Lotar Rendulić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lotar Rendulić
Lotar Rendulić
Lični podaci
Datum rođenja(1887-11-23)23. novembar 1887.
Mesto rođenjaViner Nojštat, Austrougarska
Datum smrti18. januar 1971.(1971-01-18) (83 god.)
Mesto smrtiEferding, Austrija
ObrazovanjeTerezijanska vojna akademija

Lotar Rendulić (nem. Lothar Rendulic; Viner Nojštat, 23. novembar 1887Eferding, 18. januar 1971) je bio austrougarski, austrijski i njemački oficir hrvatskog porijekla.

Komandovao je je 14. pešadijskom divizijom, 52. pešadijskom divizijom, 35. armijskim korpusom, 2. oklopnom armijom, 20. brdskom armijom, armijskom grupom Kurlandija, grupom armija Jug, armijskom grupom Sjever i grupom armija Ostmark.

Bio je i nosilac Viteškog krsta gvozdenog krsta s hrastovim lišćem i mačevima.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Rendulić je rođen u Viner Nojštatu, Austrougarska. Njegov otac Lukas bio je pukovnik u austrougarskoj vojsci. Nakon mature, Rendulić je studirao prava i političke nauke na univerzitetu u Beču i Lozani; 1907. stupa u Terezijansku vojnu akademiju u svom rodnom gradu. U avgustu 1910, Rendulić je postao poručnik austrougarske vojske i raspoređen je u 99. pešadijski puk Georg I u Beču. U ovom puku je ostao u prvim godinama Prvog svjetskog rata, prije no što je prebačen u 31. pešadijsku diviziju 1915, a kasnije je služio u 31. korpusu 1918.

Nakon rata, Rendulić je studirao prava na Bečkom univerzitetu, i 1920. gde je odbranio i doktorat iz prava. Stupio je u novoosnovanu Austrijsku vojsku, a 1932. se učlanio u austrijsku Nacističku stranku. Od 1934. Rendulić je bio u diplomatiji kao vojni ataše za Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo sa sedištem u Parizu. Međutim, njegova vojna i diplomatska karijera je propala 1936, kada je stavljen na privremenu neaktivnu listu jer je njegovo ranije članstvo u Nacističkoj stranci bilo nepoželjno među austrijskim oficirima i diplomatima.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Rendulić je pozvan u Vermaht nakon aneksije Austrije. Do 1940. Rendulić je obavljao generalsku dužnost, komandujući 14. pešadijskom divizijom (23. juna 1940 - 10. oktobra 1940). Od 1940. do 1942. je bio komandant 52. divizije, zatim od 1942. do 1943. komandant 35. korpusa. Od 1943. Rendulić je držan u rezervi.

Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Od 1943. do 1944, Rendulić je komandovao 2. oklopnom armijom na jugoslovenskom ratištu. Početkom 1944. Adolf Hitler je naredio Renduliću da osmisli plan o hvatanju partizanskog vođe Josipa Broza Tita. Prema ovom planu, izvršen je desant na Drvar 25. maja 1944, kada su njemački padobranci napali partizanski štab u Drvaru. Tito je umalo bio uhvaćen, ali je uspeo da umakne.

Lotar Rendulić je napisao posle rata knjigu ratnih sećanja pod naslovom Gekämpft, Gesiegt, Geschlagen. On, između ostalog, ovako ocenjuje stanje u Jugoslaviji:

Tu se ponovo pokazalo da zahtevi koje postavlja borba sa partizanima, kako na velikom, tako i na malom planu, nisu zaostajali za onim na drugim ratištima.[1]

Nije bilo ni jednog nemačkog vojnika kome je partizanski rat bio drag. U nedeljama nakon mog dolaska na Balkan primio sam zahteve više od 1000 vojnika svih činova u kojima oni traže premeštaj na rusko ratište, iako su tamo stalno vođene velike borbe.[2]

Finska i Norveška[uredi | uredi izvor]

Od 1944. do 1945, Rendulić je komandovao 20. brdskom armijom. U junu 1944. je imenovan za vrhovnog komandanta njemačkih trupa u Finskoj i Norveškoj. Nakon početka Laponskog rata, Renduliću je naređeno da spali finski grad Rovanijemi, u znak osvete Fincima jer su sklopili mir sa Sovjetskim Savezom. Takođe je vodio i kampanju "spaljivanja zemlje", tako što su njemački vojnici, povlačeći se, uništavali sve iza sebe, ostavljajući stanovništvo bez hrane.

Istočni front[uredi | uredi izvor]

Rendulić je 1945. bio komandant armijskoj grupi Kurlandija na Istočnom frontu. U to vrijeme, armijska grupa Kurlandija bila je u potpunosti opkoljena u Kurlandskom džepu. Nedugo nakon toga, Rendulić je postao komandant armijske grupe Sjever (tada stacioniranoj u sjevernoj Njemačkoj), i ponovo je vraćen na mjesto komandanta armijske grupe Kurlandije (u borbama da se odbrani ono što je ostalo od Letonije) i konačno postaje komandant grupe armija Jug, kasnije preimenovanu u grupu armija Ostmark, u Austriji i Čehoslovačkoj.

Rendulić se, zajedno sa svojom grupom armija Ostmark od koje su ostali samo elementi, 7. maja 1945, tokom Praške ofanzive, predao američkoj vojsci u Austriji.

Zatvor i smrt[uredi | uredi izvor]

Nakon što se predao, Lotaru Renduliću suđeno je za ratne zločine na Talačkom suđenju jer je bio umiješan u Vermahtov napad na civile u NDH i spaljivanju zemlje u Finskoj ostavljajući civile bez hrane. Proglašen je krivim 19. februara 1948. i osuđen na vremensku kaznu, ali za spaljivanje zemlje u Finskoj nije okrivljen. Kasnije mu je kazna smanjena na 10 godina zatvora, pa je otpušten 1. februara 1951. iz zatvora u Landsbergu na Lehu u Bavarskoj.

Nakon oslobođenja, general-pukovnik Lotar Rendulić je bio pisac i mesni političar u Zevalhenu na Aterseu. Umro je u Eferdingu, Austrija, 18. januara 1971.

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Lotar Rendulić se vjenčao s Nelom Zebl 4. septembra 1916.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rendulic 1952, str. 209.
  2. ^ Rendulic 1952, str. 210.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rendulic, Lothar (1952). Gekaempft, gesiegt, geschlagen (PDF). Heidelberg: Verlag „Weisermühl", Wels. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 10. 2013. g. Pristupljeno 22. 10. 2013. 
  • Berger, Florian (2000). Mit Eichenlaub und Schwertern. Die höchstdekorierten Soldaten des Zweiten Weltkrieges. Selbstverlag Florian Berger. ISBN 978-3-9501307-0-6. 
  • Fellgiebel, Walther-Peer (2000). Die Träger des Ritterkreuzes des Eisernen Kreuzes 1939-1945. Friedburg, Germany: Podzun-Pallas. ISBN 978-3-7909-0284-6. 
  • Schaulen, Fritjof (2005). Eichenlaubträger 1940—1945 Zeitgeschichte in Farbe III Radusch - Zwernemann (in German). Selent, Germany: Pour le Mérite. ISBN 978-3-932381-22-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]