Tržište goveđeg mesa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Govedarstvo predstavlja značajnu granu stočarstva i nivo njegove razvijenosti predstavlja osnovni parametar razvijenosti ukupne poljoprivredne proizvodnje. Najpovoljnija područja za razvoj ove grane su prvenstveno livade i pašnjaci. Govedarstvo može biti: mlečno, mlečno-mesno i mesno govedarstvo.

Međunarodno tržište[uredi | uredi izvor]

Broj goveda[uredi | uredi izvor]

Broj goveda u svetu iznosi 1,5 milijardi grla u proizvodnom ciklusu. Najveći uzgajivač goveda je Indija, sa 200 miliona grla, koja daje 13% ukupnog svetskog broja. Ona je specifična zemlja gde se zbog verskog faktora goveda uzgajaju radi proizvodnje mesa i mleka ali ne za svoje već, pre svega, inostrano tržište.

Proizvodnja goveđeg mesa[uredi | uredi izvor]

Proizvodnja goveđeg mesa u svetu iznosi 68 miliona tona (2013—14), što iskazano po stanovniku iznosi nešto ispod 10 kilograma. U strukturi svetske proizvodnje goveđe meso zauzima treće mesto (iza svinjskog i pilećeg) i učestvuje sa 22%. Regionalno posmatrano najveći proizvođač je Amerika koje daje skoro polovinu svetske proizvodnje. Na trećem mestu nalazi se Evropa (iza Amerike i Azije) sa učešćem od 16%. Vodeći svetski proizvođač goveđeg mesa su Sjedinjene Američke Države sa proizvodnjom od 12 miliona tona, što čini skoro 20% ukupne svetske proizvodnje. Prosečno se u SAD godišnje kolje oko 35 miliona grla goveda. Postoji više od 60 velikih klaničnih industrija.

Četiri kompanije kontrolišu više od 80% zaklanih grla govedau SAD su[1]:

Naziv kompanije Dnevni kapacitet zaklanih grla Udeo u

SAD (%)

Prodaja

(milijarde dolara)

Tyson Foods Inc., Springdejl 28.700 25 12,7
Cargill Meat Solutions, Vičita 29.000 21 -
JBS USA, Grili 28.600 18,5 9,2
National Beef Packing Co., Kanzas siti 14.000 10,5 5,4

Međunarodni promet[uredi | uredi izvor]

Tržište goveđeg mesa može da se podeli na dva podtržišta:

  • Tržište svežeg i hlađenog mesa - uglavnom potiče od tovljenih mlađih kategorija goveda i
  • Tržište smrznutog goveđeg mesa - starijih uzrasnih kategorija, koje se, uglavnom, koristi za preradu (konzerve, hamburgeri, kobasičarski proizvodi i sl.)

Međunarodni promet svežeg i hlađenog goveđeg mesa iznosi 3,5 miliona tona, dok promet smrznutog mesa iznosi 5,6 miliona tona. Ukupan promet na nivou je od desetak miliona tona i u isti dospeva 15% ukupne svetske proizvodnje ove vrste mesa. U strukturi prometa goveđe meso nalazi se na trećem mestu, iza pilećeg i svinjskog sa učešćem od 27%. Vrednost izvoza goveđeg mesa iznosi 45 milijardi dolara godišnje.

Sa stanovišta obrade u međunarodni promet dolazi u četvrtima (prednja i zadnja četvrtina), kao i u osnovnim delovima (tzv.”konfekcionirano” meso). Sa stanovišta temperature može biti hlađeno (do 4 °C), duboko smrznuto meso (od –18 do -200 Celzijusa) i odmrznuto (defrostrirano) meso. [2]

Izvoz[uredi | uredi izvor]

Najveći regionalni izvoznik hlađenog i zamrznutog goveđeg mesa je Evropa, koja u svetskom izvozu učestvuje sa jednom četvrtinom. Vodeći svetski izvoznik goveđeg mesa je Indija koja izvozi 1,5 miliona tona, dominira smrznuto meso. U međunarodnom prometu učestvuje sa 15%. Na međunarodnom tržištu ostvaruje ukupnu vrednost izvoza od skoro pet milijardi dolara. Najveći izvoz usmeren je u Vijetnam, Egipat i Maleziju.

Veliki izvoznici predstavljaju zemlje Evropske unije, zahvaljujući, pre svega, merama jedinstvene agrarne politike (Common Agricultural Policy –CAP). Zemlje ove ekonomske grupacije usvojile su jedinstvene standarde za promet goveđeg mesa, na osnovu mesnatosti – EUROP.

