Silvana Armenulić
Silvana Armenulić | |
---|---|
Lični podaci | |
Ime po rođenju | Zilha Barjaktarević |
Druga imena | Silvana Armenulić |
Datum rođenja | 18. maj 1939. |
Mesto rođenja | Doboj, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 10. oktobar 1976.37 god.) ( |
Mesto smrti | Kolari, kod Smedereva, SFR Jugoslavija |
Uzrok smrti | Saobraćajna nesreća, 1976. |
Porodica | |
Supružnik | Radmilo Armenulić |
Deca | Gordana Armenulić (r. 1964) |
Roditelji | Mehmed Barjaktarević (1909–1966) Hajrija Barjaktarević (1916–2008) |
Muzički rad | |
Aktivni period | 1955—1976. |
Žanrovi | Sevdalinka, narodna muzika |
Instrument | Vokal |
Izdavačke kuće | Jugoton, Diskos, PGP-RTB |
Silvana Armenulić (rođena kao Zilha Barjaktarević[1]; Doboj, 18. maj 1939 — Kolari, kod Smedereva, 10. oktobar 1976) bila je jugoslovenska kantautorka i glumica. Silvana Armenulić je jedna od najistaknutijih pevačica narodne muzike u Jugoslaviji.
Bila je interpretatorka novokomponovanih narodnih pesama i sevdalinki i postala je poznata kao "kraljica sevdalinke". Svoje arhivske snimke sevdalinki snimila je za arhiv Radio Beograda šezdesetih godina 20. veka. Svojom pojavom, načinom odevanja i pesmama napravila je veliku promenu u narodnoj muzici. Pesma „Šta će mi život“ Tome Zdravkovića, koju je otpevala u TV seriji „Ljubav na seoski način“, postala je vrlo popularna, a istoimena ploča, koju je izdao zagrebački „Jugoton“, prodata je u to vreme u neverovatnih 300.000 primeraka.
Poginula je u saobraćajnoj nesreći u svojoj 37. godini, ali je i dalje vrlo poznata na prostorima nekadašnje Jugoslavije po svom jedinstvenom stilu pevanja i glasu.
Dve njene sestre su takođe bile profesionalne pevačice, Mirsada "Mirjana" Bajraktarević i Hajrudina „Dina“ Bajraktarević.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Mladost[uredi | uredi izvor]
Rođena kao Zilha Bajraktarević[1][2][3][4] u Doboju, Kraljevina Jugoslavija, bila je treće od trinaestoro dece u porodici bosanskih Muslimana.[5] Njen otac je bio Mehmed Bajraktarević (1909–1966), lokalni poslastičar, a majka Hajrija (1916–2008).[6][7] Kao dete preživela je napad difterije ubrzo posle Drugog svetskog rata.
Brat Hajrudin umro je oko dve nedelje nakon što ga je pas napao 1940-ih. Posle bratovljeve smrti, njen otac je pronašao utehu u alkoholu i samoći, zanemarujući porodicu i posao. Nakon zatvaranja poslastičarnice, porodica je mnogo patila. Neka od njenih najranijih sećanja bila su na odsustvo oca i Drugi svetski rat, kada su se majka i deca krili u podrumu od ustaša. U porodici od trinaestoro dece Zilhine sestre bile su Mirsada (Mirjana), Hajrudina (Dina), Abida i Ševka, te braća Hajrudin, Muhamed, Izudin, Abudin i Ismet. Sin njene sestre Ševke, Sabahudin Bilalović, postao je profesionalni košarkaš, koji je preminuo u 43. godini od srčanog udara na plaži dok se kupao sa sinom. Deset godina kasnije, Ševka i njen suprug Lutvo umrli su prirodnom smrću u septembru 2013. godine, u razmaku od samo nekoliko dana.
Zilha Bajraktarević je rano počela da peva, a kasnije je pričala da je glas dobila od oca. Ali kada je razmišljala o profesionalnoj pevačkoj karijeri, njen otac je nije podržavao. Godine 1947. upisana je u osnovnu školu gde se nije pokazala akademski nadarenom ali gde je naučila da svira mandolinu, koju su joj roditelji poklonili.
