Badnjevac (Batočina)

Koordinate: 44° 08′ 12″ S; 21° 00′ 04″ I / 44.136666° S; 21.001166° I / 44.136666; 21.001166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Badnjevac
Crkva svetog Petra i Pavla u Badnjevcu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugŠumadijski
OpštinaBatočina
Stanovništvo
 — 2022.Pad 920
Geografske karakteristike
Koordinate44° 08′ 12″ S; 21° 00′ 04″ I / 44.136666° S; 21.001166° I / 44.136666; 21.001166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina151 m
Badnjevac na karti Srbije
Badnjevac
Badnjevac
Badnjevac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj34226
Pozivni broj034
Registarska oznakaKG

Badnjevac je naselje u Srbiji u opštini Batočina u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2022. ima 920 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 1084 stanovnika).[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Železnička stanica u Badnjevcu

Teritorija sela Badnjevac nalazi se u centralnom delu Srbije. Smeštena je u istočnom predelu Šumadije i zahvata slivno područje donjeg toka Lepenice. Nalazi se u jugozapadnom delu opštinske teritorije Batočine. Deo naselja smešten je na levoj, a deo na desnoj obali Lepenice (pritoke Velike Morave).

Badnjevac se nalazi na 151 metara nadmorske visine, na 11 km jugozapadno od Batočine, 24 km severno od Kragujevca i 128 km južno od Beograda.[2] Kroz Badnjevac prolazi železnička pruga Lapovo - Kragujevac - Kraljevo. Nalazi se na dva kilometra od magistralnog puta Batočina - Kragujevac - Kraljevo - Čačak.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U Badnjevcu postoje nalazišta iz doba neolita. Takođe u selu se nalaze i nalazišta iz bronzanog doba.

Badnjevac je u austrijskom popisu iz 1718. godine označen kao pusto selo, pod nazivom Bače. U turskom popisu 1739/41. godine selo se zove Badnjevac što znači da je to ime dobilo u toku austrijske okupacije i da je od Bačeva postao Badnjevac. Badnjevac se brzo naseljavao, broj kuća je rastao i kada je knez Miloš Obrenović počeo da organizuje opštine u oslobođenoj Srbiji, selo je dobilo svoju opštinu, uključujući u njoj Nikšić i Žirovnicu.[3] Na prvom popisu nakon završetka Drugog srpskog ustanka 1818. Badnjevac je imao 43. domaćinstva sa 97 haračkih glava.[4] U selu je 1903. godine bilo 1674 stanovnika. Godine 1910. Badnjevac je imao 332 kuće sa 1880 ljudi, a krajem jauara 1921. godine u njemu su živeli 1624 čoveka.

Godine 1847. je osnovana privatna škola. Prva državna škola je osnovana 1868. godine.

Arheološka nalazišta i spomen obeležja u Badnjevcu[uredi | uredi izvor]

  • Smrdan (neolit)
  • Šupljaja (srednji vek)
  • Vinogradi: (i bronzano Gvozdeno doba)
  • Spomenik žrtvama Prvog i Drugog svetskog rata

Crkva Svetih apostola Petra i Pavla[uredi | uredi izvor]

Crkva u Badnjevcu je građena u periodu od 1896. do 1903. godine. Crkva slavi Svetog Petra i Pavla. Najzaslužniji za gradnju crkve bio je sveštenik Jovan Božić. Izvođač radova je bio Oskar Vendler, protestant iz Saksonije koji je zajedno sa suprugom Herminom napravio kućicu blizu železničke stanice i tu ostao do smrti 1933. godine.

