PTT muzej u Beogradu

Koordinate: 44° 48′ 44″ S; 20° 28′ 03″ I / 44.81211° S; 20.46757° I / 44.81211; 20.46757
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
44° 48′ 44″ S; 20° 28′ 03″ I / 44.81211° S; 20.46757° I / 44.81211; 20.46757
PTT muzej u Beogradu
Osnivanje31. jul 1923.
LokacijaBeograd
 Srbija
KolekcijaPoštanske marke
Telegrafi, telefoni
AdresaMajke Jevrosime 13
Veb-sajtPTT muzej

PTT muzej-(Poštansko-telegrafsko-telefonski muzej) u Beogradu, funkcioniše kao muzej u sastavu Javnog preduzeća "Pošta Srbije". Nalazi se u ulici Majke Jevrosime broj 13. PTT muzej je osnovan radi zaštite, prikupljanja, proučavanja i izlaganja predmeta i dokumenata vezanih za rad i razvoj poštanskog, telegrafskog i telefonskog saobraćaja na teritoriji Srbije.[1] Reprezantitvna zgrada je delo znamenitog arhitekte Momir Korunovića i izvedena je u modernom srpsko-vizantijskom stilu.[2]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Osnivanje i prikupljanje eksponata[uredi | uredi izvor]

Osnivanje muzeja je pripremano pre Prvog svetskog rata, počelo je i formiranje male zbirke maraka i PTT starina, ali ona je uništena tokom rata.[3]

Poštansko-telegrafsko-telefonski muzej u Beogradu osnovan je 31. jula 1923. godine, kada je Ministarstvo pošta i telegrafa Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca donelo Pravilnik o muzeju. Muzej je osnovan sa zadatkom da prikuplja i čuva poštanske marke i obeležja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, skice poštanskih zgrada i prevoznih sredstava, natpisne ploče, slike zaslužnih osoba iz struke, službena odela, telegrafske i telefonske aparate i delove aparata, poštanske predmete - žigove, torbe, vreće, trube, kase.[4]
Prvim pravilnikom o radu PTT muzeja regulisano je samo prikupljanje i čuvanje predmeta i građe, a zanemarena je funkcija sređivanja i naučna obrada zbirki, kao i njihovo prezentovanje javnosti.
PTT muzej se u prvo vreme nalazio u zgradi Ministarstva pošta i telegrafa u Deligradskoj ulici broj 49.

Za smeštaj PTT muzeja je 1928. godine određena svečana dvorana zgrade Ministarstva, a iste godine Ministarstvo je uputilo raspis pt direkcijama sa ciljem da se prikupe podaci o svim predmetima koji mogu biti interesantni i značajni za muzej. "U tom cilju rešeno je da se prikupe svi predmeti sa područja naše Kraljevine, koji spadaju u delokrug poštanske, telegrafske i telefonske struke, a imaju svoju muzejsku vrednost, tj. potiču iz ranijih vremena". Od 1930. godine fond PTT muzeja je bio smešten na petom spratu novoizgrađene zgrade Ministarstva u Palmotićevoj ulici broj 2.

Drugi raspis upućen PTT ustanovama za pronalaženje, prikupljanje i dostavljanje retkih i interesantnih predmeta za Poštanski muzej potiče iz 1940. godine, kada je donet novi Pravilnik o Poštansko-telegrafsko-telefonskom muzeju. Taj pravilnik je proširio delatnost muzeja na sve grane PTT službe, propisao naučnu sistematizaciju i obradu građe, razgraničenje muzejskih zbirki, izdavanje stručnih publikacija i organizovanje izložbi.
U novom pravilniku bilo je navedeno sedam zbirki muzeja: poštanska, telegrafska, telefonska, radio, filatelistička, zbirka ilustracija i slika i zbirka knjiga i isprava, a pravilnik je, između ostalog, po prvi put uredio i pitanje stručnog osoblja - kustosa, konzervatora, dokumentarista.
U toku 1941. godine, fond PTT muzeja je zbog opasnosti od oštećenja i gubitka u ratnim uslovima, spakovan u sanduke i prvobitno evakuisan u zgradu pošte u Gornjem Milanovcu, a posle kraćeg vremena vraćen u Beograd i deponovan u trezor Poštanske štedionice, gde je i ostao do 1948. godine.
Tako se dogodilo da je više od dvadeset i pet godina, uprkos dugogodišnjim inicijativama za organizovanje i rad muzeja, koje su pratili pravilnici i raspisi za prikupljanje predmeta i građe za PTT muzej, fond ostao zatvoren za javnost, muzeološki neobrađen, a PTT muzej nije postao javna kulturna ustanova, otvorena za posetioce.

