Jovan Obrenović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jovan Obrenović
Jovan Obrenović u uniformi general-divizijara
Lični podaci
Datum rođenja1786.
Mesto rođenjaGornja Dobrinja, Osmansko carstvo
Datum smrti3. februar 1850.(1850-02-03) (63/64 god.)
Mesto smrtiSremski Karlovci, Austrijsko carstvo
Porodica
RoditeljiVišnja Urošević

Jovan Teodorović Obrenović, poznat kao i Gospodar Jovan, (Gornja Dobrinja, 1786. [1]Sremski Karlovci, 22. januar/3. februar[1] 1850) bio je general-divizijar, komandant Moravsko-podrinske vojne komande,[2] guverner distrikta rudničkog i požeškog. Bio je rođeni mlađi brat kneza Miloša Obrenovića i Jevrema Obrenovića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Srednjoj Dobrinji (kod Užica) 1786. godine od majke Višnje i oca Todora Mihailovića. Učestvovao je na Sastanku u Takovu i podizanju Drugog srpskog ustanka, kao i u Bici na Ljubiću 1815. godine, u kojoj je bio na čelu vojnog reda.[1] Nakon završetka ustanka bio je na čelu Rudničke, a kasnije i Požeške nahije.[1] Učestvovao je u gušenju Đakove bune 1825. godine. Bio je jedan od starešina ustaničkih trupa smeštenih u selu Belica nadomak Jagodine.[3]

Njegov pisar u Brusnici bio je Nićifor Ninković počev od 1828. godine.

Konak Jovana Obrenovića u Čačku
Crkva Svetog Nikole u Staroj čaršiji kraj Gornjeg Milanovca
Grb Jovana Obrenovića sa fasade konaka

Godine 1814. oženio se Krunom Mihailović (preminulom 18. januara 1835) i sa njom je imao sina Obrena (18181826) i kći Jelisavetu - Savku (18281834).

U drugi brak stupio je 1836. godine sa Anom Joksić (18181880) i sa njom je imao dve ćerke – Anastasiju - Stanu (18391933) i Ermilu (18441918). Anastasija se 1858. udala za Teodora Aleksića od Majne (18251891). Ermila se 1860. udala za Nikolu Čupićaa a 1867. za Tihomilja Tešu Nikolića (18321886).[4]

Gospodar Jovan je živeo u selu Pešti sve do 1834. godine kada se preselio u Čačak gde je postao načelnik tamošnjeg okruga. U Čačku je kratko živeo. Tamo je postao i ktitor. Osim što je zaslužan za obnavljanje stare Stracimirove zadužbine, nadležan je bio i za obnavljanje Crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Čačku. U tom gradu je podigao i Hram Svetog Đorđa 1820, Crkvu Vaznesenja Hristovog na mestu nekadašnje Bogorodice Gradačke 1834. i Crkvu Svetog Nikole u Brusnici 1836/1837. godine.[2]

Po njemu je nazvana neuspešna Jovanova buna iz 1839. godine čiji je cilj bio da povrati na presto kneza Miloša.[1] Propast bune dovela je do toga da Jovan bude osuđen na deset godina zatočenja. Kasnije je kazna izmenjena u tri godine kućnog pritvora u Beogradu.[1]

Posle Vučićeve bune iz 1842. godine prešao je u Austriju.[2]

Umro je 22. januara/3. februara 1850. godine u Sremskim Karlovcima u izgnanstvu.

U njegovom konaku u Čačku iz 1835. godine smeštena je stalna postavka Narodnog muzeja Čačak.

Grob mu se nalazi na Uspenskom groblju u Novom Sadu.[5]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Teodor Mihailović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Jovan Obrenović
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Višnja Urošević
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Porodica[uredi | uredi izvor]

Prvi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Kruna Mihailović 18. januar 1835.

Deca[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti supružnik
Obren Obrenović 1818. 1826. umro u detinjstvu
Savka Obrenović 1. oktobar 1828. 5. oktobar 1834. umrla u detinjstvu

Drugi brak[uredi | uredi izvor]

Supružnik[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti
Ana Joksić 14. mart 1818. 21. jun 1880.

Deca[uredi | uredi izvor]

ime slika datum rođenja datum smrti supružnik
Anastasija Obrenović 9. novembar 1839. 27. februar 1933. Todor Aleksić od Majne
Ermila Obrenović 3. februar 1844. jun 1918. Nikola Čupić; Tihomilj Nikolić

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Bolović, Marušić & Petrović 2015, str. 42
  2. ^ a b v „Jovan Obrenović (1786—1850)”. Narodni muzej Čačak. Arhivirano iz originala 02. 05. 2014. g. Pristupljeno 31. 8. 2013. 
  3. ^ Marušić, Bolović & Timotijević 2013, str. 269
  4. ^ Obrenovići - rodoslov
  5. ^ USPENSKO GROBLjE KAO VRT KULTURE