Privreda Centralnoafričke Republike

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Centralnoafrička Republika je jedna od najnerazvijenijih zemalja na svijetu. Centralnoafrička Republika ima minerale (nafta, zlato, dijamanti, ruda uranijuma), prirodne resurse (drvo, hidroelektrane). Međutim, zemlja je i dalje jedna od najsiromašnijih zemalja ne samo na svijetu, već i na afričkom kontinentu, što je otežano stalnim međuetničkim i međuvjerskim ratovima, u kojima vlast ne kontroliše veći dio zemlje. Osnova privrede zemlje su poljoprivreda i šumarstvo, njih je do 55% BDP-a. Glavne izvozne kulture su pamuk, kafa, duvan, kikiriki, proso, susam i banane. Industrija drveta i dijamanata činila je približno 16% i skoro 14% prihoda od izvoza, respektivno. Za većinu stanovnika Centralnoafričke Republike, jedino sredstvo za život je ilegalna trgovina dijamantima, slonovačom, divljim životinjama ili tradicionalnom medicinom.

Od 2016. godine zemlje EU daju strateške savjete vladi i poslale su misiju od više od 3.000 ljudi u CAR kako bi održale mir. Osim toga, Brisel je obezbijedio stotine miliona evra humanitarne pomoći [1] .

BDP[uredi | uredi izvor]

Godina 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014
BDP [2] dolara po osobi 350 380 420 450 470 480 480 310 330
BDP [3] milioni dolara 1473.7 1698.1 1985.4 1981.4 1986.0 2195.6 2,169.7 1544.6 1.782,9

Infrastruktura[uredi | uredi izvor]

Rijeka Ubangi ostaje važna transportna arterija

Državni monopoli za komunalne usluge (voda, struja, pošta, telefon) su u teškoj finansijskoj situaciji, čemu doprinosi veliki dug stanovništva. Amortizacija mreža dovodi do čestih nesreća, a oružani sukobi često onemogućavaju njihovo blagovremeno popravljanje i održavanje. Većinu električne energije u zemlji proizvodi hidroelektrana u gradu Boali u prefekturi Ombela-Mpoko . U CAR postoje 4 radio stanice i 1 TV stanica, postoji jedan internet provajder, a izlazi nekoliko periodičnih izdanja. Ali sve ovo donosi samo beznačajne prihode u budžet.

Transport[uredi | uredi izvor]

Centralna ulica u Bangiju, 2014. godina
Zgrada aerodroma u Bangiju

Saobraćajna mreža zemlje je veoma slabo razvijena, a ne postoje ni željezničke pruge. Zemlja ima samo jedan međunarodni aerodrom. Rijeka Ubangi je od posebnog značaja za transport robe, jer su tokom kišne sezone putevi isprani i po njima postaje nemoguće transportovati robu. Riječna plovidba na rijeci Ubangi je zatvorena od aprila do jula. Od 2012. do 2019. godine, komunikacija između Bangija i Kinšase, glavne izvozne destinacije robe, bila je značajno otežana građanskim ratom.

Automobilski putevi

Aerodromi

  • ukupno - 39 (2013) , uključujući:
    • sa tvrdim premazom - 2 (od 2438 do 3047 m - 1, od 1524 do 2437 - 1)
    • bez tvrdog premaza - 37 (od 2438 do 3047 m - 1, od 1524 do 2437 - 11, od 914 do 1523 - 19, manje od 914 - 6)
Željeznica

Jedina pruga uskog kolosjeka koja je saobraćala na teritoriji Centralnoafričke Republike vodila je od Zinga do Monga. Bila je široka 600 mm i dugačka samo 7,5 km (4,7 milja). Linija je radila od 1930. do 1962. godine prilikom transporta robe do zaobilaženja plitkih riječnih brzaka i potpuno je stavljena van pogona nakon što je završena izgradnja zaobilaznog kanala dubine 2,5 m. Operater je bila kompanija franc. Compannie Générale de Transport en Afrique Equatoriale [4] . 11. aprila 2006. godine željeznička linija CAR upisana je na privremenu listu svetske baštine UNESKO [5] .

finansije[uredi | uredi izvor]

Finansijski sektor CAR, najmanji u CEMAC-u, igra veoma ograničenu ulogu u podršci ekonomskom rastu. Pošto pati od slabog tržišta, finansijski sistem je i dalje mali, nerazvijen i kojim dominiraju komercijalne banke. Zbog specifičnosti preseljenja stanovništva zemlje i iz bezbjednosnih razloga, sva finansijska aktivnost je koncentrisana u glavnom gradu Bangiju . Samo 1% stanovništva ima depozite u bankama. Mikrofinansiranje je 1% kreditnog kapaciteta zemlje, služeći 0,5% stanovništva.

