Rista Antunović Baja
rista antunović baja | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||
Datum rođenja | 25. jun 1917. | ||||||||||
Mesto rođenja | Goli Rid, kod Lebana, Kraljevina Srbija | ||||||||||
Datum smrti | 6. januar 1998.80 god.) ( | ||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, SR Jugoslavija | ||||||||||
Profesija | pravnik | ||||||||||
Porodica | |||||||||||
Supružnik | Zagorka Stojilović-Antunović | ||||||||||
Delovanje | |||||||||||
Član KPJ od | marta 1940. | ||||||||||
Učešće u ratovima | Aprilski rat Narodnooslobodilačka borba | ||||||||||
Služba | Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije 1941 — 1945. | ||||||||||
Predsednik Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda | |||||||||||
Period | 1957 — 1961. | ||||||||||
Prethodnik | Đurica Jojkić | ||||||||||
Naslednik | Milojko Drulović | ||||||||||
Heroj | |||||||||||
Narodni heroj od | 6. jula 1953. | ||||||||||
Odlikovanja |
|
Rista Antunović — Baja (Goli Rid, kod Lebana, 25. jun 1917 — Beograd, 6. januar 1998) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Srbije i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 25. juna 1917. u selu Goli Rid, kod Leskovca. Osnovnu školu završio je u selu Bojniku, a gimnaziju u Leskovcu. Pravo je studirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.
Još kao gimnazijalac u Leskovcu prišao je revolucionarnom omladinskom pokretu, a kao student aktivno se uključio u rad revolucionarnog studentskog i radničkog pokreta i učestvovao u raznim političkim akcijama i štrajkovima.
Bio je predsednik Udruženja studenata u Leskovcu. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je marta 1940. godine. Iste godine postao je sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a i član Okružnog komiteta KPJ za Leskovac. Zbog aktivnog revolucionarnog rada u Leskovcu uhapšen je i proteran u rodno selo, bez prava na povratak u Leskovac. On se odmah vratio, i sve do početka Drugog svetskog rata, 1941. godine, živeo ilegalno u Leskovcu i radio kao član Okružnog komiteta KPJ. U tom periodu aktivno se bavio organizovanjem Partije i Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) u Leskovačkom okrugu.
Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]
Kao rezervni oficir Jugoslovenske kraljevske vojske učestvovao je, u Aprilskom ratu 1941. godine, na frontu kod Strumice. Tamo je zarobljen i odveden u zarobljenički logor u Nemačku. Prilikom vraćanja zarobljenika iz Nemačke, sa teritorije pod bugarskom okupacijom, prijavio se za povratak, i u toku prolaska transporta kroz Jugoslaviju kod Niša iskočio je iz voza i pobegao. Došao je zatim u Leskovački okrug, i stupio u Jablanički partizanski odred.
U toku Narodnooslobodilačke borbe bio je jedan od rukovodilaca Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) na jugu Srbije. Najpre je bio zamenik političkog komesara Prvog južnomoravskog partizanskog odreda i član OK KPJ za Leskovac. Potom je, po nalogu Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, poslat na teritoriju Crne Trave i Vranja, i tamo je izvesno vreme bio zamenik političkog komesara Drugog južnomoravskog partizanskog odreda, a zatim, od jeseni 1943. godine, sekretar Okružnog komiteta KPJ za Vranje. Na toj dužnosti ostao do početka 1944. godine, kada se ponovo vraća u Leskovački okrug, gde je bio sekretar Okružnog komiteta KPJ.
Zbog snažnijeg širenja ustanka i stvaranja sve većeg broja brigada i odreda NOV i POJ na jugu Srbije, stvorena je južnomoravska operativna zona, za čijeg komandanta Štaba je postavljen Rista Antunović. Ubrzo posle toga je, po naredbi Glavnog štaba NOV i PO Srbije, formirana 21. srpska divizija, a Rista je postao njen komandant. Posle dolaska Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju i Glavnog štaba NOV i PO Srbije iz Bosne na jug Srbije, jula 1944. godine, Rista Antunović se vratio na dužnost sekretara Okružnog komiteta KPJ za Leskovac. Na toj dužnosti ostao je sve do dolaska u Beograd, na rad u Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju, u novembru 1944. godine.
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Posle oslobođenja Srbije i Jugoslavije, vršio je razne partijske funkcije. Bio je sekretar Okružnog komiteta KPJ za Niš. Član Centralnog komiteta KP Srbije, bio je od Prvog kongresa, maja 1945. godine, a član Centralnog komiteta SK Jugoslavije, od Šestog kongresa, novembra 1952. godine. Član Izvršnog komiteta Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, bio je od 1948. do 1965. godine, a sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda od marta 1957. do februara 1961. godine. Godine 1961. bio je izabran za organizacionog sekretara CK SK Srbije i na toj dužnosti ostao je do 1965. godine, kada ga je nasledio Vojin Lukić, a Antunović raspoređen na rad u CK SK Jugoslavije.
Pored partijskih, obavljao je i niz državnih funkcija. Bio je ministar trgovine u prvoj Vladi NR Srbije, 1946. godine. Potom je bio na dužnosti ministra poljoprivrede, pa predsednika Saveta za poljoprivredu i šumarstvo i člana Izvršnog veća Skupštine SR Srbije. U Federaciji je bio na dužnosti predsednika Zadružnog saveza Jugoslavije, člana Saveznog izvršnog veća, predsednika Komisije za izbor i imenovanja Savezne skupštine. Više puta je biran za narodnog poslanika Republičke i Savezne skupštine. Posle penzionisanja bio je član Saveta federacije.
Bio je u braku sa Zagorkom Zagom Stojilović—Antunović (1921—2014), istaknutom učesnicom Narodnooslobodilačkog rata (NOR). Ona je najpre bila borac Druge proleterske brigade i član njene omladinske delegacije, zajedno sa Boškom Buhom i drugima, na Prvom kongresu USAOJ-a decembra 1942. godine u Bihaću. Kasnije je bila u Politodelu Treće dalmatinske brigade, gde je bila zadužena za rad sa omladinom.
Umro je 6. januara 1998.i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden narodnog oslobođenja, Orden jugoslovenske zastave sa lentom, Orden Republike sa zlatnim vencem, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 6. jula 1953. godine.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Narodni heroji 1982, str. 30.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija tom I. Beograd. 1970.
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.
- Rođeni 1917.
- Umrli 1998.
- Lebančani
- Oficiri Jugoslovenske vojske
- Komunisti Srbije
- Revolucionarni studentski pokret Jugoslavije
- Jugoslovenski partizani
- Oficiri i podoficiri Jugoslovenske vojske u NOVJ
- Politički komesari NOVJ
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Nosioci Ordena narodnog oslobođenja
- Narodni heroji - A
- Društveno-politički radnici SR Srbije
- Društveno-politički radnici SFRJ
- Poslanici Skupštine SR Srbije
- Poslanici Narodne skupštine FNRJ (prvi saziv)
- Članovi Saveta federacije SFRJ
- Sahranjeni u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu