Korisnik:Urke2917/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ajaks
Puno imeAmsterdamsche Football Club Ajax
NadimakGodenzonen (Božji sinovi),
Joden (Jevreji)
Osnovan(1900-03-18)18. mart 1900.(124 god.)
StadionJohan Krojf Arena,
Amsterdam, Holandija
Kapacitet52.342
PredsednikHolandija Henri Henrihs
TrenerHolandija Erik Ten Hag
LigaEredivizija
2018/19.Eredivizija, 1.
Domaća oprema
Gostujuća oprema

FK Ajaks je holandski fudbalski klub osnovan u Amsterdamu, takmiči se u Eredeviziji, prvoj ligi holandskog fudbala. Najuspešniji holandski klub koji je nazvan po grčkom junaku ligu je osvajao 33 puta, a KNVB Kup 19 puta. Takmiči se od osnivanja lige 1956. godine, a uz Fajenord i PSV čini „veliku trojku“  holandskog fudbala.

Istorijski gledano to je jedan od najuspešnijih klubova na svetu. Prema IFFHS-u (Internacionalnoj Federaciji istorije fudbala i statistike), Ajaks je bio sedmi najuspešniji evropski klub 20. veka i svetski tim 1992. godine[1]. Prema nemačkom časopisu „Kiker“, Ajaks je bio drugi najuspešniji klub 20. veka. Bio je jedan od pet klubova koji su uspeli da odbrane titulu prvaka evrope kada su je uzastopno osvajali od 1971. do 1972. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ajaks je osnovan u Amsterdamu 18. marta 1900. godine. 1911. godine se kvalifikovao za prvenstvo, a prvi veći uspeh postigao je 1917. godine osvajanjem KNVB Beker kupa Holandije. Sledeće sezone osvaja svoju prvu titulu holandskog šampiona i to bez poraza[2].

Tokom 20ih godina Ajaks je bio regionalna sila osvojivši Erste Klasu Zapad 1921., 1927. i 1928. godine, ali to nije mogao da održi na državnom nivou. To se promenilo 30ih godina kada je osvojio pet titula što ga je učinilo najuspešnijim holandskim timom decenije. Osvojio je i svoj drugi KNVB Kup u sezoni 1942/43, a osmi naslov prvaka Holandije u sezoni 1946/47. Sve titule do tada Ajaks je osvajao pod vođstvom Engleza Džeka Rejnoldsa[3][4].

1956. godine Ajaks kao osnivač nove profesionalne holandske lige, Eredivizije je i osvaja. Takođe, iste godine je i debitovao u prvom formatu Kupa Evropskih Šampiona, gde su fudbaleri Ajaksa poraženi u četvrtfinalu od mađarskog Vašaša ukupnim rezultatom 6:2. Ponovo su postali šampioni Holandije 1960. godine i osvojili treći KNVB Kup 1961. godine[5].

Johan Krojf, igrao je za Ajaks od 1959. do 1973. i od 1981. do 1983 godine. Sa Ajaksom je tri puta osvajao Kup evropskih šampiona. Dres sa njegovim brojem 14 je povučen iz upotrebe.

1965. godine Rinus Majkls koji je igrao za klub od 1946. do 1958. godine, imenovan je za trenera Ajaksa uvedovši njegovu filozofiju „Totalnog fudbala“ koja je postala sinonim kako za Ajaks tako i za holandski nacionalni tim[6][7]. Godinu dana ranije debituje i Johan Krojf, najbolji holandski fudbaler svih vremena[8]. U tom periodu Ajaks beleži najuspešniji period u svojoj istoriji, osvojivši sedam titula prvaka, četiri kupa i tri titule prvaka Evrope.

Ajaks je osvojio holandsko prvenstvo 1966., 1967. i 1968. godine dok je 1969. igrao u finalu Kupa Evropskih Šampiona i bio poražen od Milana. Tokom sezone 1966/67 Ajaks je postavio rekord postignutih golova u Erediviziji i takođe osvojio KNVB Kup i tako došao do duple krune. U sezoni 1969/70, Ajaks je osvojio prvenstvo po četvrti a nacionalni kup drugi put odigravši 34 utakmice od kojih su 27 bile pobede sa ukupno 100 postignutih golova[9].

