Pređi na sadržaj

Bošnjace

Koordinate: 42° 56′ 30″ S; 21° 49′ 20″ I / 42.941666° S; 21.822333° I / 42.941666; 21.822333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bošnjace
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
OpštinaLebane
Stanovništvo
 — 2022.1.319
 — gustina107/km2
Geografske karakteristike
Koordinate42° 56′ 30″ S; 21° 49′ 20″ I / 42.941666° S; 21.822333° I / 42.941666; 21.822333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina257 m
Površina15.16 km2
Bošnjace na karti Srbije
Bošnjace
Bošnjace
Bošnjace na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj16232
Pozivni broj016
Registarska oznakaLB

Bošnjace je seosko naselje u Srbiji u opštini Lebane, koja se nalazi u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2022. godine bilo je 1.319 stanovnika. Atar sela obuhvata prostor od 1.516 hektara, i to je ujedno najprostraniji atar od svih atara u oblasti.

Ovde se nalazi Zapis Zdravkovića hrast (Bošnjace).

Geografski položaj

[uredi | uredi izvor]

Bošnjace je udaljeno 10 kilometara od Lebana i 15 kilometara od Leskovca, svojevrstan je kulturni, administrativni i sportski centar okolnih 8 sela.

Centar sela je na nadmorskoj visini od 257 m, a najviši vrh u ataru sela („bošnjačko brdo“) na 349 m.

U topografskom pogledu selo je locirano na levoj obali reke Jablanice prostirući se sa obe strane puta Leskovac-Lebane sa centrom na ušću potoka u reku Jablanicu. Selo je zbijenog tipa sa karakteristikama klasičnog drumskog naselja.

Udaljenost od većih gradova

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Osnovu imena ovog sela čini reč Bošnjak, a po legendi negde za vreme Turaka doselile su se četiri porodice iz Bosne i nastanile na zemljištu preko puta bošnjačke crkve. Bila su to četiri brata. Njihovim naseljavanjem na lokalitetu koje sada nosi ime Staro selo, stvoreno je selo koje se prozvalo Bošnjace, a po nekima Bošnjak.

Iz turskog deftera iz 1516. godine, koji je objavila Radmila Tričković u tomu XI „Leskovačkog zbornika“, vidi se da se selo Bošnjak beleži u dva maha: najpre kao zijametsko selo kruševačkog sandžaka pod imenom Šušelj-Bošnjak, a potom kao timariotsko selo u mahali Dubočici pod imenom Bošnjak.

Dugu istoriju Bošnjaca potvrđuju srednjovekovni ostaci nađeni u njegovom ataru na mestu zvanom „Selište“, kao i otkriveni ostaci manastira Vojlovice u prostoru koje zahvata selo Veliko Vojlovce, čiji su, inače, kaluđeri izbegli ispred Turaka i kod Pančeva osnovali istoimeni manastir. Po nekim kazivanjima neko vreme po zaseljavanju, u starom selu Bošnjacu, nastala je „mreška“- pomor ljudi. Na savet neke vračare, stanovnici prvobitnog Bošnjaca su napustili svoje naselje i nastanili se na obali reke Jablanice i potoka koji se u selu Bošnjacu uliva u Jablanicu. Na tom prostoru zaseljeno Bošnjace, tokom vremena izraslo je u jedno od najvećih seoskih naselja Donje Jablanice. Prema ovome selo Bošnjace nije naseljeno posle dolaska Turaka, već pre njih, kao i mnoga druga sela u Leskovačkoj kotlini. U pogledu vremena nastanka sela, gorenavedena legenda nije pouzdana. Verovatnije je da su selo naselili doseljenici iz Bosne, možda rudari dovedeni od kralja Milutina. Lokalitet Kopaci u ataru sela ukazuje na mogućnost vađenja rude. Kako je u Srbiji dolazio veliki broj rudara – Sasa (Sasini) iz Bosne, ova pretpostavka može biti veoma blizu istorijskim činjenicama. Utoliko pre što se Donja Jablanica graniči sa Pustom Rekom i Gornjom Jablanicom koje su zone bile u srpskoj srednjovekovnoj državi obeležene kao rudarske. Na oko 30 km na zapadu od Bošnjaca leži Rudna planina, zatim Slišanski andezitski basen i najzad Radan koji je toponim vrlo moguće postao od Rudana (Rudne planine).