1959–68: Brak i veze[uredi | uredi izvor]
Sa suprugom teniserom Radmilom Armenulićem, Bajraktarevićeva se upoznala 1959. godine kada je pevala u Grand kazinu u Beogradu. Venčali su se dve godine kasnije, 26. oktobra 1961. godine, a ćerka Gordana je rođena 13. januara 1965. godine.[8][9] Posle sedam godina braka Radmilo ju je prevario s njenom prijateljicom Leposavom Jankov[10] ali i drugim ženama.[10] Ovo iskustvo ju je nagnalo da snimi pesmu „Sedam godina ljubavi“.[11] Verovalo se da su se ona i njen suprug razveli, mada je mnogo godina kasnije Radmilo otkrio da su se rastali, ali da su ostali u zakonskom braku do njene smrti.
Armenulićeva je bila muslimanka, a suprug Srbin. Radmilova majka Gordana[12] nije odobravala brak, kao ni Silvanin otac Mehmed koji je čak odbio da razgovara sa ćerkom. Naime, njoj je bilo zabranjeno da poseti roditeljski dom sve do njegove smrti 1965. godine, kada se vratila na sahranu.[13]
Karijera[uredi | uredi izvor]
Počeci karijere[uredi | uredi izvor]
Negde 1953. godine, mladu Zilhu u jednoj dobojskoj kafani čuo je Aca Stepić kako peva, a to je glas koji nije zaboravio. Ponovo su se sreli šest godina kasnije, 1959. godine, u hotelu Bristol u Beogradu, nakon što je počela da se profesionalno bavi pevanjem. Nastupala je sa orkestrom Jovice Marinovića, a pevač/bubnjar je bio Cune Gojković. Nakon toga je počela da peva sa Acom u Grand kazinu u Beogradu, gde je upoznala svog budućeg muža Radmila.[12]
Armenulić se 1954. godine sa šesnaest godina preselila u Sarajevo, gde je živela kod tetke i za novac pevala po lokalnim kafanama.[14] Jedne noći Armenulić, tada još zvana Zilha, srela harmonikaša Ismeta Alajbegovića Šerba u sarajevskom predgrađu Ilidža. Oduševljen njenim glasom, želeo je da bude deo orkestra, ali devojčica je bila maloletna i trebalo joj je odobrenje roditelja. Naravno, oni su dali saglasnost i Šerbo joj je obećao da će imati hranu, prenoćište i platu od 20.000 dinara mesečno. Tada je počela njena profesionalna karijera.[15]
Jedne hladne noći u Leskovcu u proleće 1958. godine, Armenulić je šetala parkom pre nastupa u bašti restorana Hisar u jednom hotelu, kada je videla mladića kako spava na klupi. Bio je to Toma Zdravković. Prišla mu je, probudila ga, sela i započela razgovor. Pitala ga je "Odakle si? Čime se baviš?". Rekao joj je da je sa sela i da je došao u grad tražeći posao. Nije mogao da nađe posao i nije imao novca, nije mogao da plati put kući. Armenulić je želela da mu pomogne. Dovela ga je na svoj nastup, čak mu je u jednom trenutku predala i mikrofon.[16]
Kada je čula Tomu kako peva, bila je začuđena, prema Za društvo u ćošku, koje je napisao Aleksandar Gajović, novinar i kulturni radnik. Molila je upravnika hotela da pomogne Tomi da nađe posao. Toma je počeo da peva sa njom, a kasnije mu je sklopila ugovor sa diskografskom kućom i on je počeo sam da snima i ide na turneje. Njih dvoje su postali legende bivše Jugoslavije.[14]
Umetničko ime[uredi | uredi izvor]
Na kraju se preselila u Beograd, glavni grad Jugoslavije, da bi nastavila svoju pevačku karijeru. Tamo je usvojila umetničko ime "Silvana" po italijanskoj glumici Silvani Mangano. Kada je bila mlada, prijatelji su je u šali zvali Silvana nakon gledanja filma Gorak pirinač, jer je ličila na glumicu.[17]