Uvoz[uredi | uredi izvor]

Najveći regionalni uvoznik goveđeg mesa, takođe, je Evropa, koja apsorbuje trećinu ukupnih svetskih količina. Najveći uvoznik goveđeg mesa u svetu su Sjedinjene Američke Države koje uvoze skoro milion tona, što čini 10% ukupnog svetskog uvoza. Za SAD je karakteristično da je najveći proizvođač goveđeg mesa, ali predstavlja i najvećeg svetskog uvoznika. Postoji nekoliko razloga, pre svega, visok nivo potrošnje, visoki dohodak potrošača i sl. Prilikom uvoza mesa SAD primenjuju razne vidove barijera, pre svega, uvozne kvote, razne vrste tarifa, tehničke barijere koje se odnose na zdravstvene i sanitarne zahteve, kao i poštovanje visokih standarda kvaliteta. Najveći uvoz se ralizuje iz Australije, Meksika i Kanade. Najveći svetski uvoznici su Kina, Japan, Rusija i Italija. Zajedno sa SAD apsorbuju trećinu svetskog uvoza.

Potrošnja[uredi | uredi izvor]

Najveći globalni potrošač goveđeg mesa su Sjedinjene Američke Države sa nešto preko 12 miliona tona. Slede Brazil, Kina, Argentina i Rusija. Potrošnja goveđeg mesa izražena po stanovniku u svetu iznosi nešto iznad 10 kilograma. Regionalno posmatrano najveću potrošnju imaju potrošači u Severnoj Americi, gde iznosi nešto preko 30 kilograma. U Evropskim zemljama potrošnja je niža, pre svega, usled navika u potrošnji, i iznosi skoro 20 kilograma. Ovo je uslovljeno navikama u potrošnji. Najveću potrošnju u svetu ima Argentina sa 54 kilograma. Visoka domaća proizvodnja, kao i navike u potrošnji uticali su na potrošnju ove vrste mesa. Najveći svetski potrošači prikazani su na histogramu 73. Evidentno je da među najvećim potrošačima nema evropskih zemalja, koji su relativno mali potrošači ove vrste mesa. Najveći evropski potrošač je Danska. Na potrošnju goveđeg mesa značajan uticaj imaju i kompanije koje se bave proizvodnjom i prodajom tzv. „brze hrane“ – fast food.[3]

Tržište goveđeg mesa u Republici Srbiji[uredi | uredi izvor]

Broj grla[uredi | uredi izvor]

Uzgaja se 920 hiljada grla goveda. Uzgoj goveda organizovan je kroz dva vida proizvodnje, u agroindustrijskim (poljoprivrednim) preduzećima (mešoviti sektor) i porodičnim domaćinstvima. Uzgoj goveda dominantno je u rukama porodičnih domaćinstava, koja poseduju preko 90% stočnog fonda ali uzgajaju mali broj grla po domaćinstvu. Agroindustrijska preduzeća karakteriše uzgoj sa većim brojem grla, po pravilu boljeg rasnog sastava. Najveći broj grla uzgaja se u regionu Šumadije i Zapadne Srbije (45%), sledi region Vojvodine (28%), region Južne i Istočne Srbije (20%) i region grada Beograda sa 7%. Analizirajući po okruzima najveći broj grla gaji se u Zlatiborskom okrugu (opštine: Arilje, Bajina Bašta, Kosjerić, Nova Varoš, Požega, Priboj, Prijepolje, Sjenica, Užice i Čajetina), koji daje 10% ukupnog broja grla.

Proizvodnja mesa[uredi | uredi izvor]

Proizvodnja mesa iznosi 73 hiljade tona (2013—14), što preračunato po stanovniku iznosi 10 kilograma. Prisutan je trend značajnog pada. Pre desetak godina proizvodnja je iznosila 120 hiljada tona. U evropskoj proizvodnji Srbija učestvuje ispod jedan posto i nalazi se u drugom delu među evropskim zemljama. U strukturi ukupne proizvodnje mesa u Srbiji, goveđe meso nalazi se na trećem mestu, iza svinjskog i pilećeg. Telesna masa goveda pri klanju izuzetno je mala, a posebno krava i junadi (450—480 kilograma). Neodgovarajuća je i struktura klanja grla jer se još uvek kolje veliki broj teladi u odnosu na ukupan broj zaklanih grla i na broj zaklanih krava i junadi. U strukturi zaklanih grla dominantno mesto imaju goveda za klanje sa 70%, dok je još uvek visoko učešće teladi od 30%, što je svakako nezadovoljavajuće s obzirom na ukupnu produkciju mesa u zemlji.