U sezoni 1970/71 Ajaks je odbranio KNVB Kup i stigao do finala Kupa Evropskih Šampiona gde su pobedili grčki Panatinaikos 2:0 golovima Dika Van Dajka i Arija Hana. To je prvi Ajaksov trofej prvaka Evrope, a Johan Krojf je te godine postao najbolji fudbaler Evrope. Posle ovog uspeha, Majkls prelazi u Barselonu a menja ga rumunski trener Stefan Kovač. U Kovačevoj prvoj sezoni, Ajaks osvaja triplu krunu odnosno Kup Evropskih Šamiona, nacionalno prvenstvo i kup. Porazio je i argentinski Indenpendijente i osvojio Interkontinentalni kup 1972. godine, odbranio titulu prvaka Holandije, kup i pored Real Madrida postao drugi klub koji je tri puta za redom osvajao titulu prvaka Evrope.

1973. godine Barselona obara transfer rekord i potpisuje Johana Krojfa. Takođe, Kovač postaje selektor Francuske signalizirajući kraj međunarodnog uspeha[10].

U sezoni 1976/77, Ajaks osvaja prvu titulu prvaka države posle četiri godine i osvaja duplu krunu dve sezone kasnije.

Početkom 80ih godina, Johan Krojf se vratio u klub kada su se pojavili i Marko Van Basten i Frank Rajkard. Ajaks osvaja titulu 1982. i 1983. godine. Posle prodaje Johana Krojfa Fajenordu 1983. godine, Van Basten postaje ključni igrač i najbolji strelac Eredivizije u periodu od 1983. do 1987.godine[11].

1985. godine Krojf se u Ajaks vratio kao trener kada je Ajaks u 34 utamice postigao 120 golova. Ipak, Ajaks je tu sezonu završio kao drugi na tabeli, iza PSV-a. Sledeće sezone Ajaks takođe gubi titulu od PSV-a ali osvaja Kup pobednika kupova i to je njihov prvi evropski trofej posle 14 godina. Posle toga Johan Krojf napušta Ajaks postaje trener Barselone, dok su Rajkard i Van Basten prodati Sportingu iz Lisabona i Milanu. Ajaks je stigao i do drugog uzastopnog finala Kupa pobednika kupova 1988. godine ali je izgubio od belgijskog Mehelena[12].

U sezoni 1988/89 mladi napadač Denis Bergkamp postaje najbolji strelac Ajaksa. Pomogao je Ajaksu da osvoji titulu u sezoni 1989/90, a u periodu od 1990. do 1993. godine bio je i njen najbolji strelac. Pod vođstvom Luja Van Gala, Ajaks 1992. godine osvaja Kup UEFA i pored Juventusa postaje drugi klub koji je osvojio sva tri velika evropska takmičenja[13].

Posle prodaje Berkampa Interu 1993. godine, Van Gal angažuje Franka Rajkarda kako bi pomogao mladim igračima Ajaksa, Franku i Ronaldu de Buru, Edvinu van der Saru, Klarensu Sejdorfu, Edgaru Dejvidsu, Majklu Rizigeru i Vinstonu Bogardu, kao i stranim talentima Findiju Džordžu, Envankvu Kanu i Jari Litmanenu ali i veteranu Daniju Blindu. Ajaks 1993/94 osvaja prvenstvo i odbranjuje titule sve do 1996. godine. U sezoni 1994/95 Ajaks je postao prvi tim koji je osvojio Erediviziju kao neporažen[14]. 1995. osvaja Ligu šampiona pobedivši Milan u Finalu sa 1:0 golom mladog Patrika Kluivera. Godinu dana kasnije opet igra finale ali u penal seriji gubi od Juventusa.

Povratak evropskog Ajaksa bio je kratak, jer su Van Gal i nekoliko važnih igrača otišli u najveće klubove Evrope. Tokom 2000ih Ajaks osvaja samo dve titule prvaka Holandije, ali i dalje nastavlja sa proizvodnjom fudbalskih talenata kao što su Vesli Snajder i Rafael van der Vart.

