Luka (Bor)

Koordinate: 44° 10′ 11″ S; 22° 10′ 31″ I / 44.169666° S; 22.175166° I / 44.169666; 22.175166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Luka
Dom kulture
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
GradBor
Stanovništvo
 — 2022.Pad 430
 — gustina9,56 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 10′ 11″ S; 22° 10′ 31″ I / 44.169666° S; 22.175166° I / 44.169666; 22.175166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina399 m
Površina44,995 km2
Luka na karti Srbije
Luka
Luka
Luka na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19234
Pozivni broj030
Registarska oznakaBO

Luka je naseljeno mesto grada Bora u Borskom okrugu. Naselje se nalazi severno od Bora pored puta Bor - Majdanpek. Prema popisu iz 2022. bilo je 430 stanovnika[1] (prema popisu iz 2011. bilo je 537 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Naselje je okruženo sa severa južnim ograncima i vencem planine Deli Jovan. Na zapadu je planina Stol, južni deo sela je u izvorištu Bele Reke, a severni u izvorištu Porečke reke. Selo presecaju rečice: Bele vode, Ravna reka, Vizak i Crnajka.

Selo je zbijenog tipa, razmak između kuća je od 15-20 metara a na obroncima sela i do 50 metara. Podeljeno je na dva dela: Gonji Kraj (Đal) i Donji Kraj (Valje). Groblje se nalazi istočno od sela, na brdu. Atar sela je najviše pokriven šumom i livadama. Reoni sela sa njivama, šumom i livadama se zovu: Malo Polje (Kmpja Mika), Ginduše, Groša, Paulješći, Kraku Crnajke, Stojkovo Brdo (Kraku lu Stojku), Seljište, Krastovički Potok, Zeleno Brdo, Trebuče, Jastrebovac, Livade (Ljivez), Ujovički Potok, Pavlov Potok, Čista Buča, Veliko Polje (Kmpja mare), Prisak i Praznovreća. Državna šuma je pod Crnim Vrhom na Deli Jovanu, a opštinske livade i šume su bile na mestima Vizak, Svinjač, Blc i Topla.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo je poreklom od starijeg srpskog i romanskog starinačkog i doseljenog stanovništva, obzirom na mešovite toponime, tradiciju i običaje na koje se se nailazi.

Selo je 1530. godine imalo 30-40 kuća, 1586. godine 42 kuće[3], a prema turskim popisima iz 1741. godine Luka je imala 13 poreskih glava (džizije).[4]

Deo sela Luka je danas i zaselak Topla koji je kao granično mesto između Turske i Austrije kroz istoriju menjao svoju pripadnost nahijama Crnorečkoj i Negotinskoj a i selu Luki odnosno selu Bučju, a jedno vreme je bio i raseljen. O menjanju administrativnog položaja Tople svedoči i prepiska kneza Mileta Radojkovića iz Zaječara i kneza Stefana Stojanovića iz Negotina sa Knezom Milošem u vezi spora Dubočana, Bučja, Donje Bele Reke i Luke u pogledu Tople. U prepisci se razjašnjava i rešava spor u kome se su se ljudi iz Dubočana, Bučja i Tople sporili sa meštanima Luke i Donje Bele Reke o vlasništvu nad livadama i njivama koje su pre nego što su Turci nastanili Toplu pripadale Luki.[5]

Feliks Kanic piše da je Herder u rudonosnim slojevima barita kod Luke naišao na olovnu šljaku u kojoj je bilo srebra, a da je Feliks Hofman beleži da je 1886. neki seljak orući na “Čistoj buči” kod Luke našao komad zlata težak 213 grama, za koji je y Negotinu dobio 14 dukata. Takođe Kanic piše da je iz pravca Donje Bele Reke preko Trebuća i Luke u dolinu Porečke reke prema Talijati na Dunavu išao rimski put.[6]

Luka Danas[uredi | uredi izvor]

U samom selu se nalaze tri česme sa pijaćom vodoma na putu od Luke prema nekadašnjem rudarskom mestu Glogovica nalazi se Vajfertova spomen česma koja je i danas sačuvana.

Seoske slave su na Biljin Petak, Spasovdan i Petrovdan. Selo neguje narodne običaje, etno festivale, vašare, slave i razne druge svetkovine. U selu se nalaze kulturno-istorijski spomenici: Etno kuća koja je riznica starina, Vajfertova česma i Spomenici palim borcima iz Prvog i Drugog svetskog rata.

Selo ima dom kulture, mesnu zajednicu, ambulantu i poštu. Četvororazredna osnovna škola je istureno odeljenje OŠ „Vuk Karadžić“ u Boru.

Zahvaljujući čistom vazduhu i očuvanoj prirodi, mesto je pogodno za seoski turazam.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2022. u Luki živi 430 stanovnika što je za 107 manje (-19,93%) u odnosu na popis iz 2011. kada je bilo 537 stanovnika. U naselju ima 368 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,41 godina (48,19 kod muškaraca i 48,64 kod žena).[1]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 144 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,99,[7] a prema popisu iz 2002. u naselju ima 175 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,50.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 1.082
1953. 1.093
1961. 1.022
1971. 936
1981. 849
1991. 702 695
2002. 612 622
2011. 537
2022. 430
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[9]
Vlasi
  
373 60,94%
Srbi
  
159 25,98%
Romi
  
7 1,14%
Rumuni
  
4 0,65%
Nemci
  
1 0,16%
nepoznato
  
26 4,24%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Knjiga 2”. Starost i pol, podaci po naseljima (PDF). publikacije.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  2. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i ključ. Beograd: SKA. str. 184. 
  3. ^ Draškić, Miroslav (1975). Naselja, poreklo stanovništva i etnički procesi u opštini Bor. Beograd: Glasnik Etnografskog muzeja knjiga 38. str. 22. 
  4. ^ Tričković, Radmila (1973). Dva turska popisa Krajine i Ključa iz 1741godine, Popis harača Krajine i Ključa za 1153 godinu po Hidžiri. Beograd: Istorijski institut. str. 240. 
  5. ^ Đorđević, Tihomir (1926). Etnografski zbornik, Arhivska građa za naselja u Srbiji za vreme prve vlade kneza Miloša. Beograd: SKA. str. 162—169. (period 17.7.1833. do 15.9.1833. god). 
  6. ^ Kanic, Feliks (2007). Srbija zemlja i stanovništvo. Beograd: Logos. str. 411. 
  7. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, Pristupljeno 2.8.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 118. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  8. ^ „Knjiga 20”. Uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002. i 2011. Podaci po naseljima (PDF). stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. septembar 2011. ISBN 978-86-6161-109-4. 
  9. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  10. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]