Prerada[uredi | uredi izvor]

Postoji oko 40 većih industrijskih kapaciteta za klanje goveda, i veliki broj malih komunalnih i individualnih klanica. Ukupan broj zaklanih grla iznosi 320 hiljada, od toga manje od polovine kolje se u velikim klaničnim kapacitetima. Ukupni kapaciteti za klanje goveda iznose nešto iznad milion grla.

Potrošnja[uredi | uredi izvor]

Potrošnja iznosi oko pet kilograma po stanovniku godišnje. U strukturi potrošnje nalazi se na trećem mestu iza pilećeg i svinjskog mesa. Ostvaruje tendenciju značajnog pada u odnosu na raniji period kada je iznosila petnaestak kilograma godišnje. Značajno je manja od evropskog proseka. Upoređujući maloprodajne cene goveđeg sa ostalim vrstama mesa treba istaći da je ova vrsta mesa skuplja, prosečno za oko 20% od svinjskog, i za 40% od pilećeg mesa, što će i dalje uticati na manju potrošnju ove vrste mesa.

Promet[uredi | uredi izvor]

Meso goveda stavlja se u promet kao: teleće meso (teletina), juneće meso (junetina) i goveđe meso (govedina):

  • Teleće meso (teletina ) - meso dobijeno klanjem teladi starosti od 3 nedelje do 6 meseci, težine trupa od 25 do 125 kg. Teleće meso stavlja se u promet kao teleće meso I, II i III kategorije.
  • Juneće meso (junetina) - meso dobijeno klanjem junadi, i to nekastriranih muških grla starosti od 6 do 18 meseci i junica i kastriranih muških grla starosti od 6 do 30 meseci.
  • Goveđe meso (govedina) - meso dobijeno klanjem ženskih i kastriranih muških grla starijih od 30 meseci i bikova starijih od 18 meseci.

Prema osnovnim delovima trupa, polutki i četvrti, juneće i goveđe meso stavljaju se u promet kao juneće odnosno goveđe meso, I, II i III kategorije. Meso potslabina (biftek) stavlja se u promet kao meso van kategorije (potslabinom) junećeg i goveđeg mesa podrazumevaju se mišići oslobođeni većih naslaga masnog tkiva (loja).

  • Pod junećim odnosno goveđim mesom I k ategor ij e podrazumeva se meso buta bez kolenice i delova trbušine. Juneće meso I kategorije i goveđe meso I kategorije stavljaju se u promet sa ili bez kostiju.
  • Pod junećim odnosno goveđim mesom II kategori je podrazumeva se meso slabina bez poslabina, meso leđa i meso plećke.
  • Pod junećim odnosno goveđim mesom III kate gori je podrazumeva se meso preostalih delova polutke: vrat, potplećka, grudi, rebra, trbušina, kolenica i podlaktica.

Spoljnotrgovinska razmena[uredi | uredi izvor]

Izvoz goveđeg mesa dosta je skroman i iznosi nešto ispod dve hiljade tona, što vrednosno iznosi osam miliona dolara. Izvoz je usmeren u pet zemalja sveta. Najveći izvoz realizuje se u Crnu Goru 600 tona, odnosno 39% ukupnog izvoza. Ukupan uvoz iznosi oko 700 tona. Najveći uvoz realizuje se iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Španije i Crne Gore. Republika Srbija ostvaruje pozitivan bilans spoljnotrgovinske razmene goveđeg mesa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vlahović, prof. dr Branislav (2015). Tržište agroindustrijskih proizvoda - specijalni deo. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet. str. 235. ISBN 978-86-7520-359-9. 
  2. ^ Wood, Laura (14. 02. 2020). „Global Beef (Cattle Meat) Market Insights, 2007-2025 - Major Trends, Production, Imports & Exports, Key Player Profiles”. Research and Markets. 
  3. ^ Ritchie, Hannah; Roser, Max (2019). „Meat and Dairy Production”. Our World in Data. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vlahović, prof. dr Branislav (2015). Tržište agroindustrijskih proizvoda - specijalni deo. Novi Sad. Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet. ISBN 978-86-7520-359-9

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]