Saga o Vešcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Saga o Vešcu
{{{alt_slike}}}
Korice srpskog izdanja prve knjige o Vešcu, Poslednja Želja'

Poslednja želja (1992)
Mač sudbine (1993)
Krv vilenjaka (1994)
Vreme prezira (1995)
Vatreno krštenje (1996)
Lastavičja kula (1997)
Gospodarica jezera (1999)
Sezona oluja (2013)
Izvorni naslovSaga o wiedźminie
PrevodilacVesna Milutinović-Đurić
ZemljaPoljska
JezikPoljski
ŽanrEpska fantastika
IzdavačČarobna knjiga
Datum izdavanja1992—2013

Saga o vešcu (polj. Saga o wiedźminie), delo poljskog pisca Andžeja Sapkovskog, fantastični je serijal Pripovetki i romana o vešcu Geraltu od Rivije. U knjigama Sapovskog, "Vešci" su lovci na čudovišta koji (kroz specijalni trening i modifikaciju tela) razvijaju natprirodne sposobnosti u mladosti da bi se borili protiv smrtonosnih čudovišta. Knjige su adaptirane u film i seriju, serijal video igara, kao i serijal grafičkih romana. Serijal romana (ne računajući pripovetke) naziva se Saga o Vešcu (polj. Saga o wiedźminie). Pripovetke i romani Veštac prevedeni su na više jezika i uživaju kultni status.[1] Prvih 7 knjiga (uključujući i dve knjige pripovedaka) prevedeno je na srpski jezik u izdavaštvu Čarobne knjige.[1]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Pripovetke serijala Veštac prvi put su objavljene u poljskom časopisu fantastike i načne-fantastike Fantastyka. Prva pripovetka, Wiedźmin ("Veštac") (1986), napisana je za takmičenje koje je organizovao časopis, gde je osvojila treće mesto. Prve četiri priče o vešcu Geraltu i priča Droga, z której się nie wraca ("Put bez povratka"), sa događajima u istom svetu, ali desetine godina pre priča o vešcu, prvobitno su bile uključene u kolekciju pripovetki po nazivu Wiedźmin, objavljene 1990 godine (sada van štampe i zastarele; svih petnaest pripovetki su kasnije objavljene u tri knjige u izdavaštvu superNOWA).

Druga objavljena zbirka pripovedaka dobila je naziv Miecz przeznaczenia ("Mač Sudbine"). Iako je "Poslednja želja" objavljena nakon "Mača Sudbine", ona je sadržala sve pripovetke iz "Vešca", izuzev pripovetke "Put bez povratka", kao i nove pripovetke koje su se hronološki dogodile pre "Mača Sudbine". Zbog toga je Veštac bio zamenjen "Poslednjom željom".

Pripovetke "Put bez povratka" i Coś się kończy, coś się zaczyna ("Nešto se završava, nešto počinje") su kasnije dodate u zbirku pripovedaka Coś się kończy, coś się zaczyna ("Nešto se završava, nešto počinje"). Pripovetka "Nešto se završava, nešto počinje" predstavlja alternativni kraj sage o Vešcu i opisuje venčanje Geralta i Jenefer. Sapkovski je ovu pripovetku napisao kao svadbeni poklon prijatelju. Ostale pripovetke iz ove zbirke su nepovezane sa serijalom "Veštac". U nekim poljskim izdanjima pripovetke "Put bez povratka" i "Nešto se završava, nešto počinje" su dodate u "Poslednju želju" ili "Mač sudbine".

Priče o vešcu[uredi | uredi izvor]

Saga o vešcu[uredi | uredi izvor]

Saga se fokusira na priču o Geraltu od Rivije i Ciri, dete sudbine. Ciri, princeza nedavno osvojene zemlje i ključni pion međunarodne politike, postaje učenik veštaca. Geralt je uvučen u vir događaja u svojim pokušajima da ju zaštiti.

Ostale antologije[uredi | uredi izvor]

  • Coś się kończy, coś się zaczyna (Nešto završava, nešto počinje) (2000)
  • Poljska knjiga čudovišta (2010)

Postavka[uredi | uredi izvor]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Dešavanja iz pripovedaka o Vešcu se odvijaju na Kontinentu, koji su naseljavali gnomi i patuljci. Nekoliko hiljada godina pre događaja "Vešca" su se naselili vilenjaci preko mora. Nakon ratnog perioda između vilenjaka i patuljaka, patuljci su primorani da se povuku u planine, a vilenjaci su se proširili u ravnice i šume. Ljudske kolonije su se tek pojavile oko petsto godina pre događaja iz pripovedaka i izazvale su više ratova. Ljudske snage su se pokazale najmoćnijim i dominantnim; sve neljudske rase su sada smatrane drugo-klasnim građanima. Neke su živele uglavnom u manjim getoima u ljudskim naseljima, dok su ostale živele u divljinama kojima ljudi još uvek nisu vladali. Ostale rase Kontinenta su: polutani, drijade, vukodlaci i vampiri. Oni i ostala magična stvorenja su se pojavili nakon magičnog događaja koji se naziva Konjukcijom sfera.


