Pređi na sadržaj

Aksu-Žabagli rezervat prirode

Koordinate: 42° 22′ 44.2″ N 70° 36′ 35.0″ E / 42.378944° S; 70.609722° I / 42.378944; 70.609722
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aksu-Žabagli rezervat prirode
Aksu-Žabagli rezervat prirode, kanjon Aksu
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Aksu-Žabagli rezervat prirode
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Aksu-Žabagli rezervat prirode
Mjesto Kazahstan
Koordinate42° 22′ 44.2″ N 70° 36′ 35.0″ E / 42.378944° S; 70.609722° I / 42.378944; 70.609722
Površina1.319.339 km²
Osnovano1926
Visoravan između reka Kši- i Ulken Kaindi, planina Žabagli, rezervat prirode Aksu-Žabagli

Prirodni rezervat Aksu-Žabagli (kaz. Ақсу-Жабағылы қорығы , Aksы-Jabagili Korigi; rus. Aксу-Жабаглинский заповедник) je najstariji rezervat prirode u centralnoj Aziji. Nalazi se u južnoj provinciji Republike Kazahstan. Obuhvata severo-zapadne planinske lance Tjen Šana. Ime mu je izvedeno od najveće reke na ovom području, Aksu i planinskog lanca Žabagli koji se nalazi u severnom delu tog područja.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Rezervat prirode Aksu-Žabagli nalazi se u zapadnim planinama Talaski Alatau, u zapadnim planinama Tjen Šan. Njegova istočna granica ograničena je republikom Kirgistan, južnom granicom doline reke Maidantal i Uzbekistanom. Na zapadu to područje okružuje Kizilkum, a na severu planine Karatau. Planine Tjen Šan produžavaju se dalje na istok i jug. Teritorija se nalazi u provinciji Južni Kazahstan. Rezervat prirode prostire se na površini od 131.934 ha,[1] zauzima nadmorske visine od 1100 - 4236 m. Glavni planinski lanci su Žabagli na severu, Talaski Alatau u centralnom delu, Baldibrektau i Ugamski Alatau na jugu. Oni formiraju strme padine kao i blage visoravni. Vrh Sairam, u južnom regionu, najviši je vrh rezervata. Planinsko područje je podeljeno rekama Jabagli, Aksu i Baldirbek, koje se u zapadnom pravcu slivaju u Sir Darju koja se dalje uliva u Aralsko jezero. Reka Aksu formira kanjon Aksu koji je dubok 500 m, a preko južnog dela rezervata može se preći tek uskim pešačkim mostom.

Geologija[uredi | uredi izvor]

Paleozoitski krečnjak, dolomit i karbonatni bigar su najdominantnije stenovito tle prirodnog rezervata.[2] Debeli sloj lesa je nagomilan na visoravnima i u podnožju.

Flora i vegetacija[uredi | uredi izvor]

Prirodni rezervat Aksu-Žabagli sadrži 1312 vaskularnih biljaka.[3] Neki od najvećih rodova su Astragalus, Gagea, Allium, Carex and Oxytropis. Postoje 44 retke biljne vrste koje su navedene u crvenoj knjizi podataka Kazahstana[4] uključujući domaću divlju jabuku (Malus sieversii), divlje grožđe (Vitis vinifera) i nekoliko vrsta divljih tulipana (npr. Tulipa greigii). Donji delovi rezervata prekriveni su polu-pustinjom, grmljem i stepom, koji na proleće formiraju raznobojni tepih od geofita. Planinski pojas je mozaik otvorenih šuma smreke sa Juniperus seravshanica i Juniperus semiglobosa, i livadama na kojima bujaju evro-sibirske i blisko-azijske biljke. Kanjon Aksu sadrži neke delove šuma sa Malus sieversii i Turkestanskim javorom (Acer turkestanicum). U subalpskom i alpskom pojasu nalaze se livade, visoka biljna vegetacija i male zajednice sa Onobrychis echidna, kao i kratke trave sa Carex melanantha i Korbesia persica. Galerije šuma vrba i breza rastu duž glavnih reka. Vegetacija među kamenjem je česta u ovom području i dom je retke vrste luka Allium karataviense, a mogu se naći i Iris willmottiana i Tulipa kaufmanniana.[5]

Fauna[uredi | uredi izvor]

U rezervatu postoji 44 vrste sisara koje su upisane kao izuzetno ugrožene u crvenu knjigu Kazahstana.[6] Najistaknutija vrsta je snežni leopard koji se, međutim, retko viđa. Nešto češći je Himalajski mrki medved, Tjen Šanska argali (Ovis ammon karelini) indijsko bodljikavo prase (Hystrix indica), i Menzbirov mrmot.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Aksu-Zhabaglinskiy Zapovednik" Arhivirano 2010-07-10 na sajtu Wayback Machine. Homepage of the Ministry of Agriculture Republic of Kazakhstan. Accessed on 18 November 2010
  2. ^ Gosudarstvennaya Geologicheskaya Karta SSSR: K-42-XVII (Vannovka), Severo-Tyan’shanskaya seriya. Masshtab 1:200 000. (K-42-XVII [Vanovka], 1989.
  3. ^ A.F. Kovshar (Ed.): Monitoring biologicheskogo raznoobraziya Zapovednika Aksu-Dzhabagly. In: Tethys Biodiversity Research. Tom 1, S. 16.
  4. ^ A.F. Kovshar (Ed.): Monitoring biologicheskogo raznoobraziya Zapovednika Aksu-Dzhabagly. In: Tethys Biodiversity Research. Tom 1, S. 17-21.
  5. ^ „Celestial Silk Road 5th-21st June 2016”. viranatura.com. Pristupljeno 26. 5. 2015. 
  6. ^ A.F. Kovshar (Ed.): Monitoring biologicheskogo raznoobraziya Zapovednika Aksu-Dzhabagly.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Аксу-Жабагли_резерват_природе&oldid=26806746”