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Polje pamuka u CAR

72% stanovništva Centralnoafričke Republike je zaposleno u poljoprivredi. Na njega otpada do 58% BDP-a. Samo manje od jedne trećine zemljišta se koristi za poljoprivredu. Sjeverozapadni i centralni dijelovi zemlje su važan poljoprivredni region za pamuk, banane, duvan, kafu, susam i šećernu trsku . Na sjeveru zemlje (procjena 2012. godine) se gaje sirak (42,8 hiljada tona) i proso, na jugu kukuruz (110 hiljada tona), manioka (563 hiljade tona), jam (350 hiljada tona) i pirinač (29,7 hiljada tona). Obradu zemljišta uglavnom obavljaju žene. Prehrambeni usjevi se izvoze u malim količinama, ali njihov prihod je jedan od glavnih izvoznih artikala. Proizvodnja prehrambenih usjeva za domaću potrošnju igra važnu ulogu u privredi, jer prihod od njihove sezonske prodaje premašuje prihod od izvoznih usjeva kao što su pamuk ili kafa. Na primjer, proizvodnja manioke, dnevne hrane Centralne Afrike, kreće se od 400 do 600 hiljada tona, dok se proizvodnja pamuka, glavne izvozne kulture, kreće od 25 do 45 hiljada tona godišnje. Pored toga, od prehrambenih usjeva pravi se jak alkohol ili pivo od sirka. Prihodi od njihove prodaje takođe čine značajan dio budžeta. Glavna prepreka razvoju je loša razvijenost infrastrukture i nedostatak državne podrške proizvodnji. Takođe, ozbiljna prepreka ulasku na nova tržišta je i udaljenost od glavnih trgovačkih puteva.

Sječa i obrada drveta[uredi | uredi izvor]

Prihodi od šumarske industrije daju značajan doprinos BDP. Šumske plantaže zauzimaju površinu od 3,8 miliona hektara. Vrijedne sorte tropskog drveta se izvoze bez prerade, u obliku trupaca, dok se manje vrijedne sorte prerađuju u lokalnim fabrikama u šperploču i ivericu . Od početka kolonizacije zemlje, Francuzi su donosili kaučukovca za uzgoj. A danas je prirodni kaučuk izvozna roba.

Ribolov[uredi | uredi izvor]

Ribolov je uobičajen uglavnom duž reka. Najveći dio ulova se prodaje u DRC . Vlada je 1950. godine započela program podrške uzgoju ribe, a do kraja 1968. godine u zemlji je bilo oko 12.000 ribnjaka. U 2003. godini ukupan ulov je bio 15 hiljada tona.

Industrija[uredi | uredi izvor]

Industrija

Industrijska struktura, koja nikada nije bila visoko razvijena u poređenju sa susjednim zemljama, u velikoj mjeri je patila od vojnih i političkih nemira. Neke grane lake industrije, nastale još 1970-ih i 1980-ih godina (fabrike za proizvodnju tkanina, obuće, preradu poljoprivrednih proizvoda), praktično su nestale. Zemlja i dalje ima proizvodnju hrane, piva, odjeće i građevinskog materijala. Industrija daje oko 12% BDP-a. Kopaju se dijamanti, nafta, aluminijum i zlato, ali iskopavanje zlata opada. U blizini Bakume postoji nalazište rude uranijuma, ali se od 2017. godine ne razvija. Privatni sektor zapošljava oko 11.000 ljudi.

Dijamanti[uredi | uredi izvor]

CAR dijeli 4-5. mjesto u svijetu po kvalitetu (čistoći) dijamanata. Centralnoafrička Republika je 2012. godine bila na 10. mjestu u svijetu po proizvodnji dijamanata. Američki geološki zavod procjenjuje rezerve dijamanata u Centralnoafričkoj Republici na oko 39 miliona karata. Snabdijevanje dijamantima za svjetsku industriju nakita iznosilo je oko 500.000 bruto karata godišnje. U ovom industrijskom sektoru vrši se ilegalno rudarenje, često pod kontrolom ilegalnih naoružanih grupa, a šverc je veoma razvijen. Iskopavanje dijamanata, kao i trgovina dijamantima, su redovne aktivnosti koje različite vlade zemlje žele da nacionalizuju. CAR je 2013. godine isključen iz Kimberli procesa i stavljen pod trgovinski embargo. U maju 2016. godine embargo je djelimično ukinut, ali je ostao na snazi na dijamante iskopane na sjeveru i istoku zemlje. U decembru 2017. godine embargo je potpuno ukinut. Jedna od kompanija za iskopavanje dijamanata i zlata u prefekturi Lobaje za 2019. godinu je Lobae Invest. Kompanija upravlja sa dva lokaliteta „Iava“, površine 385 km² i „Pama“, površine 3712 km². Plata po danu za rad lokalnog stanovništva u rudniku je 2000 CAR franaka (oko 3,5 američkih dolara) [6] .

