Jevreji u Narodnooslobodilačkoj borbi
Pripadnici jevrejske nacionalne manjine u Kraljevini Jugoslaviji aktivno su učestvovali u NOB-u, od 1941. do 1945. godine.
Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, Jevreji su bili pod snažnim udarom rasističkih zakona, koji su primenjivani u Trećem rajhu i drugim okupiranim zemljama Evrope. Te „protivjevrejske mere“ su imale za cilj ekonomsko, psihičko i fizičko uništenje Jevreja, odnosno konačno „rešenje jevrejskog pitanja“. Nacistički genocid na Jevrejima u Jugoslaviji, počeo je septembra 1941. godine, a u njemu su pored okupatora učestvovali ustaški režim u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao i ostali saradnici okupatora. Ustaše su tokom leta 1941. godine formirale koncentracione logore u Staroj Gradiški i Jasenovcu, u kojima su tokom čitavog rata ubijani Jevreji i Srbi. Nemci su u Srbiji imali nameru da „reše jevrejsko pitanje“ pa je u Beogradu na Sajmištu oktobra 1941. formiran poseban logor za Jevreje (kasnije su dovođeni i drugi zatvorenici). Od 82.500 Jevreja koji su živeli u Jugoslaviji, do 1941. godine, svega njih 14.000 (17%) je uspeo da preživi holokaust.
Pre nego što su okupacione vlasti, počele s odvođenjem Jevreja, najpre u sabirne, a potom i u koncentracione logore, značajan broj Jevreja pridružio se NOPOJ-u, a mnogi od njih su bili i predrati članovi KPJ i SKOJ-a. Posle oslobođenja Jugoslovenskih Jevreja iz italijanskih koncentracionih logora, septembra 1943. godine, Jevreji su masovno počeli da stupaju u Narodnooslobodilački pokret.
Od 4.556 Jevreja koji su učestvovali u Narodnooslobodilačkoj borbi, njih 2.897 je učestvovalo kao borci NOVJ, a 1.569 kao pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta. Od onih koji su se borili kao vojnici poginulo je 720 (29%), a pripadnika pokreta poginulo je 599 (38%). Od 720 poginulih kao pripadnici NOVJ njih 438 je poginulo u borbenim jedinicama, dok je drugi deo poginuo na poziciji komandanta, političkog komesra ili druge pozicije. Izvestan broj Jevreja je tokom rata bio na visokim vojnim ili političkim funkcijama, a Moša Pijade bio je član CK KPJ i Vrhovnog štaba NOV i POJ.
Za narodne heroje proglašeno je deset Jevreja, a njih 150 su nosioci Partizanske spomenice 1941. U JNA 14 Jevreja dostiglo je do čina generala.
Jevreji narodni heroji Jugoslavije[uredi | uredi izvor]
Za narodne heroje Jugoslavije proglašeno je deset pripadnika jevrejske nacionalne manjine u Jugoslaviji:
- Nisim Albahari (1916—1991), član Oblasnog komiteta KPJ za istočnu Bosnu, šef odeljenja OZNE za oblast Trećeg korpusa. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
- Isidor Baruh (1910—1941), politički komesar Užičke partizanske čete. Za narodnog heroja proglašen je 1953. godine.
- Pavle Goranin Ilija (1915—1944), politički komesar 27. istočnobosanske divizije. Za narodnog heroja proglašen je 15. maja 1944. godine.
- Robert Domani (1918—1942), komandant Drugog kordunaškog partizanskog odreda. Za narodnog heroja proglašen je 24. jula 1953. godine
- Ilija Engel (1912—1944), član Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Za narodnog heroja proglašen je 24. jula 1953. godine.
- Ovadija Estreja Mara (1922—1944), politički komesar bataljona u Sedmoj makedonskoj brigadi. Za narodnog heroja proglašena 11. oktobra 1953. godine.
- Pavle Pap Šilja (1914—1941), delegat CK KPJ u Dalmaciji. Za narodnog heroja proglašen je 5. jula 1945. godine
- Moša Pijade (1890—1957), član CK KPJ i Vrhovnog štaba NOV i POJ. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.
- Vojo Todorović Lerer (1914—1990), Ordenom narodnog heroja odlikovan 20. decembra 1951. godine.
- Adolf Štajnberger Drago (1916—1943), politički komesar Treće čete Trećeg bataljona Drugog kordunaškog partizanskog odreda. Za narodnog heroja proglašen je 27. jula 1943. godine.
Foto galerija[uredi | uredi izvor]
-
Pohapšeni Jevreji u Beogradu, već 13. aprila 1941.
-
Pohapšeni Jevreji na Kalemegdanu.
-
Traka koju su Jevreji morali da nose.
-
Jevreji na prinudnom radu pri izradi puta.
-
Prinudni rad.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija, Beograd 1975. godina.
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
- Dr Jaša Romano „Jevreji Jugoslavije 1941-1945. Žrtve genocida i učesnici Narodnooslobodilačkog rata“. Beograd 1980. godina.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Sarajevo Synagogue Destroyed by Bosnian Muslims (jezik: engleski)
- Jasa Romano „JEWS OF YUGOSLAVIA 1941 - 1945 VICTIMS OF GENOCIDE AND FREEDOM FIGHTERS“ (jezik: engleski)