2010. godine Frank de Bur postaje trener Ajaksa. Odvodi Ajaks u svoju prvu Ligu šampiona posle sedam godina i osvaja rekordnu 30. titulu u sezoni 2010/11. Osvaja još tri titule za redom i prvi put u istoriji Ajaks četiri puta za redom osvaja Erediviziju[15].  U sezonama 2014/15 i 2015/16 Ajaks je bio drugi na tabeli iza PSV-a posle čega Frank de Bur podnosi ostavku[16].

Klub preuzima Peter Bos i 2017. godine dovodi Ajaks do finala Lige Evrope, prvog finala posle 21 godinu. Igrali su finale kao najmlađi tim u istoriji finala sa prosekom od 22 godine i 282 dana i poraženi od Mančester Junajteda[17]. U trećoj sezoni za redom Ajaks opet ostaje drugi na tabeli, ovoga puta ispod Fajenorda.

Liga šampiona 2018/2019[uredi | uredi izvor]

U ovoj sezoni Ajaks pravi ogroman uspeh. U grupi su bili sa Bajernom, Benfikom i AEK-om. Grupu su završili kao drugi, a u šesnaestini finala se sastali sa Realom iz Madrida. U Amsterdamu su izgubili 2:1, ali su u Madridu porazili Real sa 4:1. Tako su izbacili aktuelnog prvaka Evrope na Santjago Bernabeu ukupnim rezultatom 5:3[18].

U četvrtfinalu prvu utakmicu su odigrali protiv Juventusa u Amsterdamu kada je bilo 1:1, dok su u Torinu slavili sa 2:1 golom Matejisa de Lihta, ukupan rezultat bio je 3:2[19].

U polufinalu su prvu utakmicu igrali u Londonu protiv Totenhema kada su pobedili sa 1:0[20]. Ipak, u Amsterdamu i posle vođstva od 2:0 gube kada Totenhem golovima Lukaša Moure okreće rezultat u nadoknadi vremena, i sa ukupnim rezultatom 3:3 Ajaks ispada[21].

Omladinski pogon[uredi | uredi izvor]

Ajaks je takođe poznat po omladinskoj školi koja je proizvela mnoge talente kao što su Johan Krojf, Edvin van der Sar, Gerald Vanenburg, Frank Rajkard, Denis Bergkamp, Rafael van der Vart, Patrik Klojvert, Marko van Basten, Vesli Snajder, Marten Stekelenburg, Najdžel de Jong. Takođe, Ajaks još snabdeva i mlade holandske timove sa lokalnim talentima.

Ajaks je i proširio program za potražnju talenata u Južnoj Africi sa Ajaks Kejp Taunom uz pomoć Roba Mura. Ajaks je takođe imao filijalu i u Sjedinjenim Američkim Državama pod imenom Ajaks Amerika, ali je taj klub bankrotirao.
1995. godine Ajaks je osvojio Ligu šampiona sa većinom igrača iz omladinske škole kao što su Edvin van der Sar, Majkl Riziger, Frank de Bur, Dani Blind, Ronald de Bur, Edgar Davids, Klarens Sejdorf, Patrik Kluiver, Mark Overmars[22].

2011. godine Ajaks je otvorio prvu akademiju van Holandije nazvanu Ajaks Grčka Mlada Akademija sa centrom u Nea Smirni, sa glavnom školom za obuku na Krfu u kojoj se nalazi 15 omladinskih akademija širom Grčke i Kipra kojom rukovodi Edi van Šajk kao trener i konsultant[23].

Stadioni[uredi | uredi izvor]

Ajaksov prvi stadion je izgrađen 1911. godine od drveta i nazvan je Het Huten Stadion što znači drveni stadion. Kasnije, Ajaks je igrao na Olimpijskom stadionu u Amsterdamu izgrađenog 1928. godine za Letnje olimpijske igre. Taj stadion je dizajnirao Jan Vils. 1934. godine Ajaks se seli na De Mer stadion u istočnom Amsterdamu koji je dizajnirao Dan Rudenburg koji je takođe dizajnirao i prvi stadion Ajaksa. De Mer je mogao da primi 29500 gledalaca i Ajaks je na njemu igrao sve do 1996. godine.

Johan Krojf Arena

1996. godine se seli na Amsterdam Arenu čiju izgradnju je finansirao grad Amsterdam. Izgradnja je koštala 134 miliona dolara. Stadion je kapaciteta 54990 gledalaca. 2018. godine Amsterdam Arena preimenovana je u Johan Krojf Arena.

