Тропска вриштећа сова
Tropska vrišteća sova | |
---|---|
Megascops choliba | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | M. choliba
|
Binomno ime | |
Megascops choliba (Vieillot, 1817)
| |
Sinonimi | |
Otus choliba (Vieillot, 1817) |
Tropska vrišteća sova (lat. Megascops choliba) mala je vrsta sove iz porodice pravih sova.
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]
Živi širom Južne Amerike (uključujući i Trinidad i Tobago), osim na Andima, suvim pacifičkim nizijama i na krajnjem jugu kontinenta. Njen areal proteže se i kroz Centralnu Ameriku u Kostariki i Panami. U suštini je veoma česta i uobičajena vrsta - u većem delu svog areala jedna od najčešćih vrsta sova i verovatno najčešća vrišteća sova u tropima. Naseljava širok spektar šumskih staništa, od suve katinge do gustih tropskih šuma, pa čak i gradske parkove.
Opis[uredi | uredi izvor]
Ova polimorfna vrsta sove je veoma raznovrsna kada je u pitanju obojenost, s tim da je uglavnom sivkasto-braon boje ili (ređe) braon ili riđe boje, ali uvek sa relativno distinktivnom crnom ivicom facijalnog diska i sa žutim očima. Visine je između 21 i 23 centimetara, a teška 97-160 grama.
Ponašanje[uredi | uredi izvor]
Ishrana[uredi | uredi izvor]
Tropska vrišteća sova hvata plen iz zasede, tako što čeka na nekoj grani ili drugom uzvišenju i kada spazi plen obrušava se na isti, mada se neretko dešava da ide u potragu i da hvata plen dok leti. Ova sova se primarno hrani insektima, koji čine 66% njenog plena, ali i malim kičmenjacima, koji čine 33% njene ishrane. Kada je reč o beskičmenjacima, tropska vrišteća sova hrani se glistama, skorpijama, paucima, koscima i raznim vrstama insekata, uključujući bubašvabe, termite, skakavce, crvčke, rovce, gusenice i mrave. S druge strane, od kičmenjaka se na njenom meniju mogu naći male žabe, zmije, ptice, oposumi, slepi miševi i razni glodari.
Reprodukcija[uredi | uredi izvor]
Mužjak obično počinje da peva u avgustu ili početkom septembra. Udvaranje se uglavnom događa tokom septembra. Mužjak obezbeđuje mesto za gnežđenje, a to je uglavnom neka prirodna šupljina, staro gnezdo neke druge ptice ili šupljine detlića. Ženka polaže jedno do tri (ponekad čak i šest) jaja. Ako se oseća ugroženo tokom ležanja na jajima, ženka će leći na jaja leđima i uperiti kandže prema potencijalnoj opasnosti. Takođe se može desiti da ova sova u letu napadne i čoveka svojim kandžama, ako on predstavlja opasnost po nju.
Mladunci tropske vrišteće sove prekriveni su belim paperjem, proređenim na leđima, dok su njihove noge i stopala blede roze boje. Kljun im je biserne sive boje, dok su oči zatvorene prilikom izleganja i počinju da se otvaraju nakon šest dana, da bi se u potpunosti otvorila nakon deset dana. Mladunci počinju da dobijaju perje nakon mesec dana od izleganja.
Podvrste[uredi | uredi izvor]
- M. c. choliba (Vieillot 1817)
- M. c. luctisomus (Bangs and Pernard 1921)
- Naseljava pacifičke obale u Kostariki južno do Paname.
- M. c. margaritae (Cory 1915)
- Ograničena na područje ostrva Margarita na severu Venecuele. Svetlija od nominalne podvrste choliba.
- M. c. crucigerus (Spix 1824)
- M. c. duidae (Chapman 1929)
- Ograničena na područje šumovitih padina planina Duida i Neblina u južnoj Venecueli. Veoma tamna podvrsta sa prilično jedinstvenim šarama na glavi i vratu. Jedina je podvrsta tropske vrišteće sove sa belom trakom duž vrata. Možda čak predstavlja i posebnu vrstu.
- M. c. decussatus (Lichtenstein 1823)
- Javlja se u centralnom i južnom Brazilu. Manja i bleđa od podvrste crucigerus, sa beličastim tačkama na telu.
- M. c. uruguaiensis (Hekstra 1982)
- Naseljava jugoistočni Brazil (Santa Katarina, Rio Grande do Sul), severoistočnu Argentinu i Urugvaj. Pruge na donjem delu tela su prilično izražene. Perje je pretežno riđe boje.
- M. c. surutus (L. Kelso 1941)
- Živi u Boliviji. Svetlije riđe boje od podvrste crucigerus, a pruge i šare se manje javljaju nego kod pomenute podvrste.
- M. c. wetmorei (Brodkorb 1937)
- Naseljava Paragvaj i Argentinu, južno do Mendoze i severnog dela Buenos Ajresa. Tamnija od podvrste decussatus, a donji deo tela je prljavije narandžastobraon boje.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ BirdLife International (2012). „Megascops choliba”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013.