Milatovac (Batočina)

Koordinate: 44° 05′ 00″ S; 20° 59′ 00″ I / 44.083333° S; 20.983333° I / 44.083333; 20.983333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Milatovac
Pogled na jedan deo Milatovca
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
OpštinaBatočina
Stanovništvo
 — 2022.Rast 557
Geografske karakteristike
Koordinate44° 05′ 00″ S; 20° 59′ 00″ I / 44.083333° S; 20.983333° I / 44.083333; 20.983333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina141 m
Milatovac na karti Srbije
Milatovac
Milatovac
Milatovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj34222
Pozivni broj034
Registarska oznakaKG

Milatovac je naselje u Srbiji u opštini Batočina u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2022. ima 557 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 555 stanovnika).[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Teritorija sela Milatovac nalazi se u centralnom delu Srbije. Smeštena je u istočnom predelu Šumadije i zahvata slivno područje donjeg toka Lepenice. Nalazi se u jugozapadnom delu opštinske teritorije Batočine. Deo naselja smešten je na levoj, a deo na desnoj obali Lepenice (pritoke Velike Morave).

Milatovac se nalazi na 141 metara nadmorske visine, na 15 km jugozapadno od Batočine, 18 km severno od Kragujevca i 132 km južno od Beograda.[2] Kroz Milatovac prolazi železnička pruga Lapovo - Kragujevac - Kraljevo. Nalazi se na dva kilometra od magistralnog puta Batočina - Kragujevac - Kraljevo - Čačak.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Arheološka nalazišta[uredi | uredi izvor]

U Milatovcu se nalaze dva lokaliteta iz antičkog perioda, lokalitet Crkvine i lokalitet Polje. Početkom devedesetih godina na lokalitetu Polje izrvšena su sondažna istraživanja. Prilikom istraživanja utvrđeno je da se na pomenutom lokalitetu nalaze ostaci vile rustike. Pored kamena opeke i crepa pronađeno je obilje keramičkog materijala:delovi keramičkih zdela, lonaca, krčaga i masivnih pitosa. Na osnovu stilsko-tipoloških odlika keramičkog materijala vila rustika je najverovatnije podignuta početkom II ili III veka nove ere u vreme kada je područje Srbije bilo u sastavu rimske provincije Gornje Mezije.

Na lokalitetu Crkvine pronađen je veliki broj fragmentovanih keramičkih posuda:razne vrste lonaca, krčaga, amfora i pitosa. Posebnu pažnju privlače krčazi kao i posude ukrašene pečatnom ornamentikom. Na osnovu nalaza lokalitet Crkvine takođe se vezuje za II ili III veka nove ere.

Nastanak Milatovca[uredi | uredi izvor]

Ne zna se tačno kako je selo dobilo ime, ali se smatra da je naziv došao od ličnog imena Milat, po nekom njegovom prvobitno doseljenom stanovniku.

Njegov početak pada pre seobe Srba 1690. godine. U austrijskom popisu 1718. i turskom popisu od 1739. do 1941. nalazimo na napušteno selo.

Za vreme prvog srpskog ustanka selo je ponovo naseljeno. Početkom devetnaestog veka ponekad se zvao i Milatovići. Pošto se nije mogao razviti u veće selo, nije imao svoju opštinu, već je bio u sastavu resničke opštine. Sve do 1821. smatran je kao zaselak Resnika. Godina 1825. Selo ima 11 domova sa 25 haračke glave. Već 1845. Milatovac ima 30 domova sa 141 žiteljom, a 1884. godine 39 domova sa 169 žitelja. Broj stanovnika je nastavio da raste pa 1895. ima 53 doma sa 294 stanovnika.

Prema popisu stanovništva iz 1903. godine selo je imalo 62 kuće sa 324 stanovnika, a 1910. ima isti broj kuća i 357 stanovnika. U narednom popisu 1921. godine primećen je pad u broju stanovnika uzrokovan Prvim svetskim ratom, pa je broj stanovnika pao 284 stanovnika.

Selo se naglo naseljava od šezdesetih godina prošloga veka kada veliki broj Srba sa Kosova i Metohije pod pritiskom Albanaca dolazi u ove krajeve.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Milatovac živi 448 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,0 godina (40,6 kod muškaraca i 39,4 kod žena). U naselju ima 172 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,40.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 332
1953. 337
1961. 365
1971. 389
1981. 480
1991. 584 580
2002. 584 611
2011. 555
2022. 557
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
563 96,40%
Crnogorci
  
16 2,73%
Jugosloveni
  
3 0,51%
Hrvati
  
1 0,17%
Bugari
  
1 0,17%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Školstvo[uredi | uredi izvor]

Osnovna škola „Sveti Sava“

Selo Milatovac je sa Resnikom činio istu opštinu pa su deca iz ovog sela počtkom dvadesetog veka išla u školu u Resniku i Cvetojevcu. U Milatovcu je oformljena škola posle Drugog svetskog rata.

Danas u Milatovcu postoji izdvojeno odeljenje osnovne škole „Sveti Sava“ Batočina. Škola je četvororazredna i u njoj predaju dva učitelja. U školskoj 2003/04 škola je imala sedamnaest učenika. U školskoj 2011/12 školu pohađa šesnaest učenika.

Takođe u Milatovcu postoji izdvojeno odeljenje dečjeg vrtića „Poletarac“ iz Batočine.

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Poljoprivreda je vodeća privredna grana po obimu proizvodnje kao i po zaposlenosti lokalnog stanovništva.

Stočarstvo je najznačajnija grana proizvodnje u poljoprivredi u Milatovcu. Stočarstvo je najtraženiji deo poljoprivrede, jer njeni proizvodi (meso, mast, mleko, jaja) spadaju u glavne prehrambene proizvode stanovništva. Seljak sitnog poljoprivrednog gazdinstva u Milatovcu je svaštar, gaji više vrsta stoke. Gaji goveda, svinje, ovce, konje i živinu.

Sport[uredi | uredi izvor]

U Milatovcu postoji fudbalski klub Sloga koji se trenutno takmiči u Šumadijskoj okružnoj ligi, petom takmičarskom nivou srpskog fudbala. Klub je osnovan 1945. godine, a najveće uspehe je ostvario u perodu od 1974 do 1992. godine kada se klub takmičio i u šumadijskoj ligi. Danas, svake sezone klub se nalazi u vrhu međuopštinske lige Rača-Batočina-Knić.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Popis u Srbiji prema polu i starosti po naseljima”. stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 1. 2024. 
  2. ^ Razdaljina na sajtu www.udaljenosti.com
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jeremija D. Mitrović, Batočina i okolina u prošlosti, Kragujevac 1976.
  • Živojin Andrejić, Batočina sa okolinom, Batočina 1988.
  • Dr Dragoljub B. Milanović, Opština Batočina, Beograd 2006.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]