Grb i boje[uredi | uredi izvor]

Kada je klub osnovan 1900. godine na grbu kluba bila je slika fudbalera Ajaksa koji je malo izmenjen 1911. godine. 1928. godine uvodi se grb na kojem je bila glava grčkog junaka Ajanta. 1990. godine daj grb je promenjen ali je glava grčkog junaka ostala, samo što je ovoga puta iscrtana uz pomoć jedanaest linija koje predstavljaju jedanaest fudbalera na terenu[24].

Boje[uredi | uredi izvor]

Ajaks je prvobitno igrao u crnoj kombinaciji sa crvenim pojasom, ali je ta kombinacija ubrzo promenjena crveno belim dresom i crnim šortsem. Crvena crna i bela boja predstavljaju boje na zastavi Amsterdama. Kada se Ajaks kvalifikovao u ligu 1911. godine bio je primoran da promeni boje jer je Sparta iz Roterdama imala potpuno istu opremu. Rezervni dresovi nisu postojali pa su dresovi klubova iz iste lige morali da budu različiti. Ajaks se onda odlučio za beli dres sa crvenom prugom po sredini i belim šortsem, kakvu kombinaciju nose i danas.

Ostali klubovi[uredi | uredi izvor]

Rezervni tim[uredi | uredi izvor]

Jong Ajaks je rezervni tim Ajaksa. Sastavljen je uglavnom od profesionalnih fudbalera koji su stigli do prvog tima Ajaksa i koji služe svoj prvi ugovor kao rezerva ili kao igrači koji nisu u mogućnosti da igraju u prvom timu[25].

Od 1992. godine, Jong Ajaks se takmičio u Beloften Erediviziji protiv drugih rezervnih timova kao što su Jong PSV, Jong Groningen, Jong AZ. Osvojili su titulu rekordnih osam puta, kao i KNVB Rezervni Kup tri puta što ih je učinilo najuspešnijim rezervnim timom u Holandiji. Osvajanjem Beloften Eredivizijom, Jong Ajaks je uspeo da se kvalifikuje za KNVB Kup i čak tri puta je išao do polufinala. Njihov najbolji rezultat u KNVB Kupu je bio pod vođstvom Jana Oldea Rijekerinka u sezoni 2001/02 kada su u polufinalu izgubili od Utrehta u penal seriji, tada je Utreht sprečio finale Ajaks-Jong Ajaks.

Sezona 2013/14 obeležila je debi Jong Ajaksa u drugoj ligi Holandije. Kao domaćini igraju na Sportpark de Toekomst i ponekad na Johan Krojf Areni. Pre toga igrali su u Beloften Erediviziji i igračima je bilo dozvoljeno da budu prekomandovani iz jednog u drugi tim tokom sezone[26]. Sada, uslov kada igrači mogu da se registruju za Jong Ajaks ako dolaze iz prvog tima je da imaju do 15 odigranih utakmica za prvi tim Ajaksa[27]. Jong Ajaksu su se takođe u Erste Diviziji pridružili još i Jong Tvente i Jong PSV[28].

Beloften Erediviziju su osvajali rekordnih osam puta (1994., 1996., 1998., 2001., 2002., 2004., 2005. i 2009. godine)[29].

Amaterski tim[uredi | uredi izvor]

Ajaks Amateri ili Ajaks Zaterdag je holandski amaterski fudbalski klub osnovan isto kada i Ajaks. Takmiče se u Hofdklasi od 2011/12 pa sve do sada. Ima dve osvojene titule Erste Klase kao i dva osvojena KNVB Distrikt Zapad kupa.

Takođe se kvalifikovao za KNVB Kup 2004., 2005. i 2008. i stigao čak do drugog kruga kada je izbačen od strane Vitesea.

Ženski fudbalski tim[uredi | uredi izvor]

Ajaks Vruven je ženska selekcija fudbalskog kluba koja se takmiči u BeNe Ligi, u najvišem rangu profesionalnog ženskog fudbala u Belgiji i Holandiji. Osnovan je 18. maja 2012. godine. Klub je privukao mnoge ženske talente kao i strankinje kao što su Anouk Hogendajk, Daf Koster i Petra Hogevoning[30].

