dinamiku njihovog izvršavanja i visinu potrebnih sredstava koja se obezbeđuju u budžetu grada Beograda. [1]

Legenda[uredi | uredi izvor]

Prema staroj slovenskoj legendi, u krošnji hrastova živi Perun – bog groma i neba, a u korenu Veles – bog podzemnog sveta i mrtvih. Kada Veles hoće da izađe iz podzemnog sveta, Perun ga gađa gromovima. U znak pobede nad Velesom Perun pušta kišu.[5]

Recentno stanje[uredi | uredi izvor]

Ostaci drugog stabla koje je palo pod udarima jakog vetra krajem avgusta 2014. godine.

Iako pod zaštitom države tri hrasta lužnjaka nisu zaštićena i od delovanja prirodnih sila protiv kojih su ljudi potpuno bespomoćni.

Najpre je u krošnje najvećeg hrasta na Ognjenu Mariju (oko 20 časova) 2010. godine udario grom izazavši požar koji su barajevski vatrogasci uspešno i brzo ugasili, a sam hrast brzo se oparavio. Ilija Gromovnik očigledno ga je tada poštedeo.

Međutim, drugi hrast nije bio te sreće. Krajem avgusta 2014. godine jak vetar oborio je ovo drvo staro oko 220 godina. Ispostavilo se da je hrast već bio truo i nije više mogao da izdrži nalete vetra, koji je te godine duvao zaista žestoko. Stablo koje je palo bilo je visoko 25 metara sa prečnikom krošnje od 29 metara, obimom debla od 4,5 m i prečnikom debla od 1,43 metra.[6]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Rešenje Skupštine grada Beograda o stavljanju pod zaštitu tri hrasta lužnjaka – Bare“ („Službeni list grada Beograda“, broj 18/06) http://sllistbeograd.rs/pdf/download/132/. Pristupljeno 13. 12. 2016.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  2. ^ „Spomenici prirode botaničkog karaktera“ (PDF) http://serbianoutdoor.com/wp-content/uploads/2012/08/registar_zasticenih_dobara_cirilica.pdf. Pristupljeno 13. 12. 2016.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  3. ^ „Hrastovi lužnjaci „pregazili” 220 leta“ http://www.politika.rs/scc/clanak/263040/Hrastovi-luznjaci-pregazili-220-letaП. Pristupljeno 13. 12. 2016.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  4. ^ „Tri hrasta Šiljakovac” http://www.trihrastasiljakovac.rs/. Pristupljeno 13. 12. 2016.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  5. ^ „Sukob bogova u stablu hrasta“ http://www.politika.rs/scc/clanak/263040/Hrastovi-luznjaci-pregazili-220-leta. Pristupljeno 13. 12. 2016.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  6. ^ „Od tri stabla lužnjaka ostala su dva“ (PDF) http://www.barajevo.org.rs/upload/files/Barajevski_glasnik_broj_56_oktobar_2014.pdf. Pristupljeno 13. 12. 2016.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

1. Gradska opština Barajevo. (2009). Strategija održivog razvoja opštine Barajevo 2010 - 2020. Barajevo: Gradska opština Barajevo.

2. Gradska opština Barajevo. (2011). Lokalni plan upravljanja otpadom gradske opštine Barajevo 2011 - 2020. Barajevo: Gradska opština Barajevo.

Galerija[uredi | uredi izvor]