Polin Melvil

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Polin Melvil
Lični podaci
Datum rođenja(1948-00-00)1948.(75/76 god.)
Mesto rođenjaBritanska Gvajana
Književni rad
Najvažnija delaShape-Shifter, The Ventriloquist's Tale, The Migration of Ghosts, Eating Air, The Master of Chaos and Other Fables

Polin Melvil (engl. Pauline Melville, Britanska Gvajana, 1948) je englesko-gvajanska spisateljica i bivša glumica mešovitog evropskog i američkog porekla, koja trenutno živi u Londonu, Engleska. Među nagradama koje je dobila za svoje pisanje – koje obuhvata kratke priče, romane i eseje – su Nagrada pisaca Komonvelta, nagrada Gardijana za beletristiku, Nagrada za prvi roman Whitbread i Nagrada za književnost Gvajane. Salman Ruždi je o Melvilovoj rekao: „Verujem da je ona jedan od retkih zaista originalnih pisaca koji su se pojavili poslednjih godina." [1]

Pozadina i početak karijere[uredi | uredi izvor]

Melvil je rođena u bivšoj koloniji Britanska Gvajana (današnja Gvajana), gde je provela svoje predškolske godine 1940-ih; njena majka je bila Engleskinja, a otac Gvajanac [2] mešovite rase, „deo južnoameričkih Indijanaca, Afrikanca i Škota“. [3]

Porodica se preselila u južni London ranih 1950-ih, a nakon što je napustila školu početkom 1960-ih, Melvil je radila u londonskom Royal Court Theatre-u, što je na kraju dovelo do toga da postane profesionalna glumica.[2] Prvi put se pojavila u filmovima 1967. godine, a 197074. odlučila je da nastavi školovanje pohađajući kurs psihologije i ekonomije na Univerzitetu Brunel, a zatim je pokušala da kombinuje umetnost i politiku radeći sa Akcionarskom pozorišnom kompanijom i Škotskom pozorišnom kompanijom. 7:84. [2] Takođe se bavila politikom nakon sticanja nezavisnosti u Gvajani i drugde u karipskom regionu, predavala je pismenost u Grenadi i radila u Dramskoj školi Jamajke, dok je počela da piše kratke priče.[2]

Kao izvođač, Melvil je bila najaktivnija tokom 1980-ih, pojavljujući se u filmovima kao što su Mona Liza i Crni petak za gangstere, zajedno sa televizijskim ulogama koje uključuju pojavljivanja u sitkomima The Young Ones i Girls on Top. [4] [5]

Pisanje[uredi | uredi izvor]

Prema Gadfly Online, „Mnogi deo Melvilovog pisanja inspirisan je ljudima i događajima koje je posmatrala dok je odrastala u Gvajani, bivšoj britanskoj koloniji koja nije postala nezavisna sve do 1966. Kao devojčica i tinejdžerka, Melvil je bila svedok komplikovanih socijalnih problema nacije zaključane u očajničkoj borbi za modernizaciju i prevazilaženje svoje imperijalističke prošlosti. Danas, zapanjujući broj kultura koegzistira u regionu, u različitim stepenima prijateljskih odnosa, od evropskih do američkih i afričkih do istočnoindijskih, a gvajanci se bave siromaštvom, zagađenjem i nestašicom osnovnih roba, uključujući električnu energiju“.[6]

Sama Melvil je u intervjuu iz 2010. rekla: „Biti pisac je kao biti čistač prozora u kući ili zamku gde su prozori zaklonjeni tamom i prljavštinom. Pisati je kao da čistiš prozore tako da ljudi mogu da vide pogled na svet koji nikada ranije nisu videli“. [7]

Shape-Shifter (1990)[uredi | uredi izvor]

