Slaviša Sabljić
Slaviša Sabljić | |
---|---|
![]() Slaviša Sabljić 2015. godine | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 12. septembar 1946. |
Mesto rođenja | Drvar, FNRJ |
Datum smrti | 1. novembar 2021.75 god.) ( |
Mesto smrti | Banja Luka, Republika Srpska, BiH |
Slaviša Sabljić (Drvar, 12. septembar 1946 − Banja Luka, 1. novembar 2021) bio je dugogodišnji novinar i urednik Radio-televizije Republike Srpske, autor serijala "Kapi zavičaja". Tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata bio je šef Pres-centra Drugog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.
Biogragfija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1946. godine u Drvaru. Njegov prvi novinarski tekst objavljen je 26. marta 1976. godine u Dnevniku Radio stanice "Bratstvo-jednistvo" u Drvaru. Prvi njegov štampani tekst objavljen je na naslovnoj strani sarajevskog "Oslobođenja". Sarađivao je sa četrdeset medijskih kuća iz zemlje i inostranstva, među kojima su Rojters i Politika.[1]
Devet godina je proveo u Velikoj Kladuši gdje je vodio radio Velika Kladuša. Prvi je novinar koji je izvjestio o velikoj aferi u preduzeću "Agrokomerc" koje je u to vrijeme vodio Fikret Abdić. Ova afera je potresla tadašnju privredu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i izazvala je veliku pažnju domaćih i svjetskih medija.[2]
Bio je ratni reporter, odnosno šef Pres-centra Drugog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.[1] Na ratištima je proveo oko 1500 dana. Kao ratni reporter bio je učesnik skupa ratnih reportera iz zemalja jugoistočne Evrope koji je održan 2003. u Sarajevu. Napisao je više tekstova i uredio prvi i jedini broj "Srpske riječi" (proljeće 1991) glasila odbora Srpske demokratske stranke koji je tada formiran u Drvaru. Član Srpske demokratske stranke do jula 1992. odnosno do smrti Jovana Raškovića.[2] Bio je svjedok odbrane generala Ratka Mladića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu.
Tokom rata i poslije rata bio je novinar Radio-televizije Republike Srpske. Svoju prvu TV priču za ovu novinarsku kuću objavio je 21. aprila 1992. Od tada je objavio preko 2500 TV priča. Posebno su bili popularni njegovi serijali "Malo sutra" i "Kapi zavičaja". Serijal "Malo sutra" je 2005, godine bila najgledanija emisije u regionu. Kratko je bio direktor ove medijske kuće, a potom i urednik Informativnog programa "Bel televizije" nakon čega se ponovo vraća u Radio-televiziju Republike Srpske. Tokom 45. godina novinarskog rada objavio je oko 22.000 priča - vijesti, informacija, reportaža, komentara...[1] Zbog svojih tekstova četrnaest puta se našao na sudu, ali ni jednu parnicu koju su podnijeli podnosioci tužbe protiv njega, nije izgubio.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
Dobitnik je brojnih priznanja, između ostalog, i priznanja "Zlatno pero" za izuzetna novinarska dostignuća i doprinos ukupnom razvoju i unapređenju novinarstva, koje mu je dodijelilo Udruženje novinara Vojvodine.[3] Prva značajnija nagrada koju je dobio bila mu je dodijeljena od strane sarajevskog "Oslobođenja" za vijest.[2]
Sabljić je 2016. godine odlikovan Ordenom Njegoša trećeg reda, a odlikovao ga je tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Devedesete : iz ratnog dnevnika. Banja Luka: Art print,. 2005.
- Devedesete : iz ratnog dnevnika. Banja Luka: Art print,. 2007. ISBN 978-99938-40-88-6. (II izdanje)
- Ne zaboravi, voljena zemljo. Banja Luka: Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske. 2009. ISBN 978-99955-51-09-4.
- Kapi zavičaja. Banja Luka: Slovo,. 2010. ISBN 978-99938-41-12-8.
- Ne zaboravi, voljena zemljo. Banja Luka: Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske. 2010. ISBN 978-99955-51-64-3. (II dopunjeno izdanje)
- Drvar između krsta i petokrake. Banja Luka: Art print. 2012. ISBN 978-99955-84-93-1.
- Bisernica : samo je prošlost vječna. Banja Luka: Grafid. 2014. ISBN 978-99955-89-34-9.
- Ne zaboravi, voljena zemljo. Banja Luka: Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske. 2017. ISBN 978-99976-35-09-9. (III dopunjeno izdanje)
- Kapi zavičaja sa Slavišom Sabljićem. Banja Luka: Radio televizija Republike Srpske. 2020. ISBN 978-99955-794-7-0.
- Mara Simaševa. Banja Luka: Grafid. 2020. ISBN 978-99976-52-23-2.</ref>
- Ne zaboravi sjećati se. Banja Luka: Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. 2020. ISBN 978-99976-939-0-7.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v „Preminuo Slaviša Sabljić (VIDEO)”. RTRS. 1. 11. 2021. Pristupljeno 2. 11. 2021.
- ^ a b v Požgaj, Igor (1. 11. 2021). „Preminuo novinar Slaviša Sabljić/Evo šta je o sebi i svom radu napisao”. BLMojGrad.com. Pristupljeno 2. 11. 2021.
- ^ „Slaviši Sabljiću "Zlatno pero" za izuzetna dostignuća u novinarstvu”. RTRS. 9. 11. 2015. Pristupljeno 2. 11. 2021.
- Rođeni 1950.
- Umrli 2021.
- Drvarčani
- Pripadnici VRS
- Srbi u Bosni i Hercegovini
- Nosioci odlikovanja Republike Srpske
- Srpski književnici
- Književnici Republike Srpske
- Srpski književnici iz Bosne i Hercegovine
- Srpski novinari
- Srpski novinari iz Bosne i Hercegovine
- Novinari Radio-televizije Republike Srpske
- Srpska demokratska stranka
- Sahranjeni u Banjoj Luci
- 2. krajiški korpus VRS