Lektar muzej u Radovljici (Slovenija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lektar muzej u Radovljici
LokacijaRadovljica
 Slovenija
Koordinate46° 20′ 27″ S; 14° 10′ 32″ I / 46.34087° S; 14.1755° I / 46.34087; 14.1755
KolekcijaLicidarski kolači
DirektorTijana Čolak-Antić Popović
AdresaLinhartov trg
Veb-sajtwww.lectar.com/_en/lectar_muzej.html
Lektar muzej u Radovljici, eksponati

Lektar muzej u Radovljici (sloven. lektar = medenjak) je muzej licidarskih kolača, odnosno medenjaka, koji se nalazi u starom jezgru grada Radovljica u Sloveniji. Smešten je u podrumu gostionice „Lektar”, na Linhartovom trgu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ukrašavanje srca

Zanatska izrada kolača od brašna, meda i mirišljavih začina bila je rasprostranjena širom srednje Evrope već u 16. i 17. a posebno u 19. veku. Oni predstavljaju tradicionalnu delatnost i u Srbiji (licidarski kolači), kao i u Hrvatskoj (licitarski kolači), gde su uvršteni u UNESKO-vu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa sveta.[1]

Prva „Lektar” radionica za pečenje medenih kolača i izradu sveća započela je rad u ovoj kući, koja je starija od 500 godina. 1766. godine Jakob Krivic je otvorio lektarsku radionicu. Živeo je 90 godina, i zanat preneo svom sinu koji je 1822. otvorio i gostionicu u istoj kući. Zbog zanata izrade kolača medenjaka dobila je ime „Pri Lektarju” (sloven. Pri Lektarju).

Lektarstvo je tradicionalni stari zanat Slovenije. Dekorisano pecivo pravi se od medenog testa koji se oblikuje drvenim ili limenim kalupom, ili ručno. Tokom kasnog srednjeg veka bilo je popularno u društvenoj eliti. Najstariji sačuvani drveni kalup, napravljen za vlasnika plemića, datira iz 16. veka. Ovaj zanat je jedan od najstarijih koji se praktikovao u gradovima i na trgovima, dok su se seoske radionice pojavile u 19. veku, kada je izrada ovih proizvoda doživela svoj vrhunac. U tim su vremenima ovi proizvodi smatrani značajnim porukama ljubavi, dok su danas suveniri, promotivni ili poslovni pokloni. U Muzeju se čuva i kolekcija starih medenjaka u raznim oblicima.[2] [3]

Proizvodi[uredi | uredi izvor]

Danas je radionica – muzej u vlasništvu Joze Andrejasa, koji tu živi sa svojom brojnom porodicom. Oni se trude da sačuvaju ovu tradiciju, što je vidljivo od trenutka kada se uđe u zgradu. U radionici medenih kolača može se saznati sve o istoriji muzeja i medenjaka, uključujući i način izrade. Tradicionalno su u obliku srca (licidarsko srce), namenjeni kao poklon voljenima. Na srce se može napisati ime voljene osobe, ili neki drugi natpis. Danas se mogu nabaviti u raznim oblicima, kao što su mačke, konji, potkovice, zečevi, zvezde, ptice...[4]

Simbolika[uredi | uredi izvor]

Crvena boja srca simbolizuje ljubav i strast, kao i srce, samo po sebi moćan simbol širom sveta. Žuta traka simbolizuje beskonačnost, dok zelena traka sa cvećem predstavlja rast i napredak. Malo ogledalo u srcu je za mlade devojke, da se u njemu ogledaju.

Izrada proizvoda od meda[uredi | uredi izvor]

Proces izrade je prilično dugotrajan. Ako se uzmu sve njegove faze, treba oko nedelju dana. Radi se po starim, tradicionalnim metodama, a radnici su obučeni u stare, tradicionalne nošnje iz kasnog 18. veka. Tako se posetioci vraćaju u stara vremena, kada su majstori zanata smatrani umetnicima.

Sastojci ovih kolača su brašno, med, jaja, voda i prirodne boje. Testo sazreva nekoliko dana, zatim se oblikuje i peče, suši, boji i posle sušenja konačno ukrašava. Svaki ukras se postavlja ručno, a svi proizvodi su jestivi. [5]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Gingerbread craft from Northern Croatia”. Zvanični sajt. UNESCO. Pristupljeno 27. 3. 2020. 
  2. ^ „Lectar Workshop and Museum”. radolca.si. Arhivirano iz originala 26. 03. 2020. g. Pristupljeno 26. 3. 2020. 
  3. ^ „Gingerbread Museum History”. radolca.si. Arhivirano iz originala 02. 09. 2016. g. Pristupljeno 26. 3. 2020. 
  4. ^ „A visit to the Gingerbread museum, Radovljica, Slovenia”. lifeinarucksack.com. Arhivirano iz originala 26. 03. 2020. g. Pristupljeno 26. 3. 2020. 
  5. ^ „Licitars - Beautiful Heart Shaped Favours”. web.archive.org. Arhivirano iz originala 06. 01. 2011. g. Pristupljeno 26. 3. 2020.