Njena prva knjiga, zbirka kratkih priča Shape-Shifter, objavljena je 1990. godine i osvojila je nekoliko nagrada, uključujući nagradu pisaca Komonvelta za najbolju prvu knjigu (za region Zapadne hemisfere i sveukupni najbolji-potpuni Komonvelt), Guardian Fiction Prize,[8] i PEN/Macmillan Silver Pen Award.[9] Brojne priče bave se postkolonijalnim životom na Karibima, posebno u njenoj rodnoj Gvajani, kao i nekim pričama koje se dešavaju u Londonu. Mnogi njeni likovi, većina raseljenih ljudi iz bivših kolonija koji se bore da se pomire sa novim životom u Britaniji, pokušavaju da pronađu identitet, da pomire svoju prošlost i da pobegnu od nemira koji je nagovešten u naslovu. Salman Ruždi je opisao kolekciju kao „izuzetno oštru, smešnu, originalnu... delom karipsku magiju, delom londonski prljavštinu, napisanu klizavim, kameleonskim jezikom koji je česta radost”. Ostale pohvale kritičara uključivale su recenziju u Publishers Weekly-u „ove zapanjujuće debitantske kolekcije“ koja je zaključila: „Melvil transformiše svakodnevicu, ali nikada ne gubi iz vida društvene nejednakosti ili zadovoljstva smeha“. [10]

The Ventriloquist's Tale (1997)[uredi | uredi izvor]

Melvilov prvi roman, The Ventriloquist's Tale (1997), osvojio je Whitbread First Novel Award, nagradu za književnost Gvajane, i ušao je u uži izbor za Žensku nagradu za beletristiku. U knjizi – koju je jedan recenzent okarakterisao kao „jedinstven pogled na sukobe drevnih i modernih načina” [11] – Melvil istražuje prirodu fikcije i pripovedanja i piše o uticaju evropskih kolonizatora na Indijance Gvajana kroz priču o bratu i sestri. Prema Publishers Weekly-u : „U Melvilovom ambicioznom i bogato realizovanom prvencu smeštenim u današnjoj Gvajani, verske, društvene i filozofske tenzije opsedaju sve likove...Melvilove nijansirane karakterizacije, fluidna proza, prikladne slike i prelepo potcenjeni dijalog povećavaju njenu veštinu kao sagovornika. Nesentimentalna, ali dirljiva priča o bolu čežnje, knjiga je mistična, ali žestoko racionalistička, ideološka dok je hladno iznad politike...briljantna, duhovita i komplikovana." [12] Džej Parini je napisao u The New York Times: „U ovom veličanstvenom romanu, Melvil se pokazuje kao pronicljiv posmatrač i nadareni satiričar, ona vrsta koja ne uzima zarobljenike. [13]

Seoba duhova (1998)[uredi | uredi izvor]

Njena zbirka kratkih priča iz 1998, The Migration of Ghosts (Seoba duhova) je knjiga složenih slojevitih priča o fizičkom i emocionalnom izmeštanju. Prema jednom recenzentu: "Veličanstven osećaj za hodanje je prva Melvilova veština koja impresionira čitaoca ove fascinantne kolekcije. Druga je njen dar za glasove...ona ima neverovatan opseg, od Zapadnih Indijanaca u Londonu koji slave karneval, samosvesnoj, ozlojeđenoj Indijanki Makusi koju je njen bukvalno nastrojeni britanski muž doveo na venčanje u London, razdražljivoj ženi Kanađanki čiji je muž već dve godine poslat u Gvajanu da služi kao nezvanični lažov rudarskoj korporaciji. Magični realizam je etiketa koju će većina čitalaca i kritičara nalepiti na Melvilovo delo...to je prikladan, ali nepotpun opis. Desetak priča preliva se muzičkim haosom i lukavim humorom...Magija u Melvilovim ekscentričnim pričama nije ni dobra ni loša, belo ili crno, već magija prepune pluralnosti i mnogih mogućnosti života." [14]

Eating Air (2009)[uredi | uredi izvor]

Melvilov roman Eating Air, objavljen 2009, The Independent je nazvao „virtuoznom predstavom, igrajući se sa galimaufrijama likova“. [15] Lavinia Grenlav je napisala u Fajnenšal tajms-u: „Svijet fikcije Polin Melvil je onaj u kojem ljudi skliznu i pobegnu. Pun je senki, prestupa i mračnih tajni. U njenom drugom romanu, Eating Air, to je izvanredno široki svet, koji leti od južnog Londona do Italije, Brazila do Surinama, tokom proteklih 30 godina...Ono što ovaj roman čini ubedljivim je način na koji nas jedna osoba vodi do sledećeg, i kako izlazimo iz okvira samo da bismo otkrili ponovo u centru...Melvil ne treba da se oslanja na retoriku ili šarm. Njen čist stil i odvojena vizija omogućavaju nam da se koncentrišemo na ono što ovi ljudi zapravo rade, a ne na ono što su nameravali da urade. Ovo je knjiga o razlici između namere i akcije – i o tome kako se na nas deluje mnogo više nego što znamo." [16]

