Milorad Pupovac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dr Milorad Pupovac
Lični podaci
Datum rođenja(1955-11-05)5. novembar 1955.(68 god.)
Mesto rođenjaCeranje Donje, FNR Jugoslavija
DržavljanstvoHrvatska
NarodnostSrbin
Religijapravoslavac
Profesijalingvista
Politička karijera
Politička
stranka
Samostalna demokratska srpska stranka
Trenutna funkcija
Funkciju obavlja od 19. jul 1997.
PrethodnikUspostavljeno
Evropski parlament

Poslanici u Evropskom parlamentu iz Republike Hrvatske

Posmatrači (2012—2013)
Sedmi saziv (2013—2014)

Milorad Pupovac (Ceranje Donje, FNRJ, 5. novembar 1955) hrvatski je filolog, lingvista i političar, srpske nacionalnosti. Politički je predstavnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Profesor je lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslanik je u Hrvatskom saboru i predsednik Srpskog narodnog vijeća.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Ceranju Donjem kraj Benkovca, u braku seoskog veterinara Obrada i Mande. Ima još troje braće i sestara. Osnovnu školu je završio u Zadru, a gimnaziju u Zagrebu.[1] Godine 1974. upisuje filozofiju i lingvistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilištu u Zagrebu koje završava 1979.[2]

Godine 1982. dolazi na Odsjek za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu u svojstvu istraživača [3], a zatim postaje asistent. Bavi se sociolingvistikom, psiholingvistikom i lingvističkom pragmatikom. Magistrirao je u Ljubljani 1984. Godine 1989, sa zvanjem docenta, postaje rukovodilac novoformirane Katedre za primjenjenu lingvistiku i orijentalne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, da bi potom doktorirao filologiju.

Autor je više radova i knjiga iz oblasti nauke o jeziku. Godine 1986. osnovao je časopis o jeziku „SOL“ u kojem je bio glavni urednik do 1992. Godine 1996. boravio je kao istraživač u vašingtonskom centru Vudro Vilson (engl. Woodrow Wilson International Center for Scholars), a 1998. i 1999. na Univerzitetu Kornel u Njujorku.

Jedan je od inicijatora osnivanja Tesla štedne banke, prve srpske banke u Hrvatskoj, u kojoj je predsednik Nadzornog odbora. [4]

Predsednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je 2001. godine Redom hrvatskog pletera za doprinos razvoju demokratije i ugleda Republike Hrvatske.[5] Beogradski centar za ljudska prava uručio mu je Nagradu „Kostantin Obradović“ za unapređenje kulture ljudskih prava za 2010. godinu.[6]

Otac je Ozrena i Tihane. Ozren (r. 1977) je filozof i društveni teoretičar koji radi u Berlinu i u braku je s hrvatskom pop-pevačicom Vesnom Pisarović.[7]

Politički angažman[uredi | uredi izvor]

Milorad Pupovac na izborima za članove Veća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, 2023.

Politički se angažuje 1989. godine u Udruženju za jugoslovensku demokratsku inicijativu, posle čega osniva Ligu socijaldemokrata, da bi tokom leta 1991. sa četrdesetak srpskih intelektualaca iz Hrvatske osnovao Srpski demokratski forum s ciljem sprečavanja rata i rešavanja konfliktne situacije u Hrvatskoj mirnim putem.

Na jednoj konferenciji održanoj u Hagu u jesen 1991. javno je podržao odvajanje Hrvatske od SFRJ, da bi početkom maja 1992, nakon izjave da je 11.000 srpske dece u Hrvatskoj pokršteno, zagrebački javni tužilac podigao optužnicu protiv Pupovca zbog iznošenja lažnih vesti ili tvrdnji. Do suđenja nikada nije došlo.[8]

Početkom 1995. učestvovao je u osnivanju Samostalne srpske stranke, a potom i Akcije socijaldemokrata Hrvatske preko čije je izborne liste na parlamentarnim izborima 1995. izabran u Hrvatski sabor. Godine 1997. njegov glas je bio odlučujući pri izglasavanju paketa ustavnih promena u Saboru.[8]

Godine 1997. inicirao je osnivanje Srpskog narodnog vijeća kao političkog, savetodavnog i koordinativnog tela Srba u Republici Hrvatskoj. Na konstitutivnoj skupštini izabran je za predsednika. Iste godine njegova Samostalna srpska stranka se u Vukovaru pripojila novoosnovanoj Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci (SDSS) u kojoj je izabran za potpredsednika.

Na parlamentarnim izborima 2000. osvojio je manje glasova od Milana Đukića iz Srpske narodne stranke i nedovoljno za ulazak u Hrvatski sabor.[9]

Na petim parlamentarnim izborima 2003. godine po drugi put ulazi u Sabor preko liste SDSS-a u 12. izbornoj jedinici. U ovom mandatu bio je predsednik Odbora za međuparlamentarnu saradnju, član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, član Delegacije Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru Republike Hrvatske i Evropske unije, član Delegacije Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope, član Nacionalnog odbora i zamenik člana Delegacije Hrvatskoga sabora u Skupštini Zapadnoevropske unije.[10] Od 2003. je član Veća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba te član Saveta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Na šestim parlamentarnim izborima 2007. godine treći put je izabran u Sabor. U šestom sazivu Sabora bio je predsednik Odbora za međuparlamentarnu saradnju, šef Delegacije Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj dimenziji Centralnoevropske inicijative, član Odbora za spoljnu politiku, član Odbora za unutrašnju politiku i nacionalnu bezbednost, član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, član Delegacije Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru Republike Hrvatske i Evropske unije, član Delegacije Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope i član Nacionalnog odbora.[11]

Na sedmim parlamentarnim izborima 2011. godine četvrti put je izabran u Sabor preko liste SDSS-a u 12. izbornoj jedinici. U aktuelnom sazivu je predsednik Odbora za spoljnu politiku, član Odbora za međuparlamentarnu saradnju, član Delegacije Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru Republike Hrvatske i Evropske unije i član Odbora za Ustav, poslovnik i politički sistem.[12] Hrvatski sabor imenovao ga je 16. marta 2012. godine za jednog od dvanaest hrvatskih posmatrača u Evropskom parlamentu.[13]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]