Drugi sportovi[uredi | uredi izvor]

Bejzbol[uredi | uredi izvor]

Ajaks HVA je bio bejzbol klub osnovan 1922. godine i takmičio se kao osnivač Honkbol Hofdklase, prve profesionalne bejzbol lige Holandije 58. Osvajač je bio četiri puta (1924., 1928., 1942. i 1948. godine) pre nego što je odlučeno da se klub 1972. godine ugasi[31].

eSport[uredi | uredi izvor]

2016. godine osnovan je eSport tim sa prvim pojačanjem u vidu Koena Veijlenda. Kasnije su potpisivani i Dani Hagebek, Lev Vinken, Džoj Kalabro i Bob van Uden koji je svoju prvu sezonu proveo na pozajmici u japanskom eSport timu Sagan Tosuu[32][33][34][35].

Saradnički klubovi[uredi | uredi izvor]

Klubovi sa kojima Ajaks sarađuje:

Klubovi sa kojima je sarađivano u prošlosti:

Rivalstva[uredi | uredi izvor]

Rivalstvo sa Fajenordom[uredi | uredi izvor]

Svake godine ova dva kluba igraju De Klasiker[51]. Tokom 70ih godina ova dva kluba su jedini koji su osvajali titule prvaka Holandije i evropske trofeje[52]. Utakmice ova dva kluba su poznata po napetosti i nasilju, kako na terenu tako i van njega. Tokom godina dogodilo se nekoliko nasilnih incidenata pa je uvedena zabrana gostujućim navijačima. Prva asocijacija na ove sukobe je sigurno onaj koji se dogodio 23. marta 1997. godine na polju blizu Bevervijka, gde je navijač Ajaksa smrtno ranjen. Ovaj incident se obično naziva „Bitka kod Bevervijka“[53].

Rivalstvo sa PSV-om[uredi | uredi izvor]

Ovi mečevi nisu toliko napeti kao dueli sa Fajenordom. Derbi ova dva kluba naziva se „Toper“ i uključuje dva najtrofejnija kluba u holandskom fudbalu kao i dve konkurentske škole i filozofije fudbala[54][55].

Rivalstva sa drugim klubovima[uredi | uredi izvor]

Osim Fajenorda i PSV-a, jedan od rivalstava je utakmica sa Utrehtom. Utakmice su intezivne, a rivalstvo se više oseća na strani Utrehta[56]. Isto važi i za Rodu iz Haga. Grupe navijača Ajaksa i Rode su često dolazili u sukobe, primer je kada su navijači Rode zapalili kuće navijačima Ajaksa, a kasnije navijači Ajaksa upadali u domove navijača Rode. Posle ovoga uvedena je zabrana gostujućim navijačima na 5 godina[57].

Ostali timovi su Tvente, Groningen kao i AZ, iako ga navijači Ajaksa smatraju „mlađim bratom“[58]. Utakmice između AZ Alkmara i Ajaksa su poznatiji kao „Severnoholandski derbi“.

Navijači[uredi | uredi izvor]

Navijači Ajaksa

Najpoznatije navijačke grupe Ajaksa su „F-Strana“ i „VAK410“. „F-Strana“ je osnovana 3. oktobra 1976. godine, a pripadnici ove grupe se nalaze na južnoj strani stadiona. Ime je nastalo kada je Ajaks još igrao na De Mer stadionu kada su se njegove pristalice nalazile kod F ulaza. Poznati su divljanju pre, u toku i posle mečeva. „VAK410“ grupa je osnovana 2001. godine i smeštena je kod kornera na južnoj strani stadiona. Prvobitno grupa je bila na severnoj strani stadiona, a kasnije 2008. godine se prebacila na drugi deo stadiona. Obe grupe stoje tokom celog meča[59].