Otvaranje za javnost[uredi | uredi izvor]

Značajno razdoblje za PTT muzej predstavlja period od 1950. godine do otvaranja muzeja za posetioce 1958. godine. U ovom periodu pristupilo se sistematskom radu na prikupljanju, sređivanju, sistematizaciji i naučnoj obradi građe iz oblasti poštanskog, telegrafskog i telefonskog saobraćaja. Sakupljena su dokumenta i uređaji koji su bili deo manjih muzejskih zbirki u sedištima preduzeća, kao i predmeti i aparati koji su korišćeni u poštanskim jedinicima.
Krajem 1953. godine formiran je Odbor PTT muzeja Glavne direkcije pošta. Zadatak Odbora bio je da odredi tematsku strukturu muzeja, razradi šematsku osnovu rasporeda muzealija u izložbenom prostoru i odobri projekat adaptacije prostora u prizemlju zgrade u Palmotićevoj broj 2, koji je izabran za prvu postavku muzeja.
PTT muzej je svečano otvoren 14. juna 1958. godine, sa postavkom koja je ostvarena u skladu sa tadašnjim najsavremenijim konceptima prezentacije muzealija. Enterijer muzeja projektovao je arhitekta Slobodan Vasiljević.

Stara postavka[uredi | uredi izvor]

Rekonstrukcija muzejskog prostora[uredi | uredi izvor]

Shvatajući značaj muzeja kao institucije, JP PTT saobraćaja "Srbija" je, 2010. godine, pristupilo izradi i realizaciji projekta rekonstrukcije muzeja, prvi put posle pedeset dve godine. Rekonstrukcija muzeja završena je u aprilu 2011. godine. Projekat rekonstrukcije obuhvatio je prostor od hiljadu dve stotine metara kvadratnih, odnosno celokupan izložbeni prostor muzeja, depoe za čuvanje eksponata i biblioteku muzeja. Istovremeno su rađene pripreme za izradu nove stalne postavke, druge po redu od osnivanja muzeja.

Nova postavka muzeja[uredi | uredi izvor]

Postavka "Tačka spajanja" svečano je otvorena za posetioce na Dan Pošte Srbije, 7. juna 2013. godine. [5] Postavka je podeljena u pet celina koje, prateći hronološki razvoj poštanskog saobraćaja i telekomunikacija u Srbiji, prate i razvoj Srbije kao države paralelno sa dešavanjima iz tih oblasti u svetu.
Kroz istoriju poštanskog saobraćaja, aparata koji su korišćeni, načina transporta poštanskih pošiljaka, zakona koji su donošeni i kroz pregled uvođenja novih poštanskih tehnologija, može se pratiti na koji način i koliko brzo i uspešno se naša pošta uključivala u evropske i svetske tokove i na koji način je njen razvoj uticao na funkcionisanje države i privatni život korisnika pošte.

Izbor iz nove postavke[uredi | uredi izvor]

Zbirke[uredi | uredi izvor]

Poštanska zbirka[uredi | uredi izvor]

Poštanska zbirka sadrži predmete koji su korišćeni u poštanskom saobraćaju: vage, klešta, torbe, trube, mašine za frankiranje, pisaće mašine, poštanske vreće, poštanske kovčežiće, kase, mastionice, poštanske žigove, pečatnjake, sandučiće, natpisne poštanske table, uniforme, značke i ambleme za kape i uniforme.
U okviru Poštanske zbirke je i originalna diližansa iz 19. veka, koja je saobraćala na području Istre, a koja je poklon Josipa Broza Tita muzeju, povodom otvaranja 1958. godine.

Tehnička zbirka[uredi | uredi izvor]

Tehničku zbirku PTT muzeja čine aparati iz oblasti telekomunikacija, odnosno telegrafskog, telefonskog, radio-telegrafskog, radio-telefonskog saobraćaja i računari.
Kao najznačajnije među eksponatima Tehničke zbirke izdvajamo: Morzeove, Bodoove i Hjuzove telegrafske aparate, belinograf (telefotografski aparat za prenos slike), razne tipove teleprintera, od najstarijih generacija do novijih tipova uređaja, veliki broj telefonskih centrala i telefonskih aparata: induktorske, sa centralnom baterijom, automatske, bežične i mobilne telefone, razne vrste izolatora i značajan broj električnih cevi, lampi i kablova.

Filatelistička zbirka[uredi | uredi izvor]

