Semjon Kozak
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
semjon kozak | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||
Datum rođenja | 23. maj 1902. | ||||||||||||||
Mesto rođenja | Korostenj, Volinjska gubernija, Ruska Imperija | ||||||||||||||
Datum smrti | 23. decembar 1953.51 god.) ( | ||||||||||||||
Mesto smrti | Južno-Sahalinsk, Sahalinska oblast, Ruska SFSR, SSSR | ||||||||||||||
Profesija | vojno lice | ||||||||||||||
Delovanje | |||||||||||||||
Član KPSS od | 1923. | ||||||||||||||
Učešće u ratovima | Ruski građanski rat Veliki otadžbinski rat | ||||||||||||||
Služba | Sovjetska armija | ||||||||||||||
Čin | general-lajtant | ||||||||||||||
Heroj | |||||||||||||||
Heroj SSSR od | 26. oktobra 1943. 28. aprila 1945. | ||||||||||||||
Narodni heroj od | 20. oktobra 1944. | ||||||||||||||
Odlikovanja |
|
Semjon Antonovič Kozak (rus. Семён Антонови́ч Козак; 1902 — 1953) general-lajtant sovjetske Crvene armije, dvostruki Heroj Sovjetskog Saveza i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 23. maja 1902. godine u selu, kod Korostenja u Ukrajini. Kao devetnaestogodišnji mladić učestvovao je u Građanskom ratu u Sovjetskom Savezu i služio je u jedinicama za specijalne zadatke. U Komunističku partiju Sovjetskog Saveza učlanio se 1923. godine.
Od 1924. godine bio je kadrovski starešina Crvene armije, a od početka Velikog otadžbinskog rata bio je zadužen za osposobljavanje rezervnih boračkih jedinica u pozadini. Oktobra 1942. godine upućen je u aktivnu armiju i borio se na Staljingradskom, Voronješkom, Sedmom i Trećem ukrajinskom frontu. Pod njegovom komandom, 73. gardijska streljačka divizija prešla je put od Volge do srednjeg toka Dunava. Za učešće u uništenju nemačkih trupa kod Staljingrada, divizija je dobila počasni naziv „Staljingradska“.
Za uspešno forsiranje reke Dnjepar i osiguravanje nastupališta za napredovanje Crvene armije, Ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza, general-major Semjon Kozak proglašen je za Heroja Sovjetskog Saveza.
Oktobra 1943. godine bio je kontuziran, ali je nastavio da se bori. Za ratne zasluge odlikovan je, 1943. godine, Ordenom Kutuzova i Medaljom za odbranu Staljingrada, a 1944. ordenima Suvorova, Bogdana Hmeljnickog i crvene zastave.
Oktobra 1944. godine, 73. staljingradska gardijska streljačka divizija, u sastavu trupa Trećeg ukrajinskog fronta, učestvovala je zajedno s jedinicama Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije u Beogradskoj operaciji i oslobodenju glavnog grada Jugoslavije.
U vreme bitke za Beograd žestoka borba je vođena na području Glavne železničke stanice, grupe zgrada Ministarstva, u Nemanjinoj ulici, i na Čukarici, gde su se fašisti žilavo branili. U tom delu grada zajedno su se borile brigade Šeste proleterske, 16. vojvođanske i 28. udarne divizije NOVJ, Četvrti gardijski mehanizirani korpus, 73. gardijska i 236. divizija Crvene armije.
Za odvažnost i hrabrost, pokazanu u borbama prilikom oslobodenja Beograda, Predsedništvo Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije odlikovalo je ordenima i medaljama više od dve hiljade sovjetskih vojnika i oficira. Semjon Kozak je 20. oktobra 1944. godine odlikovan Ordenom narodnog heroja Jugoslavije.
Posle Beogradske operacije, divizija je pod njegovom komandom nastavila borbene akcije, i među prvim jedinicama Trećeg ukrajinskog fronta forsirala Dunav. Za izvrsno rukovođenje borbenim akcijama 73. gardijske streljačke divizije prilikom forsiranja i proširenja nastupišta na desnoj obali Dunava, i tada pokazanu odvažnost i junaštvo, ukazom Prezidijuma Vrhovnog saveta Sovjetskog Saveza od 28. aprila 1945. godine, general-major Semjon Antonovič Kozak proglašen je dvostrukim Herojem Sovjetskog Saveza.
Posle završetka rata, ostao je u redovima Sovjetske armije. Preminuo je 23. decembra 1953. godine u Južno-Sahalinsku. Sahranjen je na groblju Novodevičje u Moskvi.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.