Kovir i Povis

Hengfors

Kedvin

Redanija

Mahakam

Edrin

Cintra

Temerija

Ririja & Rivija

Nilfgard

Glavni likovi[uredi | uredi izvor]

  • Geralt od Rivije (polj. Geralt z Rivii), takođe poznat kao Gwynnbleid (Drevni govor: Beli Vuk) i Mesar iz Blavikena, predstavlja protagonistu serijala i svih adaptacija. On je veštac koji putuje Kontitentom i zarađuje za život tako što ubija čudovišta.
  • Jenefer od Vengerburga (polj. Yennefer z Vengerbergu), čarobnica koja se prvi put pojavila u kolekciji kratkih priča, Poslednja želja kao jedan od glavnih likova istoimene priče. Nastavila je da se pojavljuje u raznim drugim pričama kao jedan od glavnih likova i predstavljena je kao „partnerka” Geraltu.
  • Cirila Fiona Elen Rianon (skraćeno Ciri, od imena drevnog jezika Zireaelšto znači Lastavica), takođe poznata kao Lavić od Cintre i Gospa od vremena i prostora, je princeza od Cintre, ćerka Pavete i Dunija i unuka kraljice Cintre. Ona je takođe usvojena ćerka Geralta i Jenefer oko koje se veći deo radnje odvija. Ciri je potomak Lare Doren i ima u sebi Drevnu krv koja joj omogućava da putuje kroz prostor i vreme. Ciri ima pepeljasto sivu kosu i zelene oči, karakteristika koja se javlja u njenoj porodici.
  • Maslačak (polj. Jaskier je pesnik, minstrel, bard i Geraltov najbolji prijatelj. Njegove od poznatijih balada su o ljubavi Gerlata i Jenefer. Pri završetku sage on je u svojim četrdesetim godinama, iako ga većina likova smatra da je u svojim tridesetim ili ga mešaju za Vilenjaka. On je čest pratilac pustolovina Geralta i na kraju se priključuje njegovoj družini u potrazi za Ciri.
  • Tris Merigold od Maribora je čarobnica koja je prijateljica Geralta i Jenifer. U sagi je ona kao starija sestra Ciri. Tris je zaljubljena u Geralta i sa njim je imala afere.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Sapkovski nije lično napravio ni jednu mapu univerzuma koji je stvorio, ali postoji nekoliko mapa koje su napravili fanovi. Pisac kaže da su postojeće mape "većinski precizne" i koristi verziju koju je napravio češki prevodilac Stanislav Komarek.[2] CD Projekt je uz konsultacije sa Sapkovskim takođe kreirao mapu za video igru The Witcher.

Kontinent je izdeljen na četiri regiona. Severna Kraljevstva (u kojima se odvija većina događaja sage o Vešcu) se sastoje od Edrina, Cidarisa, Cintre, Lige Hengforsa, Kedvina, Keraka, Kovira i Povisa, Lirije i Rivije, Redanije, Temerije i Verdena i još nekoliko manjih vojvodstava i kneževina poput Bremervorda i Elandera. Imperija Nilfgard zauzima teritoriju južno od Severnih Kraljevstava. Istok kontinenta, poput pustinje Korat, Zerikanije, Haklanda i Plamene Planine, je većinom neistražen. U knjigama se pominju prekomorske zemlje poput Zangvebara, Ofira, Hanua i Barse, s kojima Severna Kraljevstva trguju.

Jezik[uredi | uredi izvor]

Sapkovski je napravio poseban jezik za serijal, po nazivu Govor Drevnih (engl. Elder Speech)[3] Zasnovan je na engleskom, francuskom, velškom, irskom, latinskom i drugim jezicima.

Prevod[uredi | uredi izvor]

Pripovetke i romani prevedeni su na češki, portugalski, nemački, ruski, litvanski, estonski, finski, francuski, španski, italijanski, bugarski, ukrajinski, srpski, švedski, mađarski, holandski i kineski jezik. Na srpskom jeziku je prevela Vesna Milutinović-Đurić u izdanju Čarobne knjige.

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Stripovi[uredi | uredi izvor]

Sapkovskova priča o Vešcu je takođe imala strip adaptaciju. Šest stripova je objavljeno između 1993. i 1995. Pisac scenarija stripova je bio Masiej Parovski uz nadzor Sapkovskog, a Boguslav Polč je bio crtač.