Nafta[uredi | uredi izvor]

Prve naftne bušotine izbušile su početkom 1980-ih godina američke naftne kompanije. Kasnije je francuski Total počeo da razvija naftna polja. Godine 2004. raskinut je ugovor sa američkom naftnom kompanijom RSM Production Corporation , a direktor kompanije Džek Grinberg optužen je za prevaru i štetu po životnu sredinu. Sud Centralnoafričke Republike osudio ga je na 5 godina zatvora i 152 miliona evra odštete. Do 2013. godine na naftnim poljima bile su uključene i kineske kompanije Sinopec i Poly Technologies, ali su bile prinuđene da smanje svoje aktivnosti zbog bezbjednosnih prijetnji. Naftu na granici sa Čadom razvija Gordil. U oblasti Birao kod Boromate istražene rezerve nafte za 2017. godinu su bile milijardu barela nafte. Identifikovana su četiri perspektivna naftna polja: Bagara, Doseo, Salamat i Doba/Bango. Prema nekim stručnjacima, rezerve nafte mogle bi da budu i do 5 milijardi barela.

Uran[uredi | uredi izvor]

1960-ih godina Francuska komisija za atomsku energiju otkrila je nalazište boksita sa nalazištima rude uranijuma u ​​okolini Bakume. Rezerve rude se procjenjuju na oko 20.000 tona. U avgustu 2008. godine grupa Areva potpisala je petogodišnji ugovor od 27 miliona evra (18 milijardi CFA franaka) za razvoj nalazišta uranijuma u ​​Bakumu. Od 2013. godine Areva odbija da obnovi ugovor zbog nedostatka bezbjednosti i kako je kasnije objavljeno, globalnog pada interesovanja za uranijum.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Centralni hotel u Bangiju

Turizam u republici je slabo razvijen. U CAR nema luka, pošto zemlja nema izlaz na more, a nema ni željeznicu. Jedini međunarodni aerodrom nalazi se u glavnom gradu zemlje Bangi Mpoko .

U glavnom gradu postoji nekoliko hotela. Glavne turističke destinacije: vodopadi u Boaliju ; Nacionalni park Đanga-Sangha (selo Baianga ); rijeka Sanga ; životinjski turizam (gorile, slonovi, žirafe); safari ; etnoturizam ( Baćani ). Vjeruje se da je najbolje vrijeme za posetu većem dijelu zemlje od novembra do aprila [7] .

Od 2013. godine nema prihoda od turizma, pošto su neprijateljstva u susjednim zemljama i građanski rat uzeli danak u turizmu. Ova industrija se smatra perspektivnom za dalji razvoj nakon završetka građanskog rata i obezbjeđivanje bezbjednosti turista [8] [7] .

Trgovina[uredi | uredi izvor]

Trgovinska oblast u Bangiju
Podaci o trgovanju za 2001. godinu
  • Uvoz: 237,3 miliona dolara
    • Uvoz: hrana, tekstil, naftni proizvodi, mašine, električna oprema, automobili, hemikalije, lijekovi
    • Uvozne destinacije: Južna Koreja 29.19%, Libija 10,30%, SAD 7,78% Kamerun 7.39%, Holandija 6,77% (2001)
Podaci o trgovanju za 2015. godinu
  • Uvoz: 264,9 miliona dolara
    • Uvoz: hrana, tekstil, naftni derivati, mašine, električna oprema, hemikalije, lijekovi
    • Uvozne destinacije: Norveška 14%, Kina 7.7%, SAD 7.6% (2014)
Podaci o trgovanju za 2016. godinu
  • Izvoz: 77 miliona dolara
    • Izvoz: dijamanti, drvo, pamuk, kafa, duvan
    • Izvozne destinacije: Norveška 52.2%, Kina 14.1%, Demokratska Republika Kongo 8.3%
  • Uvoz: 375,3 miliona dolara
    • Uvoz: hrana, odjeća, naftni proizvodi, mašine, električna oprema, automobili, hemikalije, lekovi
    • Uvozne destinacije: Norveška 39.3%, Francuska 6.8%, SAD 4.6%
Podaci o trgovanju za 2017. godinu

