Travnik

Koordinate: 44° 13′ 34″ S; 17° 39′ 53″ I / 44.226047° S; 17.664725° I / 44.226047; 17.664725
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Travnik
Travnik
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetFederacija BiH
KantonSrednjobosanski kanton
OpštinaTravnik
Stanovništvo
 — 2013.Pad 15.344
Geografske karakteristike
Koordinate44° 13′ 34″ S; 17° 39′ 53″ I / 44.226047° S; 17.664725° I / 44.226047; 17.664725
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina514 m
Travnik na karti Bosne i Hercegovine
Travnik
Travnik
Travnik na karti Bosne i Hercegovine
Ostali podaci
Poštanski broj72270
Pozivni broj030
Veb-sajtwww.travnik.org

Travnik (lat. Herbosa, -ae, f.) je grad u Federaciji Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. Nalazi se u dolini rijeke Lašve, okruženoj planinama Vlašić na sjeveru i Vilenica na jugu. Travnik je administrativni i politički centar srednje Bosne. U njemu je sedište istoimene opštine. Prema preliminarnim podacima popisa stanovništva 2013. godine, u Travniku je popisano 15.344 lica.[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Pogled na Travnik
Tok rijeke Lašve kroz Travnik

Travnik se nalazi vrlo blizu geografskog centra Bosne i Hercegovine. Rijeka Lašva protiče kroz grad, od zapada prema istoku, prije svoga ušća u rijeku Bosnu. Grad Travnik se nalazi u velikoj lašvanskoj dolini, koja povezuje dolinu rijeke Bosne na zapadu sa dolinom rijeke Vrbas, na istoku.

Travnik leži na nadmorskoj visini od 514 metra. Njegovo najistaknutije geografsko obilježje su planine Vilenica i Vlašić, koja je dobila ima po Vlasima, i jedna je od najviših planina u Bosni i Hercegovini, sa nadmorskom visinom od 1943 metara.

Klima[uredi | uredi izvor]

Travnik ima kontinentalnu klimu, sudeći po svom položaju između Jadranskog mora na jugu i Panonije na sjeveru. Prosječna ljetna temperatura je 18,2 °C. Sa druge strane, prosječna zimska temperatura je 0 °C. Snijeg u Travniku pada svake godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Travnička tvrđava
Panorama Travnika

Tragovi naselja na prostoru Travnika sežu u daleku prošlost, kada su Kelti, Iliri i Rimljani ispirali zlato iz Lašve, no prvi pisani pomen Travnika datira od 1463. godine, kada kroz njega prolazi sultan Mehmed II Osvajač u svom pohodu na Jajce.

Tokom srednjeg vijeka Travnik se nalazio na posjedima vojvode Hrvoje Vukčića. U drugoj polovini 11. vijeka je izgrađen stari grad, tvrđava koja nadvisuje današnji Travnik. Nakon osmanlijskog zauzimanja Bosne Travnik se razvija kao trgovački i zanatski centar, a u 17. vijeku postaje i sjedište bosanskog vezira. Godine 1806. Francuska otvara svoje poslanstvo u Travniku, a 1807. se za tim primjerom povodi i AustrougarskaKonzulsko doba.

Nakon Austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine Travnik se razvija u zapadnom stilu, gradi se gimnazija, željeznica, uvodi se električna energija, a 1890. veoma kratko vrijeme radi i Teološki fakultet, kao prva visoka škola u novijoj prošlosti Bosne.

Raniji Travnički okrug u Kraljevini SHS 1922-29. postaje Travnička oblast, koja je zatim izdeljena između banovina, uglavnom Vrbaske i Primorske, a sam Travnik se našao u Drinskoj banovini. Srpsko pevačko društvo "Obilić" je osnovano 1923.[2]

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

U okupiranoj Jugoslaviji je uspostavljena "Nezavisna Država Hrvatska", Travnik je sedište Velike župe Lašva-Glaž 1941-44, zatim kraće vreme Lašva-Pliva. U gradu su pobijeni brojni Srbi, Romi i Jevreji.

U Travniku juna 1941. uhapšeni su svi viđeniji Srbi.[3]

U Travniku i okolini masovni pokolj Srba počeo je na Ilindan 1941. godine. „Tada su iz varoši i nekih sela, pod izgovorom da ih vode na prisilan rad, mnogi Srbi odvedeni i poubijani. Pokolj Srba je izvršen i u samoj varoši Travniku. Policajac Putica rekao je zloglasnom ustaši Ivanu Relji, kada je izašao iz prostorije u kojoj je mučio i ubijao Srbe: “Speri se, eto si sav krvav“.