Stripovi:

  • Droga, z której się nie wraca ("Put bez povratka") - zasnovan na istoimenoj pripoveci
  • Geralt ("Geralt") - zasnovan na pripoveci "Veštac"
  • Mniejsze zło ("Manje zlo")
  • Ostatnie życzenie ("Poslednja želja")
  • Granica możliwości ("Granica moći") - zasnovan na istoimenoj pripoveci
  • Zdrada ("Izdaja") - zasnovan na neiskorišćenoj ideji za pripovetku

Jedanaestog oktobra 2013. godine Dark Horse Comics su najavili seriju stripova pod nazivom The Witcher ("Veštac"), zasnovanom na seriji video igara. Stripovi su napravljeni u saradnji sa CD Projekt RED-om.[4] Prvi serijal stripa se zvao The Witcher: House of Glass ("Veštac: kuća stakla") i objavljen je u septembru 2014. godine.[5] Drugi serijal stripa The Witcher: Fox Children ("Veštac: deca lisice") je objavljen 2015. godine.

Film i televizija[uredi | uredi izvor]

Film o Vešcu (2001) i TV serija (2002) su imale naziv The Hexer ("Hekser", Hexer - na nemačkom veštac). I film i seriju je režirao Marek Brodski, a Mihal Žebrovski je igrao ulogu Geralta u oba. U više intervjua, Sapkovski kritikuje ove medijske adaptacije i kaže: "Moj odgovor je samo jedna reč, sramotna, ali kratka reč.".[6] Planirana je američka filmska adaptacija knjiga za 2017. godinu.[7]

Igre[uredi | uredi izvor]

Stone igre[uredi | uredi izvor]

MAG je 2001. godine objavio stonu igru Wiedźmin: Gra Wyobraźni ("Veštac: igra mašte") zasnovanu na Sapkovskovim knjigama. R. Talsorian Games planira da objavi još jednu stonu igru o Vešcu do kraja 2016. godine, ali zasnovanu na video igrama istog serijala.

Video igre[uredi | uredi izvor]

Metropolis Software iz Poljske je razvijao video igru o Vešcu tokom 1996. i 1997. godine, ali je ona bila otkazana. Direktor ove igre bio je Adrian Chmielar koji je i predložio prevod "The Witcher" ("Veštac") kao naziv igre. Prema Chmielar-u, igra bi bila 3D akciona avantura sa elementima "role-playing" igara poput moralnih izbora i experience points (iskustvenih poena).[8]

Poljski razvijač video igara CD Projekt RED je 2007. godine izbacio The Witcher ("Veštac"), role-playing igru zasnovanu na Sapkovskovoj sagi. U Evropi igra je izbačena 26. oktobra, a 30. oktobra u Americi. Igra je dostupna na Windows i OS X platformama. CD Projekt RED je objavio igru u Poljskoj, dok je za globalnu objavu bio zadužen Atari. Postojali su planovi verzije igre za konzole 2009. godine pod nazivom The Witcher: Rise of the White Wolf ("Veštac: uspon belog vuka"). Ova verzija bi imala istu priču, ali bi koristila drugačiji engine (jezgro igre) i borilački sistem. Razvoj igre je bio prekinut tokom proleća iste godine.

Kompanija Breakpoint je 2007. godine napravila mobilnu igru The Witcher: Crimson Trail ("Veštac: trag krvi").[9] Licencu za video igru o vešcu su dobili od CD Projekt-a. U glavnoj ulozi ove igre je mladi Geralt koji je upravo prošao neophodan trening da bi postao veštac.

U 2008. godini je objavljena igra zasnovana na Flash-u - The Witcher: Versus. One2tribe su radili na razvoju igre za CD Projekt RED. U ovoj onlajn igri igrači su birali jednu od tri klase i izazivali su druge igrače na bitku. Igra trenutno nije dostupna.

The Witcher 2: Assasins of Kings ("Veštac 2: ubice kraljeva") predstavlja nastavak CD Projekt RED serije video igara o vešcu. Podaci o razvoju igre su procureli na Internet 16. septembra 2009. godine. CD Projekt RED su u naredna dva dana potvrdili tu činjenicu. Igru je u Poljskoj objavio CD Projekt RED, u Evropi Namco Bandai, a u Americi Atari. The Witcher 2: Assasins of Kings je takođe distribuirana na Valve-ovoj digitalnoj platformi video igara Steam i na Good Old Games. CD Projekt RED je takođe razvio treću igru o vešcu pod nazivom The Witcher 3: Wild Hunt ("Veštac 3: divlji lov"). Igra je open-world tipa, a objavljena je 19. maja 2015. godine.