Gospodar haosa i drugih bajki (2021)[uredi | uredi izvor]

O njenoj najnovijoj knjizi, The Master of Chaos and Other Fables (Gospodar haosa i drugih bajki), Salman Ruždi je citiran kako je rekao: „U ovoj virtuoznoj predstavi, Polin Melvil nam pokazuje svet u prevratu i podseća nas da tamo živimo.[17] Benjamin Zephaniah je u časopisu Vogue pohvalio kolekciju, rekavši: „Postoji ljubav, politika, saosećanje, magija i humor“. [18] Odabravši „Ana Karenjina i gospođa Bovari razgovaraju o svojim samoubistvima“ iz knjige kao preporučeno štivo, Brendon Tejlor iz Electric Lit-a je izjavio: „Kako spretno Polin Melvil hvata ove likove....Čudesna je priča o pričama koje postavljaju pitanje probna pitanja o delovanju i narativu i šta znači vratiti svoju priču za sebe. Sve ispričano sa šarmom i toplom inteligencijom." [19]

Druge književne aktivnosti i angažovanje[uredi | uredi izvor]

Godine 1992. njen esej "Beyond the Pale" uvršten je u antologiju Daughters of Africa (Kćeri Afrike), koju je uredila Margaret Busbi, kao i pesma "Mixed" prvi put objavljena u Rented Rooms (Iznajmljenim sobama) Davida Dabidena 1998. godine.[2] [20]

U novembru 2012. Melvil je održala predavanje pod naslovom „Gvajanska književnost, magični realizam i južnoamerička veza“ u seriji Memorijalnih predavanja Edgar Mittelholzer u Umana Iana u Džordžtaunu. [21]

Melvil je izabrana za člana Kraljevskog književnog društva 2018. [22] [23]

Nagrade i počasti[uredi | uredi izvor]

  • 1990: Nagrada pisaca Komonvelta (regionalni i sveukupni pobednik za najbolju prvu knjigu) za Shape-Shifter.
  • 1990: Gardijanova nagrada za beletristiku za Shape-Shifter.
  • 1991: PEN/Macmillan Silver Pen Award za Shape-Shifter.
  • 1997: Nagrada za prvi roman Vitbrida za priču The Ventriloquist's Tale.
  • 1998: Ženska nagrada za beletristiku (uži izbor) za priču The Ventriloquist's Tale.
  • 1998: Nagrada za književnost Gvajane za The Ventriloquist's Tale.
  • 2018: Izabrana za člana Kraljevskog književnog društva.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Shape-Shifter, London: Women's Press, 1990 ; Pantheon Books, 1991.
  • The Ventriloquist's Tale, London: Bloomsbury Publishing, 1997, ; Bloomsbury, SAD, 1999.
  • The Migration of Ghosts, London, Bloomsbury, 1998; Bloomsbury Publishing, SAD, 2000.
  • Eating Air, London: Telegram, 2009.
  • The Master of Chaos and Other Fables (Gospodar haosa i drugih bajki), Sandstone Press, 2021.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Filmovi[uredi | uredi izvor]

  • Ulysses (Uliks) (1967)
  • Far from the Madding Crowd (Daleko od lude gomile) (1967), kao gospođa Tall.
  • The Long Good Friday Crni petak za gangstere (1980), kao Dora.
  • Boom Boom, Out Go the Lights (1981), kao ona sama.
  • Britannia Hospital (Bolnica Britania) (1982), kao Klarisa.
  • Scrubbers (1983), kao Crow.
  • White City (Beli grad) (1985), kao Žena u kancelariji za pomoć.
  • Mona Lisa (Mona Liza) (1986), kao Zora.
  • How to Get Ahead in Advertising (Kako napredovati u oglašavanju) (1989), kao gospođa Vejlejs.
  • The House of Bernarda AlbaDom Nernarde Albe (1991) (TV), kao Prudenc.
  • Utz (1992), kao kustos.
  • Shadowlands (1993), kao predsednica komiteta.
  • Home Away From Home (1994), kao komšinica.
  • Brighton Rock (2010), kao igumana.