U Filatelističkoj zbirci PTT muzeja nalaze se kolekcije domaćih i stranih poštanskih maraka.
Posle puštanja u opticaj prve poštanske marke, 1840. godine u Engleskoj i ostale države su uvele poštansku marku kao vrednosnicu, a poštanske uprave počele su, postepeno, da pridaju veliku pažnju likovnom i grafičkom oblikovanju poštanskih maraka kao i izboru tema i motiva na njima. Poštanska marka je postala nacionalno obeležje jedne države i sredstvo preko kojeg se prezentuju uspesi i dostignuća u oblasti kulture, nauke, umetnosti, sporta, kao i informacije o istorijskim događajima i prirodnim lepotama jedne zemlje.
Zbirka domaćih izdanja sadrži poštanske marke iz doba Kneževine i Kraljevine Srbije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, DFJ, FNRJ, SFRJ, SRJ, SCG i RS. U zbirci se nalaze poštanske marke od prve štampane marke iz 1866. godine do danas i zbirka se redovno dopunjuje. U okviru zbirke se nalaze i nacrti i idejna rešenja naših poznatih likovnih umetnika, kao i klišei, matrice, probni otisci, revizije i makulature.
Redovne i prigodne poštanske marke stranih zemalja koje čine drugu kolekciju ove značajne zbirke, dobijane su razmenom sa zemljama članicama Svetskog poštanskog saveza.
Svetski poštanski savez (SPS) osnovan je 1874. godine, kao međunarodna organizacija koja koordinira poštanska pravila i ponašanje između zemalja članica i funkcionisanje čitavog svetskog poštanskog sistema. Jedna od država osnivača bila je i Kneževina Srbija. Prvi albumi sa stranim poštanskim markama nabavljeni su putem razmene između zemalja članica Svetskog poštanskog saveza. Ova kolekcija redovno se dopunjuje i bilateralnom razmenom sa drugim zemljama.

Zbirka poštanskih žigova[uredi | uredi izvor]

Zbirka poštanskih žigova sadrži preko devet hiljada žigova, pečata i štambilja. U poštanskom prometu koristi se više vrsta poštanskih žigova, ali su među najzanimljivijim prigodni poštanski žigovi kojima se obeležavaju razni kulturni, istorijski, politički ili verski događaji i jubileji. Prigodni žig je žig mesta i datuma sa crtežom, simbolom ili prigodnim tekstom, a koristi se samo u određenoj pošti u određenom vremenskom periodu.

Fototeka muzeja[uredi | uredi izvor]

Fototeka muzeja sadrži preko petnaest hiljada različitih fotografija: polaznika poštanskih škola i telegrafskih kurseva, poštanskih zgrada i kolektiva, kongresa Svetskog poštanskog saveza, fotografije sa otvaranja tematskih izložbi muzeja i mnoge druge.

Biblioteka PTT muzeja[uredi | uredi izvor]

Biblioteka PTT muzeja osnovana je 1958. godine i raspolaže fondom od preko osamnaest hiljada stručnih monografskih i serijskih publikacija. Fond pretežno čini stručna literatura iz oblasti PTT saobraćaja, tehnološki pravilnici, uputstva, dela iz istorije pošte, telegrafije i telefonije, knjige i katalozi iz oblasti filatelije, veliki broj novina i časopisa, kao i sva posebna izdanja muzeja, pre svega PTT Arhiv.
Osnovu fonda čine bibliotečke jedinice nekadašnje biblioteke Ministarstva pošta i telegrafa, odnosno Opšte biblioteke Generalne direkcije pošta.
Najstarije izdanje u fondu biblioteke je "Serbski sekretar" iz 1802. godine. Biblioteka poseduje i veliki broj telefonskih imenika, od kojih je najstariji "Spisak telefonskih pretplatnika" iz 1912. godine.

Arhiv PTT muzeja[uredi | uredi izvor]

Arhiv PTT muzeja sadrži preko petnaest hiljada dokumenata koji se odnose na istoriju PTT saobraćaja i dokumenta koja se odnose na osnivanje i rad PTT muzeja. Značajni deo fonda čine originalna službena i privatna pisma iz 18. i 19. veka, iz oblasti koje je kasnije obuhvatala Jugoslavija. Na pismima su otisnuti originalni poštanski, carinski, karantinski i cenzorski žigovi.
Arhiv sadrži veliki broj značajnih originalnih dokumenata poput "Ustrojenija poštanskog zavedenija", prvog zakonskog akta o uređenju pošte iz 1843. godine, pisma kneza Miloša iz 1841. godine, pisma Vuka Karadžića, itd. U arhivu je i različita dokumentacija vezana za poštanski saobraćaj: dnevnik primljenih telegrama, paketni listovi, obaveštenja glavnoj blagajni, obrasci telegrama, prijemnica i uputnica, priznanice, potražnice, reklamacije, dopisne karte, ukazi o postavljenju, dijagrami telegrafskog saobraćaja, nacrti poštanskih zgrada, inspekcione knjige pošta na teritoriji Jugoslavije, kao i lična dokumenta, rukopisi, legitimacije i putne dozvole.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „JP Pošta Srbije”. Arhivirano iz originala 31. 12. 2018. g. Pristupljeno 08. 01. 2014. 
  2. ^ Zaboravljeni srpski Gaudi
  3. ^ "Politika", 16. avg. 1923, str. 3 - Poštansko-telegrafski Muzej
  4. ^ Vujović, Branko (2003). Beograd u prošlosti i sadašnjosti. Beograd: Izdavačka kuća Draganić. str. 224. 
  5. ^ „Tamlajn/Tačka spajanja-PTT muzej u Beogradu”. Arhivirano iz originala 8. 1. 2014. g. Pristupljeno 8. 1. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]