Arsenitna kiselina

Из Википедије, слободне енциклопедије
Arsenitna kiselina
Structural formula
Ball-and-stick model
IUPAC ime
Drugi nazivi Arsenitna kiselina
Identifikacija
CAS registarski broj 13464-58-9 YesY
PubHem 545
HemPauk 530 YesY
DrugBank DB04456
ChEBI 49900
SMILES
InChI
Svojstva
Molekulska formula H3AsO3
Molarna masa 125.94 g/mol
Agregatno stanje Postoji samo u vodenom rastvoru
Opasnost
Opasnost u toku rada Toksična, korozivna
Srodna jedinjenja
Srodna jedinjenja Arsenatna kiselina

 YesY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Arsenitna kiselina je neorgansko jedinjenje sa formulom H3AsO3. Ona je javlja u vodenim rastvorima. Ona nije bila izdvojena kao čist materijal.[1]

Садржај

Osobine [уреди]

As(OH)3 je piramidalni molekul koji sadrži tri hidroksilne grupe vezane za arsen. 1H NMR spektar rastvora arsenitne kiseline potvrđuje simetriju molekula.[2] U kontrastu s tim, srodna fosforna kiselina H3PO3 uglavnom poprima strukturu HPO(OH)2. P(OH)3 je manje zastupljena komponenta rastvora. Različito ponašanje jedinjenja As i P odražava trend da su viša oksidaciona stanja stabilnija za kod lakših elemenata grupe.[3]

Reakcije [уреди]

Priprema As(OH)3 se odvija putem spore hidrolize arsen trioksida u vodi. Dodatak baze konvertuje arsenitnu kiselinu u arsenitne jone [AsO(OH)2]-, [AsO2(OH)]2-, i [AsO3]3-. Prva pKa vrednost je 9.2. Reakcije vodenog arsenik trioksida su posledica prisustva arsenitne kiseline i njenih konjugovanih baza.

Toksikologija [уреди]

Jedinjenja arsenika su visoko toksična i kancerogena. Anhidridna forma arsenitne kiseline, arsenik trioksid, se koristi kao herbicid i pesticid.

Reference [уреди]

  1. ^ King, R. Bruce "(ed.)" (1994). Encyclopedia of Inorganic Chemistry. Chichester: John Wiley & Sons. 
  2. ^ András Kolozsi, Andrea Lakatos, Gábor Galbács, Anders Østergaard Madsen, Erik Larsen, and Béla Gyurcsik (2008). „A pH-Metric, UV, NMR, and X-ray Crystallographic Study on Arsenous Acid Reacting with Dithioerythritol“. Inorg. Chem. 47: 3832-3840. 
  3. ^ Greenwood, N.N.; A. Earnshaw (1997). Chemistry of the Elements. Oxford: Butterworth-Heinemann. 

Spoljašnje veze [уреди]