Prema istraživanju iz 2010. godine za Ajaks navija oko 7,1 milion navijača širom Evrope što je više i od Fajenorda i PSV-a, što stavlja Ajaks na 15. mesto na tabeli po broju navijača širom Evrope. Studije su pokazale da oko 39% Holandije navija za Ajaks. Po proseku gledanosti Ajaks je na dvanaestom mestu u Evropi, prosečno sa 48677 gledalaca[60]

Igrači[uredi | uredi izvor]

Trenutni sastav[uredi | uredi izvor]

Br. Pozicija Igrač
2 Danska O Rasmus Nisen Kristensen
3 Holandija O Joel Veltman
4 Holandija O De Liht
6 Holandija S Doni van de Bek
7 Brazil N David Neres
8 Srbija O Dejli Sinkgraven
9 Holandija N Klas-Jan Huntelar
10 Srbija S Dušan Tadić
12 Maroko O Nusar Mazraui
15 Holandija S Karel Eiting
16 Argentina O Lisandro Magaljan
17 Holandija O Dejli Blind
18 Burkina Faso N Hasan Bande
Br. Pozicija Igrač
19 Maroko S Zakarija Labjad
20 Danska S Las Šone
21 Holandija S Frenki de Jong
22 Maroko S Hakim Zijeh
24 Kamerun G Andre Onana
25 Danska N Kasper Dolberg
26 Grčka G Kostas Lampru
27 Holandija O Per Šurs
28 Portugalija G Bruno Varela
30 Holandija S Dani de Vit
31 Argentina O Nikolas Taljafiko
32 Češka N Vaclav Černi

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Međunarodni[uredi | uredi izvor]

  • Superkup Evrope
    • Osvajač (3) : 1972 (nezvanično), 1973, 1995.
    • Finalista (1) : 1987.

Nacionalni[uredi | uredi izvor]

