Natrijum sulfid

С Википедије, слободне енциклопедије
Natrijum sulfid
Nazivi
Drugi nazivi
Dinatrijum sulfid
Identifikacija
3D model (Jmol)
ECHA InfoCard 100.013.829
EC broj 215-211-5
RTECS WE1905000
UN broj 1385 (anhidrat)
1849 (hidrat)
  • [Na+].[Na+].[SH-]
Svojstva
Na2S
Molarna masa 78,0452 g/mol (anhidrat)
240,18 g/mol (nonahidrat)
Agregatno stanje bezbojna, higroskopna čvrsta materija
Miris pokvarena jaja
Gustina 1,856 g/cm3 (anhidrat)
1,58 g/cm3 (pentahidrat)
1,43 g/cm3 (nonohidrat)
Tačka topljenja 1176 °C (anhidrat)
100 °C (pentahidrat)
50 °C (nonhidrat)
12,4 g/100 mL (0°C)
18,6 g/100 mL (20°C)
39 g/100 mL (50°C)
Rastvorljivost nerastvoran u etru
u maloj meri rastvoran u alkoholu
Struktura
Kristalna rešetka/struktura Antifluorit (kubna), cF12
Kristalografska grupa Fm3m, No. 225
Geometrija molekula Tetraedralna (Na+); kubna (S2–)
Opasnosti
Bezbednost prilikom rukovanja ICSC 1047
Korozivan (C)
Opasan za životnu sredinu (N)
R-oznake R31, R34, R50
S-oznake (S1/2), S26, S45, S61
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 1: Must be pre-heated before ignition can occur. Flash point over 93 °C (200 °F). E.g., canola oilHealth code 3: Short exposure could cause serious temporary or residual injury. E.g., chlorine gasReactivity code 1: Normally stable, but can become unstable at elevated temperatures and pressures. E.g., calciumSpecial hazards (white): no code
1
3
1
480 °C (896 °F; 753 K)
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Natrijum oksid
Natrijum selenid
Natrijum telurid
Drugi katjoni
Litijum sulfid
Kalijum sulfid
Srodna jedinjenja
Natrijum hidrosulfid
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Natrijum sulfid je hemijsko jedinjenje sa formulom Na2S, ili češće u hidratnom obliku, Na2S·9H2O. Oba oblika su bezbojne u vodi rastvorne soli koje formiraju jake alkaline rastvore. Kad su izloženi vlažnom vazduhu, Na2S i njegovi hidrati emituju vodonik sulfid, koji ima zadah pokvarenh jaja. Neki komercijalni uzorci su specificirani kao Na2xH2O, gde je težinski procenat Na2S specificiran.

Struktura[уреди | уреди извор]

Na2S poprima antifluoritnu strukturu,[3][4] što znači da Na+ centeri zauzimaju mesta fluorida u CaF2 poretku, a veći S2− zauzimaju mesta Ca2+. U rastvoru se soli disociraju. Dianjon S2− nije prisutan u značajnim količinama u vodi. Sulfid je suviše jaka baza da koegzistira sa vodom.

Produkcija[уреди | уреди извор]

Industrijski Na2S se proizvodi redukcijom Na2SO4 ugljenikom, u obliku uglja:[5]

Na2SO4 + 4 C → Na2S + 4 CO

U laboratoriji, anhidratna so se može pripremiti redukcijom sumpora natrijumom u anhidratnom amonijaku. Alternativno, sumpor se može redukovati natrijumom u suvom THF-u sa katalitičkom količinom naftalena:[6]

2 Na + S → Na2S

Reakcije[уреди | уреди извор]

Proces rastvaranja se može opisati sledećom reakcijom:

Na2S + H2O → 2Na+ + HS + OH

Natrijum sulfid se može oksidovati zagrevanjem do natrijum karbonata i sumpor dioksida:

2 Na2S + 3 O2 + 2 CO2 → 2 Na2CO3 + 2 SO2

Nakon tretmana sumporom, se formiraju polisulfidi:

2Na2S + S8 → 2 Na2S5

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Zintl, E; Harder, A; Dauth, B. (1934). „Gitterstruktur der oxyde, sulfide, selenide und telluride des lithiums, natriums und kaliums”. Zeitschrift für Elektrochemie und Angewandte Physikalische Chemie. 40: 588—93. 
  4. ^ Wells, A.F. (1984) Structural Inorganic Chemistry, Oxford: Clarendon Press. ISBN 0-19-855370-6.
  5. ^ Holleman, A. F.; Wiberg, E. "Inorganic Chemistry" Academic Press: San Diego, 2001. ISBN 0-12-352651-5.
  6. ^ So, J.-H; Boudjouk, P; Hong, Harry H.; Weber, William P. (1992). „Hexamethyldisilathiane”. Inorganic Syntheses. Inorganic Syntheses. 29: 30. doi:10.1002/9780470132609.ch11. ISBN 978-0-470-13260-9. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]