U Travniku crkva je služila za magacin stvari izbeglih i poubijanih Srba.[4]

Ikonostas crkve u Travniku je porušen i prodan „domaćim muslimanima da njime lože vatru… Cigani su slike iz pravoslavne crkve, bacali po putu i s njima se izrugivali“. Crkvene utvare, kao i sve odežde, i mnoge druge stvari rasprodate su na licitaciji, a bogoslužbene knjige kao predmeti koji nisu mogli da se unovče spaljeni su.[5]

NOVJ je oslobodila Travnik 22. oktobra 1944.

Raspad SFRJ[uredi | uredi izvor]

Tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije, grad je teško stradao od bombardovanja vojske Republike Srpske. U ovom periodu, na području Travnika trajao je i konflikt između Bošnjaka i Hrvata. Posle rata, Travnik je postao centar Srednjobosanskog kantona.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografski podaci za grad Travnik su oskudni. Prema jugoslovenskom popisu iz 1991. godine, ovo područje je imalo 70.747 stanovnika. Od njih, 31.813 su bili Bošnjaci (Muslimani) (45%), 26.118 Hrvati (37%), 7.777 Srbi (11%), a 5.039 ostali (7%). Stanovništvo bošnjačke nacionalnosti su najviše naseljavali urbanizovane delove ovog područja, odnosno sam grad Travnik. Tokom rata je nad velikim delom stanovništva izvršeno etničko čišćenje. Hiljade Srba i Hrvata su napustili Travnik, dok je na hiljade Bošnjaka iz drugih delova BiH izbjeglo u njega. Po podacima iz decembra 1997, broj stanovnika travničkog regiona se smanjio na 59.367. Od njih, 48.861 su Bošnjaci (82%), 9.144 Hrvati (15%), 539 Srbi (1%) i 823 ostalih (1,4%).

Poslednje bilješke o broju stanovnika su samo procjene, jer od 1991. na području BiH nije održan zvaničan popis stanovništva. Utvrđeno je da se od 1997. broj stanovnika popeo na oko 70.000 od kojih je 26.510 van samog grada. Broj stanovnika se popeo najviše zahvaljujući povratku izbjeglica i povećanju broja rođenih beba.

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, opština Travnik je imala 70.747 stanovnika, raspoređenih u 88 naseljenih mesta.

Sastav stanovništva – naselje Travnik
2013.[6]1991.1981.[7]1971.[8]
Ukupno15 344 (100,0%)19 041 (100,0%)15 888 (100,0%)12 977 (100,0%)
Bošnjaci10 899 (71,03%)7 373 (38,72%)15 822 (36,64%)15 730 (44,16%)1
Hrvati2 847 (18,55%)6 043 (31,74%)5 026 (31,63%)4 538 (34,97%)
Bosanci397 (2,587%)
Srbi322 (2,099%)2 131 (11,19%)1 901 (11,97%)1 894 (14,60%)
Neizjašnjeni286 (1,864%)
Muslimani179 (1,167%)
Bosanci i Hercegovci107 (0,697%)
Romi104 (0,678%)
Ostali71 (0,463%)694 (3,645%)89 (0,560%)122 (0,940%)
Nepoznato64 (0,417%)
Albanci36 (0,235%)48 (0,302%)30 (0,231%)
Jugosloveni9 (0,059%)2 800 (14,71%)2 867 (18,05%)486 (3,745%)
Turci9 (0,059%)
Crnogorci6 (0,039%)89 (0,560%)102 (0,786%)
Makedonci3 (0,020%)9 (0,057%)21 (0,162%)
Slovenci3 (0,020%)30 (0,189%)44 (0,339%)
Pravoslavci2 (0,013%)
Mađari7 (0,044%)10 (0,077%)
  1. 1 Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Sahat-kula u Travniku

Travnik ima snažnu kulturu, koja datira još iz perioda kada je ovaj grad bio sjedište vezira Osmanskog carstva, odgovornih za Bosanski ejalet. Stari dio Travnika postoji još od vremena bosanske nezavisnosti u prvoj polovini 15. vijeka. U gradu se nalaze brojne džamije i crkve, kao i grobovi važnih istorijskih ličnosti, te odlični primjeri osmanske arhitekture. Gradski muzej, izgrađen 1950. godine, je jedna od najimpresivnijih kulturnih institucija u regiji.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Znameniti Travničani[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Preliminarni rezultati Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013, Agencija za statistiku BiH, Sarajevo, 5. 11. 2013.” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 9. 5. 2016. 
  2. ^ "Ilustrovani list"; br. 50 - 1923; str. 11
  3. ^ Stranjaković 1991, str. 87.
  4. ^ Stranjaković 1991, str. 169.
  5. ^ Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945, Dr. Dragoslav Stranjaković, Gornji Milanovac, Dečje novine (1991), str. 168
  6. ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 7. 4. 2021. g. Pristupljeno 7. 4. 2021. 
  7. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 22. 10. 2015. 
  8. ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 22. 10. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]