Jevreji u Narodnooslobodilačkoj borbi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomenik žrtvama logora Jasenovac
Spomenik žrtvama logora na Sajmištu, na savskom keju
Grobnica porodice Baruh u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu
Spomen-grobnica na Mirogoju Jevrejima ubijenim u logorima Jasenovac i Gradiška

Pripadnici jevrejske nacionalne manjine u Kraljevini Jugoslaviji aktivno su učestvovali u NOB-u, od 1941. do 1945. godine.

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, Jevreji su bili pod snažnim udarom rasističkih zakona, koji su primenjivani u Trećem rajhu i drugim okupiranim zemljama Evrope. Te „protivjevrejske mere“ su imale za cilj ekonomsko, psihičko i fizičko uništenje Jevreja, odnosno konačno „rešenje jevrejskog pitanja“. Nacistički genocid na Jevrejima u Jugoslaviji, počeo je septembra 1941. godine, a u njemu su pored okupatora učestvovali ustaški režim u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao i ostali saradnici okupatora. Ustaše su tokom leta 1941. godine formirale koncentracione logore u Staroj Gradiški i Jasenovcu, u kojima su tokom čitavog rata ubijani Jevreji i Srbi. Nemci su u Srbiji imali nameru da „reše jevrejsko pitanje“ pa je u Beogradu na Sajmištu oktobra 1941. formiran poseban logor za Jevreje (kasnije su dovođeni i drugi zatvorenici). Od 82.500 Jevreja koji su živeli u Jugoslaviji, do 1941. godine, svega njih 14.000 (17%) je uspeo da preživi holokaust.

Pre nego što su okupacione vlasti, počele s odvođenjem Jevreja, najpre u sabirne, a potom i u koncentracione logore, značajan broj Jevreja pridružio se NOPOJ-u, a mnogi od njih su bili i predrati članovi KPJ i SKOJ-a. Posle oslobođenja Jugoslovenskih Jevreja iz italijanskih koncentracionih logora, septembra 1943. godine, Jevreji su masovno počeli da stupaju u Narodnooslobodilački pokret.

Od 4.556 Jevreja koji su učestvovali u Narodnooslobodilačkoj borbi, njih 2.897 je učestvovalo kao borci NOVJ, a 1.569 kao pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta. Od onih koji su se borili kao vojnici poginulo je 720 (29%), a pripadnika pokreta poginulo je 599 (38%). Od 720 poginulih kao pripadnici NOVJ njih 438 je poginulo u borbenim jedinicama, dok je drugi deo poginuo na poziciji komandanta, političkog komesra ili druge pozicije. Izvestan broj Jevreja je tokom rata bio na visokim vojnim ili političkim funkcijama, a Moša Pijade bio je član CK KPJ i Vrhovnog štaba NOV i POJ.

Za narodne heroje proglašeno je deset Jevreja, a njih 150 su nosioci Partizanske spomenice 1941. U JNA 14 Jevreja dostiglo je do čina generala.

Jevreji narodni heroji Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

Za narodne heroje Jugoslavije proglašeno je deset pripadnika jevrejske nacionalne manjine u Jugoslaviji:

  1. Nisim Albahari (1916—1991), član Oblasnog komiteta KPJ za istočnu Bosnu, šef odeljenja OZNE za oblast Trećeg korpusa. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
  2. Isidor Baruh (1910—1941), politički komesar Užičke partizanske čete. Za narodnog heroja proglašen je 1953. godine.
  3. Pavle Goranin Ilija (1915—1944), politički komesar 27. istočnobosanske divizije. Za narodnog heroja proglašen je 15. maja 1944. godine.
  4. Robert Domani (1918—1942), komandant Drugog kordunaškog partizanskog odreda. Za narodnog heroja proglašen je 24. jula 1953. godine
  5. Ilija Engel (1912—1944), član Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Za narodnog heroja proglašen je 24. jula 1953. godine.
  6. Ovadija Estreja Mara (1922—1944), politički komesar bataljona u Sedmoj makedonskoj brigadi. Za narodnog heroja proglašena 11. oktobra 1953. godine.
  7. Pavle Pap Šilja (1914—1941), delegat CK KPJ u Dalmaciji. Za narodnog heroja proglašen je 5. jula 1945. godine
  8. Moša Pijade (1890—1957), član CK KPJ i Vrhovnog štaba NOV i POJ. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
  9. Vojo Todorović Lerer (1914—1990), Ordenom narodnog heroja odlikovan 20. decembra 1951. godine.
  10. Adolf Štajnberger Drago (1916—1943), politički komesar Treće čete Trećeg bataljona Drugog kordunaškog partizanskog odreda. Za narodnog heroja proglašen je 27. jula 1943. godine.

Foto galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojna enciklopedija, Beograd 1975. godina.
  • Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975. 
  • Dr Jaša Romano „Jevreji Jugoslavije 1941-1945. Žrtve genocida i učesnici Narodnooslobodilačkog rata“. Beograd 1980. godina.

Izvori[uredi | uredi izvor]