1965–69: Prvi snimci i televizija[uredi | uredi izvor]
Dok je bila u Beogradu, Armenulić je često nastupala u boemskom naselju Skadarlija. Za to vreme, ponuđeno joj je nekoliko ugovora o snimanju od neverovatno konkurentnih jugoslovenskih diskografskih kuća. Prva pesma koju je snimila bila je bosanska sevdalinka „Nad izvorom vrba se nadvila“, iako je zvanično objavljena tek na njenom albumu „Otiš'o si bez pozdrava“ iz 1968. Zbogom), tri godine nakon što je izašao njen prvi album. Nakon što je snimila jednu ploču za izdavačku kuću Diskos u Aleksandrovcu, bila je pozvana od izdavačke kuće PGP-RTB da snima u tada popularnom duetskom formatu. Armenulić je šezdesetih godina 20. veka snimala duetske albume sa pevačima Petrom Tanasijevićem, Aleksandrom Trandafilovićem, Slavkom Perovićem i Draganom Živkovićem. Nakon što su obe kompanije jedno vreme takmičarski izdavale njene ploče, Armenulić se "umorila" od pevanja u duetima. Pojavila se prilika da snima kao solista i došla je od zagrebačke izdavačke kuće Jugoton.[18]
Njena karijera je brzo krenula i postala je jedna od najvećih komercijalnih folk zvezda u Jugoslaviji. To je dovelo do brojnih i dobro objavljenih pevačkih angažmana širom zemlje. Takođe se pojavljivala u mnogim popularnim TV serijama kao što su Ljubav na seoski način sa poznatim srpskim komičarom Čkaljom i narodnim filmovima kao što je Građani sela Luga.
1969–76: Šta će mi život i Lov na jelene[uredi | uredi izvor]
Godine 1969. ona i pevač Toma Zdravković pevaju u istoj grupi, a Zdravković je napisao njen najveći hit „Šta će mi život, bez tebe dragi”.[19] Pesma je postala jedan od najvećih narodnih hitova ikada napisanih u Jugoslaviji, prodata u preko 300.000 primeraka, a Zdravkovića i samu Armenulić pretvorila u superzvezde. Ali njen život se tragično okončao sedam godina kasnije.[20]
U intervjuu za novine Novosti iz marta 1971. godine, Armenulić nije krila da se isto odbijanje i kritika sa kojima se suočavala na početku karijere nastavilo i u njenim uspešnim danima.[21]
Glumila je u filmu Lov na jelene iz 1972. sa Borisom Dvornikom, Ivom Serdarom i Mihom Balohom, između ostalih. Film je napisao i režirao Fadil Hadžić.
U emisiji beogradske televizije u dočeku Nove godine 1972. reditelj Dejan Karaklajić je predložio Armenulić da se obuče u bikini i skoči u bazen kako bi ličila na holivudsku glumicu Ester Vilijams. Ona je u početku odbijala i nije joj se dopalo kako njeno telo izgleda u kupaćem kostimu, ali je bila prinuđena da to učini pošto su sponzori uplatili 13 miliona dinara. Plakala je i onda pristala da se pojavi na programu, ali ne u kupaćem kostimu i odbila je da pliva u bazenu. To je izazvao bes među njenim fanovima, koji nisu bili navikli da je vide u takvom izdanju. Takođe joj je zabranjen pristup svim jugoslovenskim televizijama zbog odbijanja da izvrši naređenja.[22]
Tokom 1970-ih, pa sve do smrti 1976, imala je nekoliko hit pesama: „Rane moje“, „Ciganine, sviraj, sviraj“, „Srce gori, jer te voli“, „Grli me, ljubi me“, „Ja nemam prava nikoga da volim“, „Srećo moja“, „Kišo, kišo tiho padaj“ i „Život teče“.