Bilateralni odnosi[uredi | uredi izvor]

Francuska[uredi | uredi izvor]

Do početka 2005. godine zemlja je bila zavisna od politike Francuske. Francuska je, s druge strane, bila glavni snabdjevač inženjerskim proizvodima, oružjem, hranom, industrijskim proizvodima i lijekovima. Francuska je takođe bila glavni kupac (oko 24% ukupnog izvoza - do 41 milion dolara Sjedinjene Američke Države) šumski proizvodi, dijamanti, ruda uranijuma, pamuk, poljoprivredni proizvodi i voće. Kompanije koje su zastupale interese Francuske kao što su Areva, Total, Castel Group, Groupe Bolloré imale su svoje interese u zemlji. Nakon upućivanja mirovnog kontingenta UN MINUSKA na teritoriji Centralnoafričke Republike 2013. godine, situacija u republici se nije poboljšala, već se pogoršala. Do 2007. godine Francuska je prestala da igra ključnu ulogu u zemlji i izgubila je kontrolu nad većinom teritorija. Francuske kompanije su bile prinuđene da smanje svoje aktivnosti i napuste zemlju. Izvoz u 2014. godine iznosio je samo 4%. Francuska je 2016. godine povukla većinu svojih trupa iz Centralnoafričke Republike, ostavljajući samo nekoliko desetina vojnih specijalista. U 2017. godini promet trgovine je ponovo povećan i iznosio je 31,2% izvoza i 17.1% uvoza.

Francuski ministar spoljnih poslova Žan-Iv Le Drian najavio je 5. novembra 2018. godine u Bangiju isporuku 1.400 jurišnih pušaka vojsci CAR-a i dodjeljivanje sume od 24 miliona evra zemlji [9] .

Kina[uredi | uredi izvor]

U zemlji posluje nekoliko građevinskih kompanija. Oni su, čak i po nalogu Bozizeove vlade, izgradili sportski stadion, nekoliko bolnica i niz škola u glavnom gradu Centralnoafričke Republike. Od 2013. godine neke kompanije nastavljaju da rade u Centralnoafričkoj Republici, ispunjavajući rijetke privatne porudžbine. Kineske kompanije Sinopec i Poly Technologies (PTI), koje su od predjsednika Bozizea dobile dozvolu za razvoj naftnih polja na sjeveru zemlje, 2013. godine, bile su prinuđene da napuste naftne platforme zbog prijetnji oružanim nasiljem tokom sljedeće runde građanskog rata u zemlji. Kineska drvna kompanija Vicwood ostaje jedan od najvećih igrača na tržištu drveta u zemlji. Kineska politehnologija (PTI) od 2017. godine pokušava da se vrati na tržište automobila nudeći zalihe oružja. Vlada CAR je u proljeće 2018. godine podnijela zahtjev Savjetu bezbjednosti UN da ovoj kompaniji da dozvolu za ove isporuke, ali su Francuska, Britanija i SAD to odbile u relevantnom komitetu Savjeta bezbjednosti.

Peking je 2015. i 2018. godine, kako je najavljeno, otkazao dio dugova Centralnoafričke Republike kako bi izgradio dugoročne čvrste veze. Generalno, kineska strategija u Centralnoafričkoj Republici ne razlikuje se mnogo od strategije koja se koristi u drugim afričkim zemljama. Prema rezultatima za 2015. godine Kina je postala glavni izvozni partner – isporuke su iznosile 29,2% ukupnog obima.

Rusija[uredi | uredi izvor]

Rusija je 2017. godine sklopila niz sporazuma sa predsjednikom Fosten-Aršanž Tuadera o tehničkoj i vojnoj saradnji, uključujući snabdjevanje oružjem i vojnu pomoć. Takođe, jedan od sporazuma predviđa dozvolu ruskim kompanijama da „sprovode aktivnosti u cilju istraživanja mogućnosti obostrano korisnog razvoja rezervi prirodnih resursa Centralnoafričke Republike“ . U ljeto 2018. godine Rusija je počela da traži koncesije za rudarstvo u Centralnoafričkoj Republici.

Trgovinski promet između Centralnoafričke Republike i Ruske Federacije u 2015. godini iznosio je 23.465 dolara (izvoz u Rusiju), 16.629 dolara (uvoz iz Rusije); u 2016. godini - 22.408 dolara (izvoz u Rusiju), 882.688 dolara (uvoz iz Rusije); u 2017. godini - 5484 američkih dolara (izvoz u Rusku Federaciju), 2 358 163 dolara (uvoz iz Ruske Federacije) [10] .

Napomene[uredi | uredi izvor]