Pređi na sadržaj

Mića Tumarić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mića M. Tumarić
Lični podaci
Datum rođenja(1949-10-14)14. oktobar 1949.(74 god.)
Mesto rođenjaNovi Sad, FNRJ

Mića M. Tumarić (Novi Sad, 14. oktobar 1949) srpski je novinar i pisac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mića M. Tumarić rođen je u Novom Sadu, a odrastao u Šidu, u Sremu, gde je započeo karijeru novinara i pisca.[1]

Novinar[uredi | uredi izvor]

Bio je, pored ostalog, dopisnik „Politike“ iz Šida i novinar u redakciji novosadskog „Dnevnika“. Sarađivao sa brojnim listovima i časopisima u SFRJ za koje je uglavnom pisao reportaže i crtice. Neki od medija sa kojima je sarađivao uključuju: „Večernje novosti“, „Glas omladine“, „Sremske novine“, „Komunist“, „Omladinske novine“, „Mladost“, „Rusko slovo“, „Politika ekspres“, „Radio Beograd“, „Radio Novi Sad“, „Radio Šid“, „Radio Temerin“, „Rad“, „Saobraćajna revija“, „Planinar“, „Šidske novine“. Za novinarski rad dobio više nagrada i priznanja.[1]

Satiričar[uredi | uredi izvor]

Književnim radom bavi se od 1973. godine. Piše priče, aforizme, epigrame, pesme, eseje, književnu kritiku...

Radovi i knjige prevođeni su mu na engleski, ruski, mađarski, rusinski, slovački, slovenački, makedonski, rumunski, bugarski...

Zastupljen u pedesetak antologija u zemlji i inostranstvu. Urednik i koautor antologije „Deset na deset“ u kojoj su predstavljeni satiričari iz Vojvodine i Republike Srpske.

Pisac brojnih rezenzija o knjigama humora i satire. Autor nekoliko izložbi aforizama i više vrsta aforističkih razglednica. Član domaćih i stranih književnih žirija. Član književnog kruga Cercul Honoris Causa u okviru časopisa na rumunskom jeziku „Lumina“. Od 2015. godine počasni član Naamanove kuće kulture u Bejrutu, Liban.[2]

Urednik i član redakcije časopisa za književnost i kulturu „Šidina“ u Šidu, član redakcija časopisa za humor i satiru „Nosorog“ u Banja Luci. Bio je urednik više desetina knjiga proze i urednik humora i satire u listovima i časopisima. Dvadesetak godina imao stalnu rubriku (Ja, On, Oni) u „Dnevnikovom“ podlistku „Koprive“.

Član je Društva književnika Vojvodine[3] i Društva novinara Vojvodine.

Živi u Novom Sadu, gde radi kao samostalni umetnik.[1]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Za književni rad dobio brojne nagrada i priznanja, među kojima su: prva nagrada za satiru časopisa „Brodolom“ (Slavonski Brod); nagrada za satiričnu priču na godišnjem konkursu Radio Beograda; nagrada za aforizme beogradskog lista „Jež“; nagrada za aforizme na konkursu časopisa „Berekin“ (Split); prva nagrada za satiričnu priču na konkursu šabačke „Čivijade“ (2002); prva nagrada (Grand Prix) za aforizme na međunarodnom konkursu u Strumici, Makedonija (2004); književna nagrada „Car Uroš“ za zbirku aforizama „Knjiga utisaka“ (2003); nagrada beogradskog lista „Danas“ za satiričnu priču (2005); prva nagrada „Čivijade“ u Šapcu za najbolju satiričnu priču (2006); nagrada „Jaša Tomić“ za vojvođanski humor (prvi dobitnik, 2007) od Udruženja novinara Srbije i Društva novinara Vojvodine; počasna nagrada za kompletno stvaralaštvo Fondacije „Nadži Naman“, Bejrut, Liban (2015); Zlatna diploma, nagrada za životno delo, Festival komičnog i kritičnog „Smejada“, Banja Luka (2017); prva nagrada za satiričnu priču na jubilarnom, pedesetom, konkursu šabačke „Čivijade“ (2018)...[1][4]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Desno od pameti/A józan észtől jobbra (1982)
  • (1983)
  • Vrteška/Korhinta (1987)
  • Otvorene karte (1989, 1992, 2000)
  • Mapa aforizama (1992)
  • Mozaik (1995)
  • Ja, on, oni (1996)
  • Dan sa osmehom (1996, 1997, 1998, 2000)
  • Crno na belo (1997)
  • Pet grama epigrama (1998)
  • Kriv je ugao (1998)
  • Ukrštene reči (1999)
  • Čuvar istine/Pazitor de adevar (2000)
  • Đavo u malom bogu (2000)
  • Vreme zatvora (2001)
  • Knjiga utisaka (2003)
  • Zevzezancija; Ludesno; Paranormalno (2003)
  • Viza (2004)
  • Hronika Šakajade (2006)
  • Egzorcizam; Minigrami (2007)
  • Mrak (2008)
  • Naličje demokratije (2009)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Tumarić, Mića M. (2008). Mrak (satirične priče). Novi Sad: Tusami. 
  2. ^ „Naji Naaman’s Literary Prizes 2015”. www.najinaaman.org. 
  3. ^ „Biografija Miće M. Tumarića na sajtu Društva književnika Vojvodine”. www.dkv.org.rs. 
  4. ^ Čivija“ izašla iz boce”. www.danas.rs.