Kako je postala popularnija u Jugoslaviji, često je nastupala za predsednika Jugoslavije, Josipa Broza Tita i njegovu suprugu Jovanku Broz. Bila je prijatelj sa mnogim komunističkim političarima, uključujući Branka Mikulića, Hamdiju Pozderca i Džemala Bijedića. Tokom radio intervjua u Sarajevu 1973. godine izjavila je da je obožavateljica kolege, pevača sevdalinke, Safeta Isovića i nazvala ga „dragim“.[23]
Smrt[uredi | uredi izvor]
Poslednjih nekoliko godina života Armenulićeva je postajala sve više opsednuta mislima o sudbini i smrti, toliko da je počela da izučava astrologijy, telepatijy i vodi razgovore sa samozvanim prorocima. Početkom avgusta 1976. samo dva meseca pred smrt bila je na turneji u Bugarskoj i odlučila je da iskoristi priliku da se sretne sa mističnom Babom Vangom. Posle tog susreta je počela da oseća da joj se bliži kraj.
Nakon Silvanine smrti, prijatelji su pričali da je često brinula za svoju sudbinu. Oktobra 1971. doživela je saobraćajnu nesreću koja je zamalo odnela njen život, a koja neodoljivo podseća na tragediju koja joj je odnela život pet godina kasnije. Jednom prilikom je rekla:[24][25]
„ | Možda sam baš u kafanama, u kojima sam nekad pevala, stekla taj strah od budućnosti. Jer kad muzika ugasne, kad prestanu da zveče čaše i raspevani gosti odu svojoj sreći, svojim kućama, a ja ostanem sama. Pitajući se da li za mene postoji sutra. | ” |
— {{{4}}}, Intervju za Radio Sarajevo, 1973. |
Armenulić i njena mlađa sestra Mirsada Bajraktarević bile su na otvaranju restorana „Lenjin bar“ 9. oktobra 1976. godine. Pošto je unutrašnjost restorana bila zamišljena da liči na pećinu, sa plafona su visili šiljci u obliku stalaktita. Armenulićeva je prilikom ustajanja sa stolice udarila glavom o jednu, što joj je zadalo veliku glavobolju.[26] Publika ništa nije primetila i Silvana je izvela samo četiri umesto osam pesama. Kada je sišla sa bine, srušila se na stolicu držeći se za glavu. Pošto se malo osvežila, spremila se na dalji put kolima sa sestrom. Pevač Ljubomir Đurović je želeo da pođe s njima ali se predomislio zbog fudbalskog meča. Miodrag Jašarević se umesto njega pridružio sestrama na put.
Prema rekonstrukciji nesreće, na ravnom putu Silvanina Ford Granada kretala se brzinom od oko 150 kilometara na sat, a onda je iznenada prešla u suprotnu traku što je dovelo do sudara. Vozač kamiona je iz daljine video farove kako mu se brzo približavaju, ali je pomislio da će se mimoići. Shvativši da će doći do sudara, počeo je da koči ali prekasno. Desna strana automobila je takvom silinom udarila u kamion, da se podvukla pod njega.[26]
Sahrana[uredi | uredi izvor]
U nedelju, 10. oktobra 1976. godine, oko 21.15 časova po srednjeevropskom vremenu, Armenulićeva je poginula u saobraćajnoj nesreći kod smederevskog sela Kolari, zajedno sa svojom 25-godišnjom trudnom sestrom Mirsadom i violinistom/dirigentom narodnog orkestra Radio Beograda Miodragom "Radetom" Jašarevićem. Vozili su se automobilom "Ford Granada" na putu iz Aleksandrovca za Beograd posle koncerta. Armenulićeva je bila za volanom kada su otišli, ali negde između njihovog odlaska i sudara, za volan je seo 60-godišnji Jašarević.
Njihov automobil se, kako se navodi, kretao brzinom od 130 kilometara na sat, kada je na 60. kilometru autoputa Beograd—Niš izleteo u saobraćajnu traku iz suprotnog smera, frontalno sudarivši se sa kamionom FAP-a kojim je upravljao 52-godišnji Rastko Grujić.[27][28] Armenulićeva je spavala na suvozačevom sedištu, a njena sestra spavala na zadnjem sedištu.