Kao opštinsko mesto leskovačke nahije na području „Uprave oslobođenih predela“ 1877/78. godine selo je imalo svog predsednika suda, 2 člana suda i 11 odbornika i predstavljalo je upravni prosvetni centar.

U crkvenoj porti je bila 1879. godine smeštena i sreska kancelarija jablaničkog sreza. Po školskom izveštaju iz 1878. godine tu je postojala škola. Imala je u crkvenoj kući jednu prostranu sobu za učionicu, no već desetak godina nije radila.[1]

Jedna zanimljiva priča govori o vremenu posle reforme turskog carstva i ukidanja spahijskog sistema, razvlašćene spahije i osioni Arbanasi iz Gornje Jablanice, nasrtali su na selo Bošnjace u nameri da ga počitluče (stave pod svoju „zaštitu“). Bošnjačani su se potčinjavanju usprotivili, ali da bi sačuvali svoju slobodu, to jest status srpskog slobodnog sela, morali su da idu u Carigrad i da od Porte traže potvrdu da su slobodno selo i da ih niko ne može podvlastiti. U toj delegaciji bio je neko iz roda Stambolci, koji se u Carigradu istakao svojom hrabrošću i aktivnošću. Delegacija je uspela da dobije potvrdu turske vlade da je selo Bošnjace slobodno selo i da ga na silu niko ne može podvlastiti. Po povratku kući, ovaj rod iz Bošnjaca dobio je naziv Stambolci (stambolisci) kako se i danas zovu. Selo je do kraja turske vlasti ostalo slobodno, a po svršetku rata nije plaćalo agrarni dug.

Društvo

[uredi | uredi izvor]

U selu deluje Lovačko udruženje „Bošnjace“, koje broji 150 članova, uglavnom meštana okolnih 8 sela, organizovanih u 5 sekcija. Udruženje koristi lovište „Bošnjačko brdo“, sa lovnom osnovom na 10 godina (do 2017. godine).

Fudbalski Klub Jedinstvo osnovan 1964. godine jedan od dva kluba u opštini Lebane koji se u sezoni 2023/2024 takmiči u Zonskoj ligi. Najveći uspeh kluba je takmičenje u trećem rangu.

Osnovna Škola „Radoje Domanović“ kao najstarija škola u Jablaničkom okrugu, ima 4 isturena odelanja i broji oko 600 učenika. Ovo je moderna i savremana škola opremljena kabinetima i nastavnim sredstvima novije generacije.

Crkva Svete Petke po nekim podacima podignuta u XIV veku, mada uzimajući u obzir dimenzije i arhitekturu veruje se da potiče iz XVI veka. Više puta paljena i obnavljana, tokom svog postojanja obeležila značajne istorijske događaje ovog kraja.

Demografija

[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 2011 u Bošnjacu je živelo 1550 stanovnika ( muškaraca 772, žena 778 ). Ukupan broj punoletnih osoba je 1244 ( muškaraca 617, žena 627 ). Prosečna starost stanovništva iznosi 41,2 godina (40,9 kod muškaraca i 41,6 kod žena). U naselju ima 414 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,74

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.517
1953. 1.601
1961. 1.691
1971. 1.769
1981. 1.819
1991. 1.853 1.833
2002. 1.629 1.687
2011. 1.550
2022. 1.319
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
1.524 93,55%
Romi
  
87 5,34%
Nemci
  
2 0,12%
Crnogorci
  
1 0,06%
Hrvati
  
1 0,06%
Rumuni
  
1 0,06%
Makedonci
  
1 0,06%
Bugari
  
1 0,06%
nepoznato
  
3 0,18%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1880. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]