Dominik Pićili
Dominik Hinko Pićili (hrv. Dominik Hinko Piccili) je bio ustaški pukovnik i zapovednik radne službe logora III Jasenovac.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Pićili je po struci bio građevinski inženjer, Dalmatinac iz Slavonske Požege italijanskog porekla. Stupio je u Ustašku odbranu 1942. i postao je zapovednik radne službe logora III Jasenovac. Postao je poznat po izgradnji Pićilijeve peći, krematorijuma koji je postojao u okviru koncentracionog logora Jasenovac.
Pićili ne samo da je sam prisustvovao Jasenovcu, već je predvodio delegaciju ustaša u hrvatskom koncentracionom logoru Osijeka, u logoru Tenja. Uspeo je da ubedi neke zanatlije da sa porodicama dođu u logor Jasenovac radi poslova u radionicama. Dana 18. avgusta 1942. stiglo oko 200-300 ljudi, svi su pobijeni po dolasku.
„U drugom slučaju, video sam oko dvadeset pet zatvorenika obešenih, a jedna žena među njima je imala malu decu u logoru. Tokom vešanja njena deca su plakala pred njom i hvatala je za suknju, ali je Ficili šutnula tu šestogodišnju devojčicu. tako jako da joj je njegova čizma razbila lobanju“.
— Državna istražna komisija, str. 26.
Bio je komandant logora, sve do aprila 1944. godine, kada je došao Dinko Šakić. Takođe je konstruisao, tokom svog vremena kao komandanta, grnčariju u kojoj su od kostiju i ljudske masti pretvarali sapun.
Postojeću peć za proizvodnju i pečenje cigle Dominik Pićili je namenio za uništavanje logoraša i srpske dece. Zajedno sa bivšim zapovednicima logora III Jasenovac Ljubom Milošem, Dinkom Šakićem i Miroslavom Filipovićem-Majstorovićem radi zatiranja tragova zločina organizovao je spaljivanje ubijenih i umrlih logoraša. Dominik Pićili je takođe učestvovao u ubijanju preostalih logoraša aprila 1945. godine.
Posle završetka rata na tlu Jugoslavije 15. maja 1945. godine, beži u Italiju i gubi mu se svaki trag.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Odić, Slavko; Komarica, Slavko (2005). Zašto Jasenovac nije oslobođen. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 9788674030974.
- Videti: Svedočenje Jakova Fincija na suđenju Dinku Šakiću, 22. mart 1999. godine
- Đuro Švarc, „U logorima smrti u Jasenovcu“, iz: Istraživački dosije 25, Jad Vašem, str. 330-331.
- Svedočenje Dragota Rolera, suđenje Dinku Šakiću, 17. mart 1999.
- Svedočenje Lubomira Šarića, Suđenje Šakiću, 15. april 1999.
- Svedočenje Vladimira Cvije, Suđenje Šakiću, 13. maj 1999.
- Menahem Šelah (ur.), Josef Levinger i Aleksandar Matkovski , „Istorija Holokausta: Jugoslavija“ (Jad Vašem, 1957), str. 187 i dalje.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6248 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. april 2021)
- http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6249 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. april 2021)
- https://web.archive.org/web/20141008184430/http://www.vavedenjebeograd.net/decijilogori.html
- https://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mpk/media/vijesti/Pages/Potresna_simbolika_fabrike_sapuna_u_Donjoj_Gradini.aspx