Prvobitno je prijavljena samo smrt Jašarevića pošto su televizijske emisije odbijale da spomenu Armenulićevy zbog incidenta iz 1972. godine tokom direktnog prenosa novogodišnje emisije zbog čega joj je zabranjeno prisustvo na televiziji.[29] Tačan uzrok nesreće nije poznat, ali se veruje da je direktno povezan sa problemom sa kočnicama. Ford Granada koju su vozili opozvana je zbog „opasnih strukturalnih defekata uočenih u kontrolnom mehanizmu“. Svim kupcima je poslato obaveštenje da su modeli proizvedeni u periodu od septembra 1975. do juna 1976. godine bili neispravni. Vlasnicima je savetovano da vrate automobile; dalji detalji u vezi s ovim događajima ostali su nejasni. Govorilo se da je Jašarević doživeo dijabetesnu komu a da nije znao da je patio od šećera.[25] no to je nepotvrđeno.
Njihovoj sahrani prisustvovalo je između 30.000 i 50.000 ljudi, uključujući pevače Lepu Lukić i Hašima Kučuka Hokija (koji je i sam poginuo u skoro identičnoj saobraćajnoj nesreći 26. novembra 2002. godine).[30] Ona i njena sestra sahranjene su jedna pored druge na groblju Novo groblje u Beogradu.[31]
1976–2021: Posledice[uredi | uredi izvor]
Pevačica Lepa Lukić ispričala je da je tog dana zamoljena da nastupi na koncertu, ali da se prvi put u karijeri uspavala i nije stigla na koncert,[25] kasnije je izjavila da veruje, da je išla sa njima i da je bila sa njima, da bi i ona izgubila život u sudaru.[32] Godine 2013. Lepa je u jednom intervjuu otkrila da nije vozila automobil od smrti sestara iz straha da će deliti njihovu sudbinu.[33]
U intervjuu 2013. godine njen suprug Radmilo je izjavio da i dalje posećuje njen grob i ostavlja sveže cveće.[34] Rekao je i da je Silvanin prijatelj Predrag Živković Tozovac često posećivao njen grob sve do svoje smrti 2021. godine.
Nasleđe[uredi | uredi izvor]
Jugoslovenska pevačica Lepa Brena je dva puta obradila Silvanine pesme; 1995. obradila je „Šta će mi život“ za album Kazna Božija,[35][36] a 2013. obradila „Ciganine ti što sviraš“.[37]
Dana 10. oktobra 2011. godine, na 35. godišnjicu njene smrti, u emisiji Eksploziv na Prvoj televiziji prikazan je desetominutni prilog u kojem su govorili neki od Silvaninih prijatelja i njena ćerka Gordana, uz rekonstrukciju saobraćajne nesreće.[25]
Srpski pisac Dragan Marković objavio je 9. decembra 2011. biografiju o njenom životu pod naslovom Knjiga o Silvani.[9][38] Među intervjuisanim za knjigu bila je i Silvanina ćerka Gordana.
