Pređi na sadržaj

Balatonkeneše

Koordinate: 47° 01′ 14″ S; 18° 03′ 48″ I / 47.0205° S; 18.0633° I / 47.0205; 18.0633
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Balatonkeneše
mađ. Balatonkenese
pogled iz vazduha
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionCentralna prekodunavska regija
ŽupanijaVesprem
SrezBalatonalmadi
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2017.2.595[1][2]
 — gustina57,81 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate47° 01′ 14″ S; 18° 03′ 48″ I / 47.0205° S; 18.0633° I / 47.0205; 18.0633
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina44,18 km2
Balatonkeneše na karti Mađarske
Balatonkeneše
Balatonkeneše
Balatonkeneše na karti Mađarske
Poštanski broj8174
Pozivni broj(+36) 88
Veb-sajt
www.balatonkenese.hu/

Balatonkeneše (mađ. Balatonkenese) grad je u zapadnoj Mađarskoj. Balatonkeneše je grad u okviru županije Vesprem.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Balatonkeneše se nalazi na severoistočnom delu jezera Balaton, otprilike 100 km jugozapadno, dok je sedište okruga 25 km jugoistočno od Vesprema, na visoravni Kenesej. Ima poseban položaj među balatonskim naseljima, jer je jedino naselje na obali jezera Balaton, osim Balatonakaratija, koje nije ni na južnoj ni na severnoj obali. Čitav istočni basen Balatona do poluostrva Tihanj se jasno vidi sa visoke obale, ili sa značajnog dela direktne obale, a po povoljnim vremenskim uslovima pejzaž je spektakularan u svim godišnjim dobima.

Gorski deo u jugoistočnom delu naselja nastavlja se terenskim stepeništem od 40 do 50 m u uskom priobalju, koje je u 19. veku, i pre izgradnje odbranbenih nasipa na priobalju, predstavljalo akumulacioni prostor nanosa. Između dve zone različite visine u ovom delu samo na pojedinim mestima postoji prolaz (kao Mačkatorok, koji se kao viseća dolina otvara prema železnici), prema severozapadu, rubni karakter prestaje na značajnom potezu od obala. Sam Balaton je relativno dubok uz obalu, plitki deo tipičan za južnu obalu ovde ne postoji. Ova specifična geografska lokacija je delimično razlog za njen turistički značaj (npr. sa stanovišta takmičenja u jedrenju i ribolovu).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istorija Balatonkeneše datira iz antičkih vremena. Njegovo prvobitno ime je Knesa (Knésa), što je reč panonskoslovenskog porekla, što znači „pomazanika“, odnosno „kneževa“, u prisvojnom padežu. Kasnije je promenjeno u Kenese (Tabula Hungarie (Tabula Hungariae) objavljena 1528. godine takođe ga prikazuje pod ovim imenom), a zatim u Balatonkeneše.

Na ovo mesto su se okrenule tatarske, kasnije turske horde, uspomenu na ova istorijska iskušenja čuvaju „nastambe“ uklesane u stranu visoke obale koju narodno predanje naziva Tatarlikak. Godine 1532. održan je sabor u Kenešeu. Godine 1846. parobrod Kišfaludi, sa Ištvanom Sečenjijem na brodu, prvi put je pristao u Balatonkeneše.

Prva crkva u mestu je prvobitno podignuta 1231. godine na mestu današnje reformatorske crkve, njen toranj je bio u gotičkom stilu, a obnovljen je u baroknom stilu nakon turskog razaranja. Pored crkve postavljena je ploča u znak sećanja na propovednika Martona Mošonjija, koji je oteran 1700. godine, ali su ga kasnije Kuruci vratili. Katolička crkva je sagrađena u kasnobaroknom stilu 1819. godine. Najveće zvono u tornju ukrašeno je likom kralja Svetog Ištvana i pape Orbana. Sliku glavnog oltara (Sveti Stefan prinosi krunu Devici Mariji) crkvi je poklonio Ištvan Pribek. Freske na tavanici uradio je slikar Graits Endre 1907. godine.

Od 1. jula 2009. godine ima status grada. 2010-ih godina pokrenuta je inicijativa da se okrug Balatonakaratja, koji je postojao kao samostalno selo do sredine 20. veka, osamostali. Nakon uspešnog referenduma, 21. decembra 2012. godine, Balatonakaratja je proglašena nezavisnim selom na dan opštinskih izbora 2014. godine, tako da nekadašnji južni deo grada više ne pripada Balatonkenešeu.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U vreme popisa 2011. godine, 87,6% stanovnika izjasnilo se kao Mađari, 1,5% kao Nemci, 0,2% kao Romi i 0,2% kao Rumuni (12,4% se nije izjasnilo).

Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 30,5%, reformisani 22,9%, luterani 2%, grkokatolici 0,5%, nedenominacioni 15,9% (27,6% se nije izjasnilo).[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gazetteer of Hungary, 1st January 2015. Hungarian Central Statistical Office.
  2. ^ Balatonfűzfő, KSH
  3. ^ Balatonkenese Helységnévtár

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]