  • Prvenstvo Holandije / Eredivizija
    • Prvak (34) : 1917/18, 1918/19, 1930/31, 1931/32, 1933/34, 1936/37, 1938/39, 1946/47, 1956/57, 1959/60, 1965/66, 1966/67, 1967/68, 1969/70, 1971/72, 1972/73, 1976/77, 1978/79, 1979/80, 1981/82, 1982/83, 1984/85, 1989/90, 1993/94, 1994/95, 1995/96, 1997/98, 2001/02, 2003/04, 2010/11, 2011/12, 2012/13, 2013/14, 2018/19.
    • Viceprvak (25) : 1927/28, 1929/30, 1935/36, 1945/46, 1960/61, 1962/63, 1968/69, 1970/71, 1977/78, 1980/81, 1985/86, 1986/87, 1987/88, 1988/89, 1990/91, 1991/92, 2002/03, 2004/05, 2006/07, 2007/08, 2009/10, 2014/15, 2015/16, 2016/17, 2017/18.
  • Kup Holandije
    • Osvajač (19) : 1916/17, 1942/43, 1960/61, 1966/67, 1969/70, 1970/71, 1971/72, 1978/79, 1982/83, 1985/86, 1986/87, 1992/93, 1997/98, 1998/99, 2001/02, 2005/06, 2006/07, 2009/10, 2018/19.
    • Finalista (6) : 1967/68, 1977/78, 1979/80, 1980/81, 2010/11, 2013/14.
  • Superkup Holandije
    • Osvajač (8) : 1993, 1994, 1995, 2002, 2005, 2006, 2007, 2013.
    • Finalista (8) : 1996, 1998, 1999, 2004, 2010, 2011, 2012, 2014.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „IFFHS (International Federation of Football History & Statistics)”. IFFHS (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-05-14. 
  2. ^ „Unbeaten”. www.rsssf.com. Pristupljeno 2019-05-14. 
  3. ^ web.archive.org https://web.archive.org/web/20160304062227/http://www.worldsoccer.com/blogs/334848. Приступљено 2019-05-14.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  4. ^ „Lasting legacy of Ajax's Bury hero” (на језику: енглески). 2011-02-15. Приступљено 2019-05-14. 
  5. ^ „Cookies op AD.nl | AD.nl”. www.ad.nl. Приступљено 2019-05-14. 
  6. ^ „Cruyff will coach Catalonia team” (на језику: енглески). 2009-11-02. Приступљено 2019-05-14. 
  7. ^ „Ajax’s youth policy still its prime asset | Radio Netherlands Worldwide”. web.archive.org. 2014-07-14. Приступљено 2019-05-14. 
  8. ^ expert, Stewart Coggin Stewart Coggin has written about the sport of soccer since 2002 He is an; Websites, His Articles Appear on Many Sports. „Who Are the 10 Best Soccer Players of All Time?”. ThoughtCo (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  9. ^ „Voetbalcentra.nl - Eredivisierecords”. web.archive.org. 2015-02-20. Приступљено 2019-05-14. 
  10. ^ „World record football transfers” (на језику: енглески). 2013-07-30. ISSN 0307-1235. Приступљено 2019-05-14. 
  11. ^ FIFA.com. „FIFA - FIFA.com”. www.fifa.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  12. ^ „1988: Mechelen klopt Ajax in finale EC II”. nos.nl (на језику: холандски). Приступљено 2019-05-14. 
  13. ^ UEFA.com. „Watch Ajax complete European sweep - UEFA Europa League - Video”. UEFA.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  14. ^ „Dutch Football - Football in Holland/The Netherlands - Eredivisie - Records”. web.archive.org. 2013-10-09. Приступљено 2019-05-14. 
  15. ^ uefa.com (2014-04-27). „Member associations - Netherlands - News”. UEFA.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  16. ^ „Frank de Boer: Ajax boss leaves his role after six years” (на језику: енглески). 2016-05-12. Приступљено 2019-05-14. 
  17. ^ „Ajax side against Man United youngest ever in a major European final”. ESPNFC.com. Приступљено 2019-05-14. 
  18. ^ Bernabéu, Sid Lowe at the (2019-03-05). „Dusan Tadic inspires Ajax to stunning defeat of champions Real Madrid”. The Guardian (на језику: енглески). ISSN 0261-3077. Приступљено 2019-05-14. 
  19. ^ Jones, Matt. „Dusan Tadic Joins Lionel Messi and Neymar in Earning Perfect L'Equipe Rating”. Bleacher Report (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  20. ^ Stadium, Stuart James at the Allianz (2019-04-16). „Matthijs de Ligt strikes decisive header for Ajax to overcome Juventus”. The Guardian (на језику: енглески). ISSN 0261-3077. Приступљено 2019-05-14. 
  21. ^ Cattry, Pardeep (2019-04-30). „Tottenham Hotspur 0-1 Ajax: Spurs lose first leg to early van de Beek goal”. Cartilage Free Captain. Приступљено 2019-05-14. 
  22. ^ UEFA.com. „Member associations - UEFA Coefficients - Club coefficients”. UEFA.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  23. ^ „The academy”. web.archive.org. 2014-07-14. Приступљено 2019-05-14. 
  24. ^ „Η νέα Κλινική Διαιτολόγος - Διατροφολόγος του Ajax Hellas - Care24Care24 | Φροντίδα 24 ώρες!”. web.archive.org. 2013-03-20. Приступљено 2019-05-14. 