Televizija[uredi | uredi izvor]

  • The Young Ones (1982/84, BBC Two), kao Žena u autobusu (u epizodi "Demolition") i Vivijanova mama (u epizodama "Dosadno" i "Bolesna"), plus veštica (u "Bolesnom")
  • Girls on Top (1985, ITV ), igra Ivon (tri epizode).
  • Happy Families (Srećne porodice) (1985), igra čuvara.
  • Blackadder's Christmas Caro (1988), kao gospođa Scratchit.
  • The Comic Strip Presents (1988), kao Pauline Snek u epizodi "Didn't You Kill My Brother?"
  • Alexei Sayle's Stuff (Stvari Alekseja Sejla) (1988).
  • Red Dwarf Crveni patuljak (1989), kao konobarica u filmu "Nazad" (bez kredita
  • Alas Smith and Jones (Alas Smit i Džons) (1990), dve epizode,
  • 2 Point 4 Children (1992), igra Babs u epizodi "Hormoni".
  • The Young Indiana Jones Chronicles (1992), kao Mejsi Kemp u epizodi „London, maj 1916.“.
  • Desmond's (1992), kao gospođa Martin u epizodi "Previše crvenih očiju".
  • Spender (1993), kao sudija u epizodi "The More Things Change".
  • Ghostwriter (1994), kao Vise Rita (jedna epizoda).
  • The Bill (1997), kao gospođa Ostin u "No Trace", sezona 13, epizoda 136.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Pauline Melville" Arhivirano 1 mart 2014 na sajtu Wayback Machine, British Council – Literature.
  2. ^ a b v g d Jaggi, Maya (2. 1. 2010). „Pauline Melville profile”. The Guardian. 
  3. ^ Cloyette Harris-Stoute, "Pauline Melville: First Guyanese to win the Commonwealth Writers’ (Best Overall) Prize", Guyanese Girls, 11 November 2013.
  4. ^ „Pauline Melville”. British Comedy Guide. Pristupljeno 15. 2. 2022. 
  5. ^ „Pauline Melville | Actress | Writer”. IMDb. Pristupljeno 15. 2. 2022. 
  6. ^ Stanciu, Tanya (mart 1999). „Tales of Love and Disaster”. Gadfly Online. Pristupljeno 6. 4. 2022. 
  7. ^ Interview by Anna Metcalfe, "Small Talk: Pauline Melville", Financial Times, 12 July 2010.
  8. ^ Pauline Melville at contemporary writers.com.
  9. ^ Pauline Melville page at Bloomsbury Publishing.
  10. ^ „Shape Shifter”. 29. 7. 1991. Pristupljeno 15. 2. 2022. 
  11. ^ Mary Whipple, "Pauline Melville–THE VENTRILOQUIST’S TALE" (review), Seeing the World Through Books, 17 January 2011.
  12. ^ „The Ventriloquist's Tale”. Publishers Weekly. 3. 8. 1998. Pristupljeno 15. 2. 2022. 
  13. ^ Parini, Jay (11. 10. 1988). „A Handful of Guyana – A novel that calls Evelyn Waugh back to set him straight”. The New York Times. 
  14. ^ "Migration of Ghosts" (review), Publishers Weekly, 29 March 1999.
  15. ^ Stevie Davis, "Eating Air, By Pauline Melville" (review), The Independent, 2 October 2009.
  16. ^ Greenlaw, Lavinia (7. 9. 2009). „Eating Air”. Financial Times. 
  17. ^ „The Master of Chaos”. Sandstone Press. Pristupljeno 15. 7. 2021. 
  18. ^ Mukhtar, Amel (9. 10. 2021). „9 Of Vogue's Favourite Writers Share Their Black History Month Book Picks”. Vogue. Pristupljeno 10. 10. 2021. 
  19. ^ „Anna Karenina and Madame Bovary Discuss Their Suicides | Written by Pauline Melville | Recommended by Brandon Taylor”. Electric Lit. 3. 2. 2021. Pristupljeno 15. 2. 2022. 
  20. ^ Margaret Busby (ed.), Daughters of Africa: An International Anthology of Words and Writings by Women of African Descent from the Ancient Egyptian to the Present, London: Jonathan Cape, 1992, pp. 739–743.
  21. ^ (Video) Mittelholzer memorial lecture, Stabroek News, 30 November 2012.
  22. ^ „Pauline Melville”. RSL Fellows. The Royal Society of Literature. Pristupljeno 15. 7. 2021. 
  23. ^ Wood, Heloise (4. 6. 2018). „Alderman and Gaiman made RSL fellows after 'unprecedented' intake”. Pristupljeno 15. 7. 2021. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]