Gerd Binig

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gerd Binig
Lični podaci
Datum rođenja(1947-07-20)20. jul 1947.(76 god.)
Mesto rođenjaFrankfurt na Majni, Nemačka
PrebivališteŠvajcarska
DržavljanstvoNemačko
ObrazovanjeGeteov univerzitet, Frankfurt
Naučni rad
PoljeFizika
InstitucijaIBM Ciriška istraživačka laboratorija
NagradeNobelova nagrada za fiziku (1986)

Gerd Binig (nem. Gerd Binnig; Frankfurt na Majni, 20. jul 1947)[1] je nemački fizičar, koji je 1986. godine, zajedno sa Hajnrihom Rorerom, dobio Nobelovu nagradu za fiziku „za dizajn mikroskopa sa tunelskim skeniranjem”.[2]

Rani život i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Binnig je rođen u Frankfurtu na Majni i igrao se u ruševinama grada tokom svog detinjstva. Njegova porodica je živela delom u Frankfurtu, a delom u Ofenbahu na Majni, a školu je pohađao u oba grada. Sa 10 godina odlučio je da postane fizičar, ali se ubrzo zapitao da li je napravio pravi izbor. Više se koncentrisao na muziku, svirajući u bendu. Takođe je počeo da svira violinu sa 15 godina i svirao je u svom školskom orkestru.[1]

Binig je studirao fiziku na J.V. Gete univerzitetu u Frankfurtu, stekao je diplomu 1973. i ostao tamo da doktorira u grupi Vernera Martiensena, pod nadzorom Ekardta Honiga.[3]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 1978, Binig je prihvatio ponudu IBM-a da se pridruži njihovoj istraživačkoj grupi u Cirihu, gde je radio sa Hajnrihom Rorerom, Kristofom Gerberom i Edmundom Vajbelom. Tamo su razvili skenirajući tunelski mikroskop (STM),[4][5][6][7][8] instrument za snimanje površina na atomskom nivou.[9] Nobelov komitet je opisao efekat koji je pronalazak STM imao na nauku, rekavši da se „otvaraju potpuno nova polja za proučavanje strukture materije.“[2] Fizički principi na kojima je STM zasnovan već su bili poznati pre nego što je IBM tim razvio STM, ali Binig i njegove kolege su bili prvi koji su rešili značajne eksperimentalne izazove koji su bili uključeni u njegovo stavljanje u upotrebu.[2]

Tim IBM Ciriha ubrzo je dobio brojne nagrade: Nemačku nagradu za fiziku, nagradu Oto Klung, nagradu Hevlet Pakard i nagradu King Fajsal.[1] Godine 1986, Binig i Rorer su podelili polovinu Nobelove nagrade za fiziku, druga polovina nagrade dodeljena je Ernstu Ruski.

Od 1985–1988 radio je u Kaliforniji. Bio je u IBM-u u dolini Almaden i bio je gostujući profesor na Univerzitetu Stanford.[10]

Godine 1985. Binig je izumeo mikroskop atomske sile (AFM),[11] a Binig, Kristof Gerber i Kalvin Kvejt su nastavili da razvijaju radnu verziju ovog novog mikroskopa za izolacione površine.[12]

Godine 1987, Binig je imenovan za IBM kolegu. Iste godine je pokrenuo IBM fizičku grupu u Minhenu, radeći na kreativnosti[13] i mikroskopiji atomske sile.[14]

Godine 1994, profesor Gerd Binig je osnovao Definins koji se 2000. godine pretvorio u komercijalno preduzeće. Kompanija je razvila Cognition Network Technology za analizu slika, poput one koju ljudsko oko koristi za formiranje slika u mozgu.[15]

Godine 2016, Binig je osvojio Kavli nagradu za nanonauku..[16] Postao je član Norveške akademije nauka i književnosti.[17]

