Nakovo

Koordinate: 45° 52′ 16″ S; 20° 34′ 01″ I / 45.871° S; 20.567° I / 45.871; 20.567
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nakovo
Pravoslavna crkva u Nakovu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSevernobanatski
GradKikinda
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.918
 — gustina113/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 52′ 16″ S; 20° 34′ 01″ I / 45.871° S; 20.567° I / 45.871; 20.567
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina91 m
Površina21,4 km2
Nakovo na karti Srbije
Nakovo
Nakovo
Nakovo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23311
Pozivni broj0230
Registarska oznakaKI

Nakovo (mađ. Nákófalva, nem. Nakodorf) je naselje u Srbiji, u gradu Kikindi, u Severnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1.918 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tokom srednjeg veka u blizini današnje lokacije sela postojalo je naselje po imenu Szollos (Seleš, Szőllős, Seleuš, Sellesch). Do prve polovine 18. veka naselje više ne postoji i ovaj teren je pust i nenaseljen.

Godine 1782. oblast dolazi u posed braće Kristifora i Kirila Nako, trgovaca grčko-cincarskog porekla iz današnje Makedonije. Kako bi obezbedili radnu snagu na svom posedu podižu 50 kuća 1784. godine i naseljavaju ih stanovništvom mađarskog porekla. Kristifor Nako, u ugovoru sa naseljenim Mađarima, zahteva da se mesto preimenuje u Nakofalva.[1]

1790. godine novi talas kolonista stiže u selo. Ovog puta, radi se o 176 nemačkih porodica sa ukupno 706 članova. Ukupna populacija Nakova 1793. bila je 1.054 stanovnika, većinom Nemaca i neznatnim brojem Francuza. Tokom ovog razdoblja, Mađari nisu više naseljavali selo - napustili su ga zbog teških uslova života. Podaci iz 1836. godine kazuju da je selo imalo 1.775 Katolika i 6 Pravoslavaca. Početkom 20. veka u Nakofalvi je bilo 4 Srbina.[2]

Broj stanovnika u naselju 1911. godine raste do 2.834, sa ukupno 583 domaćinstva.

Nakon Prvog svetskog rata 1918. godine, selo ulazi u sastav novobrazovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Drugi svetski rat (1941-1944) Nakovo provodi pod okupacijom Nemačke i lokalnom nemačkom upravom. Krajem rata 1944. godine, najveći deo stanovništva se povlači sa nemačkom vojskom, a manji deo koji je oslobođenje dočekao u selu, deportovan je u koncentracione kampove. Tokom 1945-1946. selo je kolonizovano porodicama iz Bosanske Krajine (srezovi Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac, Drvar, Banja Luka, Bihać itd.).

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Nakovo živi 1.918 stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 46,3 godina (44,1 kod muškaraca i 47,4 kod žena). U naselju ima 849 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,25.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a po popisima od 1961. godine primećuje se smanjenje stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 3.438
1953. 3.524
1961. 3.378
1971. 2.834
1981. 2.604
1991. 2.525 2.486
2002. 2.419 2.434
2011. 1.918
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
2.301 95,12%
Jugosloveni
  
46 1,90%
Mađari
  
19 0,78%
Crnogorci
  
11 0,45%
Slovaci
  
3 0,12%
Hrvati
  
2 0,08%
Ukrajinci
  
2 0,08%
Slovenci
  
1 0,04%
Rumuni
  
1 0,04%
Makedonci
  
1 0,04%
Bunjevci
  
1 0,04%
nepoznato
  
9 0,37%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Granični prelaz[uredi | uredi izvor]

Granični prelaz Nakovo-Lunga otvoren je novembra 2014. godine i kategorisan kao međunarodni prelaz treće kategorije.[6] Sa rumunske strane, prethodno je postojala granična rampa, kao i tabla koja označava kraj naselja.[7] Ovaj prelaz funkcionisao je i u drugoj polovini 20. veka. Tako je, nakon 20 godina pauze, prelaz ponovo osposobljen za upotrebu, dok se u narednom perodu radilo na pripremanju uslova za neprekidno propuštanje vozila tokom čitavog dana.[8][9] Radovi na rekonstrukciji infrastrukture završeni su 2019. godine,[10] kada je izgrađena i biciklistička staza koja povezuje naselja sa obe strane granice.[11]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zvanična prezentacija Grada Kikinde; Nakovo pristupljeno 24.10.2019.
  2. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910.
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  6. ^ „Premijeri otvorili prelaz Nakovo - Lunga”. Tanjug. Radio-televizija Vojvodine. 8. 11. 2014. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  7. ^ „Granična rampa, Lunga”. Gugl mape. avgust 2012. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  8. ^ „KIKINĐANI PRESREĆNI: Granični prelaz Nakovo-Lunga uskoro će raditi 24 sata”. Kurir. 15. 11. 2016. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  9. ^ „Saradnja sa Rumunijom unaprediće prelaz Nakovo-Lunga”. banat.rs. 1. 9. 2017. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  10. ^ Novaković, Mile (4. 6. 2019). „Otvaranje prelaza Nakovo skraćuje put do Temišvara i Arada”. Radio-televizija Srbije. Pristupljeno 17. 11. 2019. 
  11. ^ Popović, Tatjana (14. 8. 2019). „Obnovljen granični prelaz Nakovo – Lunga, biciklistička staza spaja Srbiju i Rumuniju”. Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 17. 11. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]