Prema podacima od 11. jula 2012. prve dve video igre o vešcu imaju prodatih četiri miliona kopija na Windows, Mac i Xbox 360. Od 6. februara 2013. godine ta cifra je povećana na pet miliona kopija,[10] a od 25. oktobra iste godine broj prodatih kopija je porastao na šest miliona.[11] Igre su prodate u preko 8 miliona kopija.[12] Prvog jula 2014. godine CD Projekt RED je objavio The Witcher: Battle Arena ("Veštac: arena bitaka"), ovo je bila free-to-play multiplayer online battle arena igra na mobilnim uređajima.[13] Ova video igra je ukinuta 31. decembra 2016. godine. The Witcher 3: Wild Hunt je u 2015. godini postala najviše nagrađivana video igra ikada, sa 251. osvojenom nagradom.

Igre kartama[uredi | uredi izvor]

Kuźnia Gier je razvio dve igre kartama koje se zasnivaju na video igri koju je napravio CD Projekt RED. Prvu je objavio pod nazivom, Wiedźmin: Przygodowa Gra Karciana ("Veštac: avanturistička igra kartama");[14] dok je durga promovisana pod nazivom Wiedźmin: Promocyjna Gra Karciana ("Veštac: promocionalna igra kartama"). Promocionalna igra kartama je u nekim zemljama dodata u kolekcionarsko izdanje igre The Witcher.[15] Gwent je još jedna igra kartama koja je objavljena uz The Witcher 3. U video igri se takođe može igrati Gwent kao dodatna aktivnost. Igrači mogu kupovati Gwent karte od likova u igri ili dobiti karte kao nagradu za pobedu u partiji Gwent-a.[16]

Društvena igra[uredi | uredi izvor]

CD Projekt red je zajedno sa Fantasy Flight Games objavio društvenu igru The Witcher Adventure Game ("Avanturistička igra vešca"). Fizičku i digitalnu formu[17] igre je osmislio Ignaci Trzeviček 2014. godine.[18][19] Digitalna verzija je dostupna na Windows, OS X, Android i iOS platformama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Saga o Vešcu Andžeja Sapkovskog na konzoli i televiziji: Uloga tehnologije u rađanju novih mitologija”. www.rts.rs. Pristupljeno 2022-01-29. 
  2. ^ „"Nie bądź, kurwa, taki Geralt" - intervju na veb strani autora” (na jeziku: Polish). Arhivirano iz originala 15. 12. 2007. g. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  3. ^ Marek 2004, str. 98.
  4. ^ „NYCC 2013: THE WITCHER COMES TO DARK HORSE”. Dark Horse Comics. 11. 10. 2013. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  5. ^ The Witcher Volume 1 TPB :: Profile :: Dark Horse Comics
  6. ^ „Andžeй Sapkovskiй: "Mne prišlosь iskatь svoe ruslo. I я ego našel...". fantlab.ru. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  7. ^ Eddie, Makuch. „The Witcher Movie Coming in 2017 From The Mummy Producers”. Gamespot. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  8. ^ Purchese, Robert (16. 6. 2014). „The Witcher game that never was”. Eurogamer. Gamer Network. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  9. ^ „The Witcher: Crimson Trail”. GameBanshee. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  10. ^ „The Witcher Franchise Has Now Sold Over 5 Million, First Two Games Being Sold At A Discount”. Gamingbolt.com. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  11. ^ Purchese, Robert (25. 10. 2013). „CD Projekt Red announces 6 million The Witcher sales”. Eurogamer. Gamer Network. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  12. ^ „CD Projekt Red sold 8 million copies of the Witcher”. bankier.pl. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  13. ^ Yin-Poole, Wesley (1. 7. 2014). „The Witcher: Battle Arena is a F2P MOBA for mobile”. Eurogamer. Gamer Network. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  14. ^ „Wiedźmin: Przygodowa Gra Karciana”. gildia.pl. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  15. ^ „Gry na zamówienie. Kuźnia Gier. Produkcja i kreacja gier planszowych na zamówienie klienta!”. grynazamowienie.pl. Arhivirano iz originala 06. 05. 2016. g. Pristupljeno 09. 05. 2016. 
  16. ^ „Gwent Card List and Locations in Witcher 3”, Gwent Cards, Pristupljeno 17. 11. 2015 
  17. ^ Purchese, Robert (27. 11. 2014). „The Witcher Adventure Game has been released”. Eurogamer. Gamer Network. Pristupljeno 30. 4. 2016. 
  18. ^ The Witcher Adventure Game | Board Game | BoardGameGeek
  19. ^ Matulef, Jeffrey (8. 1. 2014). „The Witcher gets a board game spin-off”. Eurogamer. Gamer Network. Pristupljeno 30. 4. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]