Binig i Rorer nanotehnološki centar, istraživački centar u vlasništvu IBM-a u Rišlikonu, Cirih, nazvan je po Gerdu Binigu i Hajnrihu Roreru.[18]

Lični život[uredi | uredi izvor]

In 1969, Binnig married Lore Wagler, a psychologist, and they have a daughter born in Switzerland and a son born in California.[1] His hobbies include reading, swimming, and golf.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Gerd Binnig – Biographical”. Nobel Media AB. 1986. Pristupljeno 1. 1. 2014. 
  2. ^ a b v „The Nobel Prize in Physics 1986”. NobelPrize.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 30. 12. 2018. 
  3. ^ „Definiens Management Team – Gerd Binnig, PhD”. Arhivirano iz originala 2. 1. 2014. g. Pristupljeno 1. 1. 2014. 
  4. ^ Binnig G, Rohrer H (1986). „Scanning tunneling microscopy”. IBM Journal of Research and Development. 30 (4): 355—69. doi:10.1016/0039-6028(83)90716-1. 
  5. ^ Binnig G, Rohrer H (1987-07-01). „Scanning tunneling microscopy---from birth to adolescence”. Reviews of Modern Physics. 59 (3): 615—625. Bibcode:1987RvMP...59..615B. doi:10.1103/RevModPhys.59.615Slobodan pristup. 
  6. ^ Bai C (2000). Scanning tunneling microscopy and its applications. New York: Springer Verlag. ISBN 978-3-540-65715-6. 
  7. ^ Chen CJ (1993). Introduction to Scanning Tunneling Microscopy (PDF). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-507150-4. 
  8. ^ SPECS. „STM 150 Aarhus - High Stability Temperature Control” (PDF). specs.de. Pristupljeno 23. 2. 2017. 
  9. ^ Binnig, G.; Rohrer, H.; Gerbe, Ch; Weibe, E. (1982). „Surface Studies by Scanning Tunneling Microscopy”. Physical Review Letters. 49 (1): 57. Bibcode:1982PhRvL..49...57B. doi:10.1103/PhysRevLett.49.57Slobodan pristup. 
  10. ^ „Gerd Binnig”. kavliprize.org. 2. 6. 2016. Pristupljeno 30. 5. 2017. 
  11. ^ G. Binnig, "Atomic force microscope and method for imaging surfaces with atomic resolution", US Patent US4724318 (priority date 25 November 1985)
  12. ^ Binnig, G.; Quate, C. F. (1986). „Atomic Force Microscope”. Physical Review Letters. 56 (9): 930—933. Bibcode:1986PhRvL..56..930B. ISSN 0031-9007. PMID 10033323. doi:10.1103/PhysRevLett.56.930Slobodan pristup. 
  13. ^ G. Binnig, "Aus dem Nichts. Über die Kreativität von Natur und Mensch", Piper (1990).
  14. ^ Giessibl, F. J.; Gerber, Christoph; Binnig, G. (1991). „A low-temperature atomic force/scanning tunneling microscope for ultrahigh vacuum” (PDF). Journal of Vacuum Science & Technology B: Microelectronics and Nanometer Structures. American Vacuum Society. 9 (2): 984–988. Bibcode:1991JVSTB...9..984G. ISSN 0734-211X. doi:10.1116/1.585441. 
  15. ^ Health, Audacity. „Team | Definiens”. www.definiens.com. Arhivirano iz originala 5. 6. 2016. g. Pristupljeno 6. 6. 2016. 
  16. ^ „2016 Kavli Prize in Nanoscience | www.kavliprize.org”. www.kavliprize.org. 2. 6. 2016. Pristupljeno 6. 6. 2016. 
  17. ^ „Artikkel: Group 2: Astronomy, Physics and Geophysics”. The Norwegian Academy of Science and Letters (na jeziku: norveški). Pristupljeno 14. 12. 2021. 
  18. ^ „IBM and ETH Zurich open collaborative Nanotechnology Center”. Press Release. Pristupljeno 17. 5. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]