Pređi na sadržaj

Gradištansko vrelo

Koordinate: 43° 09′ 07″ S; 22° 35′ 06″ I / 43.151833° S; 22.585° I / 43.151833; 22.585
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
43° 09′ 07″ S; 22° 35′ 06″ I / 43.151833° S; 22.585° I / 43.151833; 22.585
Gradištansko vrelo
Tip Kraško
Izdašnost 100 l/s — 1,5 m3/s
Temperatura vode 12 - 13 °C
Planinski venac Vidlič
Geoprostor Pirotska kotlina
Oblast Jugoistočna Srbija
Država Srbija
Gradištansko vrelo na karti Srbije
Gradištansko vrelo

Gradištansko vrelo nalazi se kod sela Gradišta u istočnom delu Pirotske kotline. Administrativno pripada opštini Pirot i Pirotskom upravnom okrugu.[1]

Geomorfologija[uredi | uredi izvor]

Voda Gradištanskog vrela izbija na 414 m n.v. ispod vertikalnog odseka izgrađenog od krečnjaka. Gradištansko vrelo se vezuje za dva raseda,

  • Vidlički rasade — pravca sever — jug
  • Nišavski rased — pravca severozapad — jugoistok.

Voda ovog vrela sakuplja se na karbonatnom prostranstvu Vidliča i ta oblast se u hidrološkom pogledu teško može odvojiti od Krupačkih vrela. Utvrđeno je da voda Odorovske ponornice izbija baš na obe lokacije.[2] Ovo vrelo se karakteriše gravitacionim isticanjem, na kontaktu krečnjaka sa peskovito – glinovitim aluvionom Nišave.

Nedaleko od vrela nalazi se pojava isticanja termalnih voda, koje se ne koriste organizovano.

Površina sliva ovog vrela je oko 47 km², a minimalne izdašnosti se kreću od 95 do 100 l/s, a u proleće i do 1,5 m³/s, kada se voda često i zamućuje.[3]

Ekspolatacija vrela[uredi | uredi izvor]

Vrelo je kaptirano i koristi se za vodosnabdevanje Pirota. Međutim, kao i u slučaju Krupačkog vrela, ne vrši praćenje kapaciteta vrela, koje je delimično zahvaćeno, a deo voda slobodno otiče u Nišavu preko vodeničnog jaza.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kraška vrela — Gradištansko vrelo U: Mrđan M. Đokić, Nišava – potamološka studija, doktorska disertacija, Niš, str. 41
  2. ^ Janković P. (1909): Istorija razvitka Nišavske doline. Srpska kraljevska akademija, Beograd
  3. ^ Petrović J. (1999): Priroda Pirotske kotline i gornjeg Ponišavlja. Institut za geografiju, Prirodno-matematički fakultet u Novom Sadu, Novi Sad
  4. ^ Petrović, J., Stanković, S. i Popović, M. (2000). Izvori, vrela i površinske vode Gornjeg Ponišavlja: mogućnosti njihovog korišćenja, Pirot, JP Vodovod i kanalizacija.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]