Radomir Đurakić
radomir đurakić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 25. februar 1921. |
Mesto rođenja | Ljubić, kod Čačka, Kraljevina SHS |
Datum smrti | 11. februar 1943.21 god.) ( |
Mesto smrti | Vranić, kod Mostara, NDH |
Profesija | đak |
Delovanje | |
Član KPJ od | maja 1941. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
Heroj | |
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. |
Radomir Đurakić (Ljubić, kod Čačka, 25. februar 1921 — Vranić, kod Mostara, 11. februar 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 25. februara 1921. u Ljubiću, kod Čačka, u seoskoj porodici srednjeg imovnog stanja. Detinjstvo je proveo u rodnom selu, gde je završio i osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u Čačku. U višim razredima gimnazije se preko starijih učenika upoznao sa socijalističkim idejama i čitao povezanu literaturu.
Već je u sedmom razredu gimnazije postao član SKOJ-a. Učestvovao je u brojnim demonstracijama i štrajkovima koje su organizovali komunisti i sindikalni rukovodioci u Čačku; policija ga je više puta hapsila i uvela ga u svoju evidenciju kao opasnog komunistu.
Po završenoj gimnaziji, 1939. godine upisao se na mašinski odsek Tehničkog fakulteta u Beogradu. On se i tu brzo povezao sa revolucionarno orijentisanim studentima. Revolucionarno iskustvo koje je stekao kao đak viših razreda gimnazije u Čačku, pomoglo mu je da se odmah uključi u akcije koje su organizovali njegovi stariji drugovi. Učestvovao je u martovskim demonstracijama 1941. godine u Beogradu, kada je iskočio iz povorke i upustio se u fizičko obračunavanje sa žandarmima.
Posle kapitulacije Kraljevine Jugoslavije 1941. godine, kao student druge godine, vratio se u svoje rodno mesto sa vojničkom puškom i 60 metaka, koje je sakrio iznad kuće u vinogradu. U maju 1941. godine postao je i član KPJ. Po proglašenju otpočinjanja ustanka, otišao je u šumu i pridružio se prvim partizanskim borcima iz ljubićkog sreza. Od njih su nastale prve desetine, koje su kasnije prerasle u vodove i čete Ljubićkog bataljona Čačanskog partizanskog odreda „Dr Dragiša Mišović“. Bio je politički komesar Druge ljubićke partizanske čete, sa kojom je učestvovao u mnogim borbama 1941. godine: u oslobođenju Gornjeg Milanovca, Čačka, Kraljeva i drugih mesta.
Zajedno sa delom snaga Čačanskog partizanskog odreda, Đurakić se povukao, krajem novembra 1941. godine, prema Sandžaku. Postao je politički komesar Treće takovske čete Čačanskog partizanskog bataljona. Istakao se u borbama na Sjenici 22. decembra 1941. godine i na reci Uvcu u januaru 1942. godine.
Kada je formirana Druga proleterska brigada, 1. marta 1942. godine, Radomir je i dalje ostao politički komesar Treće takovske čete Drugog čačanskog bataljona.
Što se tiče njegove porodice za vreme rata, u Banjičkom logoru, od 28. februara 1943. pa sve do rasformiranja logora 3. oktobra 1944. godine, tamnovali su mu otac Tihomir, sestra Ljubinka i brat Vojin.
U borbi kod Foče u maju 1942. godine, bio je teško ranjen. Čim je ozdravio ponovo se našao u prvim redovima. Poginuo je od neprijateljske avionske bombe 11. februara 1943. godine, kao zamenik političkog komesara Trećeg bataljona Druge proleterske brigade, u selu Vraniću na putu Posušje—Mostar.
Njegovi posmrtni ostaci preneti su posle oslobođenja i sahranjeni u rodnom selu Ljubiću, pored spomenika Tanaska Rajića.
Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Đurakićev grob kod Memorijalnog kompleksa na Ljubiću
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.
- Srpski biografski rečnik (knjiga treća). „Matica srpska“, Novi Sad 2007. godina.