  25. ^ „De Boer laat 'herstelde' Sulejmani bij Jong Ajax”. de Volkskrant (на језику: холандски). 2012-10-19. Приступљено 2019-05-14. 
  26. ^ „Jong Ajax wordt tegen Telstar ontgroend in eerste divisie | Ajax Life updates”. web.archive.org. 2013-09-23. Приступљено 2019-05-14. 
  27. ^ „Cookies op AD.nl | AD.nl”. www.ad.nl. Приступљено 2019-05-14. 
  28. ^ „Jong PSV vervangt Katwijk in eerste divisie”. NU. 2013-06-04. Приступљено 2019-05-14. 
  29. ^ „Ook Jong PSV naar Jupiler League”. nos.nl (на језику: холандски). Приступљено 2019-05-14. 
  30. ^ „Nederland - Ajax - Resultaten, programma's, selectie, foto's, videos en nieuws - Women Soccerway”. nl.women.soccerway.com. Приступљено 2019-05-14. 
  31. ^ „AMSTERDAM-HONKBAL-AJAX-HVA - Geheugen van Nederland”. www.geheugenvannederland.nl. Приступљено 2019-05-14. 
  32. ^ „Ajax versterkt eSports-team met Amerikaanse wereldtopper”. Ajax (на језику: холандски). Приступљено 2019-05-14. 
  33. ^ „Ajax Football Club Recruit FIFA Esports Player”. Dexerto.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  34. ^ „Wederom nieuwe partner voor Ajax eSports”. 1337 Games (на језику: холандски). 2017-09-28. Приступљено 2019-05-14. 
  35. ^ „AFC Ajax sign Dutch FIFA pro, enter eSports”. www.gosugamers.net (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  36. ^ „Ajax - Ajax Cape Town primeur in professionele sportwereld”. web.archive.org. 2012-03-13. Приступљено 2019-05-14. 
  37. ^ „Ajax - Ajax gaat technische samenwerking aan met FC Omniworld”. web.archive.org. 2012-03-13. Приступљено 2019-05-14. 
  38. ^ „Ajax en Barcelona gaan samenwerken”. www.soccernews.nl. Приступљено 2019-05-14. 
  39. ^ „'Komst Jonathas en Anderson startpunt van samenwerking met Cruzeiro'. www.soccernews.nl. Приступљено 2019-05-14. 
  40. ^ „Ajax proud of unique collaboration - english.ajax.nl”. web.archive.org. 2014-07-14. Приступљено 2019-05-14. 
  41. ^ „Palmeiras: "Zoveel mogelijk uitwisselen met Ajax" | Goal.com”. www.goal.com (на језику: холандски). Приступљено 2019-05-14. 
  42. ^ „AS Trenčín gaat definitief samenwerken met Ajax”. Ajax1.nl (на језику: холандски). 2012-12-07. Приступљено 2019-05-14. 
  43. ^ „AS Trenčín gaat definitief samenwerken met Ajax”. Ajax1.nl (на језику: холандски). 2012-12-07. Приступљено 2019-05-14. 
  44. ^ „Ajax gaat samenwerken met Sagan Tosu”. www.ajaxshowtime.com. Приступљено 2019-05-14. 
  45. ^ „Sydney FC Sign Historic Partnership With Ajax”. Sydney FC (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  46. ^ „Ajax deelt kennis met HETT-clubs - Ajax.nl”. web.archive.org. 2013-12-13. Приступљено 2019-05-14. 
  47. ^ „Ajax - Ajax en GBA bekrachtigen overdracht”. web.archive.org. 2012-03-13. Приступљено 2019-05-14. 
  48. ^ „Ajax - Ajax zet financiële participatie in Ashanti Goldfields om in technische samenwerking”. web.archive.org. 2012-03-13. Приступљено 2019-05-14. 
  49. ^ Sentinel, Orlando. „AJAX OPEN SUNDAY”. OrlandoSentinel.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  50. ^ „Ajax - Edmond Claus belichaamt samenwerking Ajax en Haarlem”. archive.is. 2012-05-30. Приступљено 2019-05-14. 
  51. ^ „Privacyinstellingen op VI.nl”. www.vi.nl. Приступљено 2019-05-14. 
  52. ^ „De Klassieker: Ajax-Feyenoord y el orgullo ‘oranje’ « El Enganche”. archive.is. 2013-09-02. Приступљено 2019-05-14. 
  53. ^ Findon, Ben (2010-02-02). „Feyenoord's latest clash with Ajax peaceful thanks to absent 'friends' (на језику: енглески). ISSN 0307-1235. Приступљено 2019-05-14. 
  54. ^ „Cookies op AD.nl | AD.nl”. www.ad.nl. Приступљено 2019-05-14. 
  55. ^ House, Future Publishing Limited Quay; Ambury, The; Engl, Bath BA1 1UA All rights reserved; number 2008885, Wales company registration (2012-11-30). „Ajax-PSV: a philosophical rivalry that dominates the Dutch mindset”. FourFourTwo (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14. 
  56. ^ „'Rivaliteit tussen fans Ajax en FC Utrecht opvallend'. Elfvoetbal.nl. Приступљено 2019-05-14. 
  57. ^ „Cookiewall | BNR Nieuwsradio”. www.bnr.nl. Приступљено 2019-05-14. 
  58. ^ „Poging brandstichting supportershome Ajax”. de Volkskrant (на језику: холандски). 2006-04-25. Приступљено 2019-05-14. 
  59. ^ „Minuutje actiebeeld van Zuid en Vak410 | Ajax Life updates”. web.archive.org. 2013-09-07. Приступљено 2019-05-14. 
  60. ^ „Ajax: the most loved and loathed club in Holland”. www.inyourpocket.com (на језику: енглески). Приступљено 2019-05-14.