Jedna kratka priča makedonske spisateljice Olivere Ćorveziroske je nazvana "Silavana Armenulić".[39]
Lik Silvane Armenulić tumači srpska glumica Tamara Dragičević u filmu Toma iz 2021. godine, režisera Dragana Bjelogrlića.[40]
Diskografija[uredi | uredi izvor]
Albumi i pesme | Datum objavljivanja |
---|---|
Voljesmo se zlato moje[41] sa Petrom Tanasijevićem
|
Novembar 1965. godine |
Da li čuješ, dragi[42] sa Krunom Janković
|
Novembar 1965. godine |
Bez tebe mi život pust i prazan[43]
|
21. jun 1966. godine |
Nisam više, nano, djevojčica[44]
|
5. oktobar 1966. godine |
Nikom neću reći da te volim[45] sa Petrom Tanasijevićem
|
10. oktobar 1966. |
Volesmo se zlato moje sa Petrom Tanasijevićem
|
1966. |
Đevojke smo sa Morave[46] sa Petrom Tanasijevićem
|
10. novembar 1966. |
Krčmarice, daj mi vina[47] sa Slavkom Perovićem
|
23. januar 1967. |
Kad jednom odem[48]
|
14. februar 1967. |
Mujo šalje haber sa mjeseca[49] s Aleksandrom Trandafilovićem
|
11. maj 1967. |
Od djevojke ništa draže sa Predragom Živkovićem
|
1967. |
Naj – najlijepši
|
17. jun 1968. |
Otiš'o si bez pozdrava
|
25. decembar 1968. |
Monja / Nad ovorom vrba se nadnela sa The Montenegro Five
|
1969. |
Daruj mi noć, daruj mi tren / Kap ljubavi
|
21. jul 1969. |
Majko, oprosti mi[50]
|
17. novembar 1969. |
Šta će mi život[51]
|
6. avgust 1970. |
Ostavite tugu moju / Život teče[52]
|
7. avgust 1970. |
Ženidba i ljubav[53]
Oj ljubavi, da te nije bilo
|
2. novembar 1970. |
Život teče s Arsenom Dedićem
|
4. novembar 1970. |
Ja molim za ljubav / Rane moje[54]
|
15. jun 1971. |
Majko oprosti
|
16. jun 1971. |
Jugo, moja Jugo / Kad se vratim u zavičaj[55]
|
27. septembar 1971. |
Grli me, ljubi me[56]
|
16. jun 1972. |
Srce gori, jer te voli [57]
|
12. septembar 1972. |
Željna sam rodnog doma / A što ćemo ljubav kriti [58]
|
6. jul 1973. |
Gdje si da si moje golube / Kad u jesen lišće žuti[59] sa Predragom Gojkovićem Cunetom
|
6. jul 1973. |
Sama sam / Ciganine, sviraj, sviraj[60]
|
1. oktobar 1973. |
Zaplakaće stara majka / Pamtiću uvijek tebe [61]
|
12. novembar 1974. |
Da sam ptica
|
10. decembar 1974. |
Dani naše mladosti [62]
|
21. novembar 1975. |
Dušo moja [63]
|
4. jun 1976. |
Ludujem za tobom / Ne sjećaj se više mene [64]
Ludujem za tobom Ne sjećaj se više mene |
2. novembar 1976. |
Golube, poleti [65]
|
7. decembar 1976. |
Sačuvali smo od zaborava
|
12. april 1983. |
Silvana
|
1990. (ponovno objavljen 1996.) |
Hitovi
|
2010. |
Snimila i duete sa raznim izvođačima širom Jugoslavije: Aleksandrom Trandafilovićem (A što ti je, mila kćeri, jelek raskopčan, Ima dana), Cunetom Gojkovićem (Gdje si, da si moj golube, Kad u jesen lišće žuti), Arsenom Dedićem (Život teče, Sve bilo je muzika), Slavkom Perovićem (Krčmarice, daj mi vina; Kada smo se sreli prvi put; Katerina; Dođi, neznanko draga).
Snimila je takođe jednu singlicu (malu ploču) sa grčkim pesmama. Silvana je sarađivala sa poznatim kompozitorima narodne muzike Bucom Jovanovićem i Acom Stepićem.
