Cirus 17 (vazduhoplovna jedrilica)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cirus

vazduhoplovna jedrilica Cirus
vazduhoplovna jedrilica Cirus

Opšti podaci
Namena takmičarska jedrilica otvorene klase
Posada 1
Poreklo  Nemačka;  SFR Jugoslavija
Proizvođač Schempp-Hirth; FAJ Jastreb Vršac
Probni let 1967.
Uveden u upotrebu 1968.
Status aktivan
Broj primeraka 183
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Cirus čiji je originalan naziv (nem. Schempp-Hirth Cirrus) je jednoseda vazduhoplovna jedrilica otvorene klase namenjena sportskim takmičenjima. Kod nas mu je odomaćen naziv Cirus 17.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Jedrilica Cirus u letu
Jedrilica Cirus priprema za let
Cirus je poleteo

Konstrukcija nemačkog inženjera Klausa Holihausa (Klaus Holighaus) je od stakloplastike (fiberglas) sa monokok trupom i krilima i repom sa sendvičom od pene i stakloplastike. Ovo je bila prva jedrilica koju je firma Schempp-Hirth napravila od stakloplastike (fiberglasa). Prototip je imao V rep, ali su serijske jedrilice imale konvencionalni rep sa nešto podignutim horizontalnim stabilizatorom (zbog sletanja u visoku travu). Aerodinamičke kočnice su se nalazile i na gornjim i donjim površinama krila radi kontrole ugla planiranja. Jedrilica nema zakrilaca a stajni trap je uvlačeći.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Jedrilica Cirus 17 je u potpunosti napravljena od stakloplastike (fiberglasa). Krilo je trapezoidnog oblika, aeroprofila Wortmann FX-66-196/161 vitkosti 25 i ima dve ramenjače. Krila su napravljena po sendvič principu, oplata od staklenih vlakana a ispuna PVC pena. Remenjače krila su takođe napravljena od stakloplastike kao i oplata krila i čine jedinstvenu celinu. Krilca su vezana za drugu remenjaču pomoću šarki. Krila su opremljena aerodinamičkim kočnicama SCHEMPP-HIRTH.

U centralnom delu trupa se nalazi deo metalne rešetkaste konstrukcije koja služi za vezivanje trupa i krila. Pored toga za ovu metalnu konstrukciju su pričvršćene poluge upravljačkog mehanizma jedrilice i konstrukcija stajnog trapa. Stajni trap se sastoji od uvlačećeg točka sa doboš kočnicom i drljačom koja se nalazi na repu.

Položaj pilota u kabini je poluležeći. Kabina je opremljena standardnim instrumentima za kontrolu leta: brzinomer, visinomer, variometar i magnetni kompas. Poklopac kabine je jednodelan od pleksi stakla i otvara se na stranu. Okov mu omogućava lako odbacivanje u slučaju opasnosti.

Repne površine imaju konvencionalan oblik sa nešto uzdignutim horizontalnim stabilizatorom, i izrađene su kao i krilo.

Varijante jedrilica[uredi | uredi izvor]

  • Cirus - Prototip sa V repom.
  • Cirus 17 - Serijske jedrilice sa konvencionalnim repom.
  • Cirus VTC - Jedrilica koja se proizvodila u Jugoslaviji VTC Vršac (sada FAJ Jastreb Vršac)

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Cirus a prema izvorima[1]

Finesa 1 : 44 pri brzini 85 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 220 km/h
  • minimalna brzina 62 km/h
  • maks. brzina aero vuče  km/h
  • maks. brzina vitla  km/h
  • minimalno propadanje 0,50 m/s pri brzini 74 km/h
Dimenzije
  • razmah krila 17,74m
  • dužina 7,20m
  • visina 1,56m
  • površina krila 12,60m2
  • vitkost 25
  • aeroprofil krila Wortmann FX-66-196/161
  • maks. opterečenje krila; 36,51kg/m2
Masa
  • sopstvena 260 kg
  • poletna 460 kg
  • vodeni balans; 98 kg

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Proizvodnja Cirusa u Nemačkoj firmi Šemp Hirtu (Shemp Hirth) je trajala do 1971. godine kada je nastavljena u Jugoslaviji licencna proizvodnja u Fabrici aviona i jedrilica Jastreb, Vršac. Ova jedrilica je za nas značajna i sa tehnološkog aspekta, zahvaljujući njoj je izvršen transfer tehnologije proizvodnje letilica od stakloplastike u FAJ Jastreb u Vršcu. Ukupno je proizvedeno 183 jedrilica ovog tipa u Vršcu 63.

Cirus je osvojio prvenstvo Nemačke u vazduhoplovnom jedriličarstvu otvorene klase jedrilica 1967. godine. Već naredne godine Cirus je debitovao na Svetskom prvenstvu u Lešnu, Poljska 1968. godine i zauzeo je prvo mesto u otvorenoj klasi jedrilica. To je bio stvarno spektakularni početak korišćenja ove jedrilice. Njega je nasledila jedrilica Nimbus 2 istog pouizvođača. Nakon završene "sportske" karijere jedrilica Cirus se koristi za trenažu pilota jedriličara.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Veliki broj ovih jedrilica je danas (2019.) u letnom stanju i koriste se.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Coates, Andrew (1978). Jane's World Sailplanes and Motor Gliders. London: MacDonald and Jane's. str. 97. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 07110 11524. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]