Saborna crkva u Dalju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Saborna crkva u Dalju

Saborna crkva Svetog Dimitrija u Dalju je glavni pravoslavni hram u istočnoslavonskoj varošici Dalju, smešten uz sedište vladičanski dvor, nekadašnje letnje boravište Srpskih patrijaraha iz Sremskih Karlovaca. Saborna crkva u Dalju je centralna crkva Eparhije osječkopoljske i baranjske i predstavlja najveći pravoslavi hram u ovom delu današnje Republike Hrvatske.

Saborni hram Svetog Dimitrija nalazi se na centralnom daljskom trgu, nedaleko od Dunava.

U hramu je sahranjen mitropolit karlovački Vikentije Jovanović (17741780), episkop gornjokarlovački Lukijan Nikolajević (1865-1872), Teodor i Georgije Milanković iz porodice naučnika Milutina Milankovića.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Prvobitna crkva od drveta sagrađena je 1715. godine, a osvećena 26. oktobra 1716. godine od strane mitropolita karlovačkog Vikentija Popovića-Hadžilovića. Nova crkva od tvrdog materijala pominje se 1756. godine.

Sadašnja crkva izgrađena je 1799. godine, a obnovljena je 1837. godine. Osveštana je od strane mitropolita Stefana Stankovića, 8. septembra 1840. godine.

Ikonostas crkve izgrađen je 1824. godine a rad je Pavla Đurkovića i Grigorija Jezdimirovića. Crkva je obnavljana 1900/01. godine, kao i 1930/31. godine.

Crkvi su tokom Prvog svetskog rata rekvirirana zvona, dok u Drugom svetskom ratu crkva trpi velika razaranja. Crkva je zatvorena 12. jula 1941. godine od strane državnih tela Nezavisne Države Hrvatske. Sa crkve su otuđena četiri zvona, ikonostas je srušen i delimično uništen, riznica opljačkana. Sa crkve je otuđen crep, zvonik je miniran, a delovi zidova srušeni.

Nakon Drugog svetskog rata pristupa se obnovi hrama. Osvećenje obnovljenog hrama izvršeno je 8. novembra 1949. godine. Crkva je obnavljana u više navrata i u kasnijem razdoblju i svečano osveštana 14. maja 1989. godine od strane patrijarha srpskog Germana. Hram je obnavljan i tokom 2004/06. godine. O "Svetom Dimitriju" 2006. godine osveštana su i postavljena nova crkvena zvona. Obnova sabornog hrama traje i danas.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]