Filmovi[uredi | uredi izvor]
- Milorade, kam bek (1970), pevačica Rada
- Ljubav na seoski način (1970), TV serija, Rada, pevačica u kafani
- Lov na jelene (1972), pevačica Seka
- Građani sela Luga (1972), TV serija, uloga Hana
- Koncert za komšije (1973), TV film
- Saniteks (1973)
Festivali[uredi | uredi izvor]
- 1968. Ilidža - Kap ljubavi, druga nagrada stručnog žirija i nagrada za interpretaciju
- 1969. Beogradski sabor - Sedam godina ljubavi, nagrada za interpretaciju
- 1969. Ilidža - Daruj mi noć, daruj mi tren
- 1970. Ilidža - Ostavite tugu moju
- 1972. Pesma leta - Grli me, ljubi me
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Sevdalinka
- Narodna muzika
- Toma Zdravković
- Cune Gojković
- Aleksandar Trandafilović
- Arsen Dedić
- Slavko Perović
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Prava imena poznatih licnosti | Poznate licnosti”. web.archive.org. 11. 7. 2010. Arhivirano iz originala 11. 7. 2010. g. Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ „Gracija”. Gracija (na jeziku: engleski). Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Muzička pletenica”. www.rts.rs. Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ „Nema imena bez nadimka”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ „Nice-Forum.com is for sale”. HugeDomains (na jeziku: engleski). Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ „Aura| Magazin za zdraviji život, kulturu življenja, alternativnu medicinu i sudbine”. web.archive.org. 4. 4. 2015. Arhivirano iz originala 4. 4. 2015. g. Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ Sjecanje na Mirjanu Bajraktarevic 1 dio (na jeziku: srpski), Pristupljeno 5. 11. 2021
- ^ „Wayback Machine”. web.archive.org. 2. 1. 2013. Arhivirano iz originala 2. 1. 2013. g. Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ a b „Knjiga o Silvani Armenulić”. Mondo Portal (na jeziku: srpski). Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ a b „Silvana je svojevremeno pretukla suprugovu ljubavnicu, pretila, na kraju sve oprostila”. B92.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ „Svet i Scandal”. https://svet-scandal.rs/ (на језику: српски). Приступљено 5. 11. 2021. Спољашња веза у
|website=
(помоћ) - ^ а б Трошељ, Славко. „Скупљао сам лопте Ђиласу, Туђману...”. Politika Online. Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ „TAJNE KOJE JE SILVANA ARMENULIĆ ODNIJELA U GROB: Da ljudi znaju koliko sam nesretna…”. web.archive.org. 2. 1. 2014. Архивирано из оригинала 2. 1. 2014. г. Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ а б „Express Magazin - Silvana je sve pretvarala u zlato”. web.archive.org. 7. 2. 2013. Архивирано из оригинала 7. 2. 2013. г. Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ Ismet Alajbegović Šerbo (на језику: бошњачки), 19. 8. 2019, Приступљено 5. 11. 2021
- ^ „Neraskidiva veza - najveći boem i najljepša ljubavna pjesma”. Dnevnik.hr (на језику: хрватски). Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ „Ko je bila italijanska filmska diva kojoj je Silvana Armenulić "ukrala" ime”. Avaz.ba (на језику: бошњачки). 14. 10. 2021. Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ Rasmussen 2002
- ^ „SILVANIN HIT ŠTA ĆE MI ŽIVOT BEZ TEBE DRAGI KRIJE NJENU NAJVEĆU PATNJU: Ova tajna gađa direktno u srce! (VIDEO)”. stil.kurir.rs (на језику: српски). Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ S.A. „TUŽNA GODIŠNJICA 39 godina od smrti Silvane Armenulić”. Blic.rs (на језику: српски). Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ „VREMEPLOV: Zafir ide u vojnike”. NOVOSTI (на језику: српски). Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ inbox-online.com. „Nemojte da me zaboravite”. Press Online (на језику: српски). Архивирано из оригинала 5. 11. 2021. г. Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ SILVANA ARMENULIC INTERVJU RADIO SARAJEVU 1973. GOD: MOJE IME JE RAJSKI CVIJET (на језику: српски), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ „"Noćas mi srce pati" - na današnji dan je poginula Silvana Armenulić, ikona narodne muzike”. B92.net (на језику: српски). Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ а б в г SILVANA ARMENULIĆ - 35 GODINA OD SMRTI (на језику: српски), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ а б Redakcija, Piše: (8. 10. 2020). „Predvidjela svoju smrt: Ovako izgleda smrskani automobil Silvane Armenulić u kojem je poginula prije 44 godine”. Azra Magazin (на језику: бошњачки). Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ „Miodrag Jašarević (1916—1976)”. www.riznicasrpska.net. Архивирано из оригинала 29. 10. 2013. г. Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ „Srpski Nišvil”. Nedeljnik Vreme. Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ Cvoro 2014
- ^ „HAŠIM KUČUK HOKI”. www.kvaka.rs. Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ „Silvana Armenulic (1939-1976) - Find A Grave...”. www.findagrave.com (на језику: енглески). Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ SILVANA ARMENULIĆ - 35 GODINA OD SMRTI (на језику: српски), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Popović, Adelarda. „Lepa Lukić: Ne vozim da ne bih doživela Silvaninu sudbinu”. Blic.rs (на језику: српски). Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ „Godišnjica smrti Silvane Armenulić”. NOVOSTI (на језику: српски). Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ „Brena, bre”. Nedeljnik Vreme. Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ Lepa Brena - Sta ce mi zivot - (Official Video 1995) (на језику: српски), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ 1973 FOLK / CIGANINE SVIRAJ SVIRAJ / SILVANA ARMENULIC / RMX LEPA BRENA (2013 ) (на језику: српски), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ „Knjiga o Silvani Armenulić”. NOVOSTI (на језику: српски). Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ Оливера Ќорвезироска, Престапни години (прозен календар). Скопје: Бегемот, 2021, стр. 111.