Školstvo[uredi | uredi izvor]

Osnovna škola u Badnjevcu osnovana je 1844. godine. Inicijator za njeno osnivanje bio je sveštenik Radovan Božić, a za učitelja je došao Jevrem Miljković iz Gložana. Prema podacima za prvo polugođe 1847. godine škola je imala 20 učenika. Učitelj je 1848. godine napustio Badnjevac. Te godine otvorila se škola u manastiru Grnčarica te su badnjevačka deca tamo nastavila školovanje. Neka su deca kasnije išla u školu u Sipiću. Ovakvo stanje je potrajalo sve do 1868. godine kada je badnjevačka opština zamolila Načelstvo sreza lepeničkog da se zauzme kod nadležnih za dozvolu otvaranja škole u Badnjevcu. Dana 20. avgusta Načelstvo je donelo odluku da je za školu pripremljeno sve što treba i da Ministarstvo može da postavi učitelja. Prvi učitelj bio je Milosav Dubonac. Badnjevac je 1892. godine podigao novu školsku zgradu.[5]

Godine 1971. godine škola u Badnjevca je bila pripojena školi u Batočini i dobila je ime „14. oktobar“. Od tada je škola radila kao sastavni deo škole u Batočini. Već školske 1980/81. godine školi se vraća njeno staro ime „Nada Naumović“ ​​i više nije u sastavu škole iz Batočine. Zbog povećanog broja đaka, a samim tim i nedovoljnog školskog prostora, 1987. godine počela je dogradnja sprata na novoj školi. Škola je ponovo 1992. godine pripojena Batočini i promenila je ime u „Sveti Sava“ Učenici koji pohađaju V, VI, VII i VIII razred iz svojih mesta (Žirovnica, Milatovac, Prnjavor) idu u Badnjevac u školu. Imaju obezbeđen autobuski prevoz.[6]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Badnjevac živi 939 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,1 godina (40,8 kod muškaraca i 45,5 kod žena). U naselju ima 351 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,32.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 1.527
1953. 1.547
1961. 1.620
1971. 1.478
1981. 1.413
1991. 1.272 1.212
2002. 1.165 1.197
2011. 1.084
2022. 920
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Srbi
  
1.154 99,05%
Romi
  
8 0,68%
Muslimani
  
1 0,08%
Makedonci
  
1 0,08%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poreklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

Badnjevac su osnovali posle velike seobe 1690. godine doseljenici sa Kosova.

  • Babići doseljeni iz Ibarskog Kolašina. Božići čiji su (ogranci u Botunju, Guberevcu, Donjim Jarušicama i Čumiću).
  • Karići (od kojih su Baltići), Petrovići (od kojih su se razgranili Milovanovići zvani Karapatići, Pantići, Milanovići i Milojevići) svi došli sa Kosova.
  • Savići i Marijići koji su u isto vreme došli iz Kosovske Mitrovice. Svi se prvo nastanili u Resniku, a oko polovine XVIII veka, preselili su se u Badnjevac. Najveći broj doseljenika je iz Bugarske, pa sa Kosova. Iz Lepeničkih naselja i drugih oblasti. (podaci datiraju iz 1920) godine[10]

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Poljoprivreda je vodeća privredna grana po obimu proizvodnje kao i po zaposlenosti lokalnog stanovništva.

Stočarstvo je najznačajnija grana proizvodnje u poljoprivredi u Badnjevcu. Stočarstvo je najtraženiji deo poljoprivrede, jer njeni proizvodi (meso, mast, mleko, jaja) spadaju u glavne prehrambene proizvode stanovništva. Seljak sitnog poljoprivrednog gazdinstva u Badnjevcu je svaštar, gaji više vrsta stoke. Gaji goveda, svinje, ovce, konje i živinu.

Manifestacije u Badnjevcu[uredi | uredi izvor]

  • Petrovdanski sabor

Neguje izvorno narodno stvaralaštvo, folklorne igre, pesme i običaje Šumadije. Okuplja sva kulturno-umetnička društva iz opštine Batočina, kao i goste iz svih krajeva Srbije.

Sport[uredi | uredi izvor]

Stadion u Badnjevcu

U Badnjevcu je prvu fudbalsku loptu doneo 1922. godine student Bogosav Dragojević iz austrijskog Graca. Postoje dva fudbalska kluba, Badnjevac i Lepenica. Više uspeha imao je fudbalski klub Badnjevac.

