Triša Kaclerović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
triša kaclerović
Triša Kaclerović
Lični podaci
Datum rođenja(1879-02-14)14. februar 1879.
Mesto rođenjaBoka, kod Sečnja, Austrougarska
Datum smrti31. mart 1964.(1964-03-31) (85 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijaadvokat
Delovanje
Član KPJ odaprila 1919.

Trifun „Triša“ Kaclerović (Boka, kod Sečnja, 14. februar 1879Beograd, 31. mart 1964) bio je novinar, advokat i političar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jedan je od osnivača Srpske socijaldemokratske stranke i Glavnog radničkog saveza. U saradnji sa Dimitrijem Tucovićem radio je na stvaranju socijalističke federacije balkanskih naroda. Bio je socijalistički narodni poslanik. Za poslanika je izabran dva puta. 1908, kada je bio jedini poslanik Socijaldemokratske partije u skupštini, i 1912, kada je pored njega, poslanik bio i Dragiša Lapčević.

Jedan je od osnivača Socijalističke radničke partije (komunista), aprila 1919. i član Centralnog partijskog veća od septembra 1919. godine. Izabran je za narodnog poslanika, na listi KPJ, novembra 1920. godine. Od proleća 1921. godine nalazio se u rukovodećim partijskim telima KPJ.

Od avgusta 1921. godine bio je sekretar, tada ilegalne, Komunističke partije Jugoslavije. Bio je osnivač i član Centralnog odbora, legalne, Nezavisne radničke partije Jugoslavije. Delegat na Petom kongresu Kominterne. Sa aktivnim partijskim radom u radničkom pokretu prestao je 1928. godine. Penzionisan je 1948. godine kao sudija Vrhovnog suda FNRJ. Umro je 1964. godine u Beogradu.

Ulice u Beogradu, na Voždovcu, Kragujevcu, Kruševcu, Požarevcu i Smederevu nose njegovo ime.

Novinarski i publicistički rad[uredi | uredi izvor]

Od štampanih glasila, bio je urednik „Tipografskog glasnika“, „Radničkih novina“ i „Radnika“. Bio je saradnik „Dnevnog lista“, „Narodnog lista“, „Radničkog lista“, „Radnika“, „Okovanog radnika“, „Borbe“ i drugih.

Neka njegova dela su „Ruska politika i srpska omladina“, „Srpska socijaldemokratska partija prema srpskom seljaštvu“, „Kragujevački kraval“, „Martovske demonstracije i Majski prevrat“, „Radnički pokret u Požarevcu“, „Cimervaldska konferencija“, „Militarizam u Srbiji“, „Obznana 29-XII-1920“, „Prve samostalne radničke organizacije u Srbiji 1895 do jula 1903“ i ostalo.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]