Pređi na sadržaj

Pjetro Krešenci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pjetro Krešenci
Pietro Crescenzi gravira iz XVIII veka
Lični podaci
Datum rođenja1230/35.
Mesto rođenjaBolonja,
Datum smrti1320.
Mesto smrtiBolonja,
Književni rad
Najvažnija delaLiber ruralium commodorum,
De omnibus agriculturae partibus et de plantarum et animalium generibus
Kalendar zadataka po mesecima
(oko 1470.).
Ilustracija iz Liber ruralium commodorum s kraja XV veka.
Ilustracija vrta.
Ilustracija kalemljenja iz 1548. iz "De omnibus agriculturae partibus et de plantarum et animalium generibus".

Pjetro Krešenci (Pietro Crescenzi, 1230/35-1320) pravnik iz Bolonje i pisac o poljoprivredi, senator i obrazovani istraživač. Napisao je veliko delo Liber ruralium commodorum (Knjiga seoskih koristi) oko 1300. koje je štampano 1471. (i kasnije). To je poljoprivredna enciklopedija koja pored sopstvenih istraživanja obuhvata i iskustva Varona, Paladijusa i Katona, a najviše Kolumele i Alberta Velikog.[1] Pored ovoga objavio je još jedno značajno delo De omnibus agriculturae partibus et de plantarum et animalium generibus (O svim delovima poljoprivrede i o biljnim i životinjskim vrstama).


Liber ruralium commodorum (Knjiga seoskih koristi)

[uredi | uredi izvor]

Struktura i sadržaj dela u osnovi se zasniva na delu Kolumele De re rustica, napisanom u prvom veku nove ere, iako ono nije bilo dostupno Krešenciju i bilo je poznato samo u fragmentima dok potpuna verzija nije otkrivena u jednoj manastirskoj biblioteci između 1414. i 1418. Krešenci citira Kolumelu dvanaest puta, preko indirektnih navoda preuzetih iz Opus agriculturae Rutilija Taurusa Emilijanusa Paladijusa. Poput Kolumelovog De re rustica i Liber ruralium commodorum je podeljen na 12 delova:

  1. Položaj i raspored imanja, vile ili poljoprivrednog dobra, zavisno od klime, vetrova i vodosnabdevanja; takođe i dužnosti starešine imanja
  2. Botanička svojstva biljaka i hortikulturne tehnike
  3. Poljoprivreda žitarica i izgradnja ambara
  4. Loza i vinarstvo
  5. Arborikultura - drveće korisno za hranu i lekove
  6. Hortikultura - biljke korisne za hranu i lekove
  7. Gazdovanje livadama i šumama
  8. Vrtovi zadovoljstva
  9. Stočarstvo i pčelarstvo
  10. Lov i ribolov
  11. Opšti rezime
  12. Mesečni kalendar zadataka[2]

O vrtovima

[uredi | uredi izvor]

U svom delu Krešenci pravi oštru razliku između male bašte, od dva do četiri rala (0,5-1 ha), i vrtova kraljeva i drugih bogataša. Prvi su samo za korist, a njihovi proizvodi ne idu dalje od Geoponike i drugih drevnih spisa.

Male bašte

[uredi | uredi izvor]

Živa ograda od trnjine ili crvene i bele ruže je uokolo, kao platno, a ispred nje bi trebalo da bude rov. Unutra su zasađeni redovi jabuke i kruške, a u toplijim delovima palme i limuni, takođe dudovi, višnje, šljive i drugo drveće, kao što su smokve, orasi i badem. Svi treba da su odvojeni jedni od drugih u pažljivo napravljenim jednakim redovima, ali između njih može da raste loza. Ostatak zemljišta može da bude travna livada, čije trave će biti visoke posle kiše, što nije dobro, pa se dva puta godišnje mora kositi, da se livada zadrži u boljem stanju. Takođe u pojedinim delovima mogu se postaviti pergole da služi kao neka vrsta paviljona.[3][4][5]

Veliki vrtovi

[uredi | uredi izvor]

U planovima za vrtove bogatih, koji mogu da imaju 20 rala ili više - koliko god oni žele – i opasani su visokim zidom, zahtevi su sasvim drugačiji. Prema severu treba da postoji šipražje visokog drveća, gde bi bile divlje zveri, a na jugu palata, gde bogataš i njegova žena mogu da provode vreme, kad god žele da pobegnu od ozbiljnih misli, da se osveže i budu srećni. Krešenci, uvažavajući italijansku klimu, bira to mesto, tako da postoji prijatni hlad, a pogled ka vrtu ne kvari bljesak Sunca. On dalje predlaže ribnjak, i kavez za ptice u blizini palate. U drugim delovima vrta može da se zasadi više žbunova, gde bi boravile pripitomljene životinje. Ali on je veoma privržen svom stavu da ne dozvoli da visoko drveće blokira pogled iz palate ka šipražju na kraju vrta, i tako spreči da ljudi vide životinje koje su tamo. Izgradnja letnjikovaca, treba da je jednostavna od drveta, sa različitim hodnicima i prostorijama, tako da može da se koristiti po vlažnom i po suvom vremenu. Preporučuje posebne odeljke sa višnjama ili jabukama, sadnju vrba i brestova, čije grane se mogu vezivati uz kočiće, stubove, ili šipke, dok se ne formiraju krov i zidovi. Da bi se upotpunila struktura može se koristiti suvo drvo preko koga se gusto pruža vinova loza. Vrt se takođe može ulepšati zimzelenim drvećem, ali ono mora da ima strogi raspored, a različite vrste moraju biti odvojene, tako da sve bude besprekorno.

Na drugom mestu Krešenci preporučuje orezano drveće, i kaže da vrtovi i rovovi mogu da budu opasani zelenim drvećem orezanim u obliku zidova, palisada i kupola. Uprkos činjenici da je sve po planu i redu, otkriva se približavanje živopisnoj formi, koja priprema put za ranu renesansu. Krešenci želi da bude učitelj, dajući praktične savete i uputstva.[3][4][5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Calkins R.G. (1986): Piero de' Crescenzi and the Medieval Garden", in Medieval Gardens, ed. Elisabeth B. MacDougall, Dumbarton Oaks
  2. ^ Toubert, P. (1984): Crescenzi, Pietro de' Dizionario Biografico degli Italiani, Volume 30. Rome: Istituto dell'Enciclopedia Italiana.
  3. ^ a b Grbić, M. (2015): Istorija vrtne umetnosti. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-227-4
  4. ^ a b Gothein, M.L. (1928): A History of Garden Art. J M Dent and Sons, London and Toronto
  5. ^ a b Bauman, J. (2002): Tradition and Transformation: the Pleasure Garden in Piero de' Crescenzi's Liber Ruralium Commodorum", Studies in the History of Gardens and Designed Landscapes 99–141.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]