Do 1942. godine klub se zvao Badnjevac, a od tada do 1944. nosi ime Lepenica, a potom Omladinac. U periodu od 1950. do 1952. godine klub se zvao Zadrugar, a zatim ponovo Omladinac do 1991. godine kada postaje profesionalni klub pod svojim prvim imenom FK Badnjevac. Prvo zvanično igralište klub je dobio posle Drugog svetskog rata. Godine 1995. izgrađen je stadion koji prima oko 8.000 mesta, ima dve pokrivene tribine i reflektore. Jedan je od najlepših seoskih stadiona u Srbiji, a i mnogi gradovi nemaju takav stadion.[11] Najslavniji period počeo je početkom devedesetih. U sezoni 1990/91. klub je postao prvak Šumadijske lige, a sledeće je bio šampion i u Šumadijsko-pomoravskoj ligi pa je takmičenje nastavio u Drugoj srpskoj ligi. U sezoni 1991/92 Badnjevčani postaju prvaci Druge srpske lige grupa centar, a u sezoni 1992/93 u Srpskoj ligi Zapad osvajaju prvo mesto. U jesen 1993. klub je takođe osvojio prvo mesto u II B ligi. Najveći uspeh klub je ostvario u kupu Jugoslavije 1996. godine kada je stigao do polufinala, ali je ukupnim rezultatom 3:2 nakon dva meča eliminisan od Partizana.[12]

Lepenica je osnovana 2006. godine. Nakon dve sezone u opštinskoj ligi Batočina, klub se plasirao u Međuopštinsku ligu Rača-Knić-Batočina nakon što je osvjio prvo mesto 2008. godine. U ovom rangu se takmičio četiri godine, a u sezoni 2011/12 klub je ostvario najveći uspeh osvajanjem prvog mesta i plasmanom Šumadijsku okružnu ligu. Prvo mesto je osvojeno sa pet bodova prednosti u odnosu na opštinskog rivala ekipu ŽSK iz Žirovnice.

U debitantskoj sezoni u Šumadijskoj ligi osvojeno je visoko drugo mesto. Badnjevačani su bili drugi sa samo 3 boda manje od prvoplasirane Šumadije iz Toponice. Sledeće sezone napravili su korak dalje. Polusezonu su završili na prvom mestu sa 13 pobeda, jednim porazom i jednim nerešenim rezultatom i gol razlikom 47:5. U drugom delu prvenstva zadržali su prvu poziciju sa 12 poena više od Šatornje i prvi put u istoriji plasirali se u četvrti rang takmičenja, Zonu Dunav.[13]

Znameniti Badnjevačani[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Popis u Srbiji prema polu i starosti po naseljima” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 1. 2024. 
  2. ^ Razdaljina na sajtu www.udaljenosti.com
  3. ^ Jeremija D. Mitrović, Batočina i okolina u prošlosti, Kragujevac 1976. str. 51.
  4. ^ Mita Petrović: Finansije i ustanove obnovljene Srbije do 1842. godine; Knj. 11. Beograd, 1898. Str. 450.
  5. ^ Jeremija D. Mitrović, Batočina i okolina u prošlosti, Kragujevac 1976. str. 104-105.
  6. ^ Dr. Dragoljub Milanović, Opština Batočina, Beograd 2006 str. 223.
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  10. ^ „Badnjevac”. Arhivirano iz originala 26. 02. 2011. g. Pristupljeno 26. 05. 2011. 
  11. ^ Božidar Babić, Senke prošlosti, Badnjevac od 1718. do 2000. godine, Kragujevac 2002.
  12. ^ Dr Dragoljub Milanović, Opština Batočina, Beograd 2006 str. 36-37.
  13. ^ Badnjevac ponovo na fudbalskoj mapi Srbije

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Živojin Andrejić, Batočina sa okolinom, Batočina 1988.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]