Natrijum oksalat

С Википедије, слободне енциклопедије
Dinatrijum oksalat
Dinatrijum oksalat
Nazivi
Drugi nazivi
Oxalic acid, disodium salt
Sodium ethanedioate
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.000.501
RTECS K11750000
Svojstva
Na2C2O4
Molarna masa 133,99914 g/mol
Gustina 2,34 g/cm3
3.7 g/100 ml (20 °C)
6.25 g/100 mL (100 °C)
Rastvorljivost nerastvorno u alkoholu
Opasnosti
Bezbednost prilikom rukovanja Oxford MSDS
Harmful Xn
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondКод запаљивости 0: Неће горети (нпр. вода)Health code 3: Short exposure could cause serious temporary or residual injury. E.g., chlorine gasКод реактивности 0: Нормално стабилан, чак и под стањем изложености ватри; није реактиван с водом (нпр. течни азот)Special hazards (white): no code
0
3
0
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Natrijum oksalat je so natrijuma sa oksalnom kiselinom. Molekulska formula je Na2C2O4. Pripada grupi oksalata.

Osobine[уреди | уреди извор]

Natrijum oksalat je bezbojni prah koji nije higroskopan, i koji je umjereno rastvaran u vodi. U etanolu i sličnim organskim rastvaračima se gotovo nimalo ne rastvara.

Dobivanje[уреди | уреди извор]

Natrijum oksalat se može dobiti reakcijom sode i oksalne kiseline:

U industrijskim količinama se može praviti iz natrijum formijata pri temperaturi od 360 °C:

Javlja se u velikim količinama i kao nusprodukt industrijske proizvodnje aluminijum hidroksida. ("Tonerdehidrat").

Upotreba[уреди | уреди извор]

Može se upotrijebiti za standardizaciju rastvora kalijum permanganata, koji se upotrebljava kod titracija. Iz njega se može dobiti i natrijum-gvožđe(III) oksalat koji se koristi pri galvanizaciji. Upotrebljava se i u pirotehnici, jer boji plamen u žuto/narandžastu boju. U metalurgiji je našao primjenu kod prerade rude vanadijuma (prijelaz vanadijum pentoksida u natrijum vanadat). Takođe se koristi kao pomoćni materijal u tekstilnoj industriji i kao dodatak specijalnim cementima.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]