- ^ Голубовић-Требјешанин, Борка. „Од Силване Арменулић до лекторке Кити”. Politika Online. Приступљено 5. 11. 2021.
- ^ Duet Armenulić Zilha I Tanasijević Petar – Volesmo Se Zlato Moje (1965, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Zilha Armenulić - Silvana I Kruna Janković – Da Li Čujes Dragi (1965, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Zilha Armenulić - Silvana – Bez Tebe Mi Život Pust I Prazan (1966, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Zilha-Silvana Armenulić – Nisam Više, Nano, Devojčica (1966, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Armenulić - Tanasijević – Nikom Neću Reći Da Te Volim (1966, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Duet Z. Armenulić - P. Tanasijević – Znaš Li, Dušo (1966, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Slavko Perović I Silvana Armenulić – Krčmarice, Daj Mi Vina (1967, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić Zilha – Kad Jednom Odem (1967, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić I Aleksandar Trandafilović – Mujo Šalje Haber Sa Mjeseca (1967, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Majko, Oprosti Mi (1970, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Šta Će Mi Život (1970, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Ostavite Tugu Moju / Život Teče (1970, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić, Dragan Zarić, Ratko Sarić, Živka Matić – "Ženidba" I "Ljubav" (1970, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Ja Molim Za Ljubav / Rane Moje (1971, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Jugo, Moja Jugo / Kad Se Vratim U Zavičaj (1971, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Grli Me, Ljubi Me (1972, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Srce Gori, Jer Te Voli (1972, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Željna Sam Rodnog Doma / A Što Ćemo Ljubav Kriti (1973, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić i P. Gojković - Cune – Gde Si Da Si Moj Golube / Kad U Jesen Lišće Žuti (1973, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Sama Sam / Ciganine, Sviraj Sviraj (1973, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Zaplakaće Stara Majka / Pamtiću Uvek Tebe (1974, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana – Dani Naše Mladosti (1975, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Dušo Moja (1976, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana – Ludujem Za Tobom / Ne Sjećaj Se Više Mene (1976, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
- ^ Silvana Armenulić – Silvana Armenulić (1978, Vinyl) (на језику: енглески), Приступљено 5. 11. 2021
Литература[uredi | uredi izvor]
- Cvoro, Uros (2014). Turbo-folk music and cultural representations of national identity in former Yugoslavia. Farnham. ISBN 978-1-4724-2037-4. OCLC 880400825.
- Rasmussen, Ljerka V. (2002). Newly composed folk music of Yugoslavia. New York: Routledge. ISBN 0-415-93966-6. OCLC 49276676.
Спољашње везе[uredi | uredi izvor]
- Силвана Арменулић на сајту IMDb (jezik: engleski)
- Silvana & Hanka, Miljenko Jergović
- Informacija o njenom grobu
- Knjiga o Silvani Armenulić („Večernje novosti“, 9. decembar 2011)
- Silvana javno o preljubi: pretukla je Radmilovu Leposavu (Nportal, 1. oktobar 2021)
- SEĆANjE NA SILVANU: Prvi dokumentarac o "Kraljici sevdalinki" na kanalu "RTS Kolo" („Večernje novosti”, 27. novembar 2021)