Pređi na sadržaj

Iguman Vasilije (Mišić)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasilije
(Mišić)
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija braničevska
ManastirManastir Pokajnica
Činshi-iguman
Titulash-iguman Manastira Pokajnice
SedišteManastir Pokajnica
Godine službeod 1954. do 1977.
Prethodna eparhijaManastir Preobraženje
Godine službeod 1942. do 1954.
NaslednikEvstatije (Rakić)
Lični podaci
Svetovno imeVladimir Mišić
Datum rođenja(1901-09-01)1. septembar 1901.
Mesto rođenjaVojilovo kod Golupca, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti11. april 1977.(1977-04-11) (75 god.)
Mesto smrtiManastir Pokajnica, SFRJ
GrobManastir Pokajnica

Vasilije (svetovno Vladimir Mišić; Vojilovo kod Golupca, 1. septembar 1901Manastir Pokajnica, 11. april 1977) bio je shi-iguman i starešina Manastira Preobraženja i Pokajnice.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Shi-iguman Vasilije (Vasijan) Mišić rođen je 1. septembra 1901. godine u selu Vojilovu kod Golupca, od blagočestivih i pobožnih roditelja.[2] Po završenoj osnovnoj školi u svome selu izučio je i kovački zanat. Prilikom krštenja je dobio ime Vladimir.[3]

Upoznavši se sa bogomoljačkim pokretom odlazi u Makedoniju, 1934. godine u Manastir Svetog Nauma na Ohridskom jezeru.[4] Monaški postrig u malu shimu je primio 11. avgusta 1936. godine u Svetom Naumu, od strane episkopa ohridsko-bitoljskoga gospodina Nikolaja (Velimirovića), dobivši monaško ime Vasijan.[5] Rukopoložen je u čin jerođakona 5. maja u Naumu, a u čin jeromonaha 6. maja 1937. godine u crkvi Svetog Klimenta na ohridskom jezeru, od strane episkopa ohridsko-bitoljskoga Nikolaja.[6]

Vladika Nikolaj je 1939. godine sa sobom iz Makedonije, doveo oca Vasijana u Manastir Žiču kod Kraljeva, i pričislio ga bratstvu tog manastira, odakle su obojica radili na misiji bogomoljačkog pokreta, i organizaciji bogomoljačkih skupova.[7] Nikolaj i otac Vasijan imali su veliku ulogu u organizaciji velikog skupa, proslave PNHZ Eparhije braničevske, 2. avgusta 1940. godine.[8] Otac Vasijan je za vreme njemačke okupacije zajedno proveo sa jeromonahom Evstatijem (Rakićem), u Krnjevu.[9]

Zamenik episkopa žičkoga gospodin Vikentije (Prodanov), 6. jula 1936. godine u Manastiru Nikolju Kablarskom, proizvodi oca Vasijana u čin sinđela.[10] Potom mu 1942. godine poverava upravu Manastira Preobraženja kod Ovčar Banje. Mitropolit skopski Josif (Cvijović), proizvodi oca Vasijana u čin igumana 5. maja 1950. godine u Preobraženju.[11]

Posle dobijanja kanonskog otpusta iz Eparhije žičke u rodnu Eparhiju braničevsku, 16. aprila 1954. godine postavljen je starešinu novoobrazovnog Manastira Pokajnice kod Velike Plane.[12] Već naredne 1955. godine prekinuo je službu u Pokajnici, i po potrebi službe postavljen je za nastojatelja Manastira Tumane kod Golupca.[13] Potom je 1959. godine postavljen za služaščega duhovnika Manastira Miljkovo.[14]

Otac Vasijan 9. aprila 1960. godine ponovo prima upravu Manastira Pokajnice.[15] Primio je veliku shimu 6. marta 1963. godine u Pokajnici, od jeromonaha Teodula (Stojimirovića), dobivši novo monaško ime Vasilije. Upokojio se u Gospodu 11. aprila 1977. godine u Pokajnici. Sahranjen je 12. aprila pored manastirske crkve, opelo je izvršio episkopa braničevski gospodin Hrizostom (Vojinović), uz sasluženje sveštenomonaha i monahinja.[16]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „BORBA ZA VERU - Monaško-bogomoljački svetosavski svet koji nestaje”. borbazaveru.info. Pristupljeno 2024-05-07. 
  2. ^ „BORBA ZA VERU - Monaško-bogomoljački svetosavski svet koji nestaje”. borbazaveru.info. Pristupljeno 2024-05-07. 
  3. ^ „BOGOMOLjCI... Branislav Žorž - SRPSKA ISTORIJA” (na jeziku: srpski). 2016-10-03. Pristupljeno 2024-05-07. 
  4. ^ „BOGOMOLjCI... Branislav Žorž - SRPSKA ISTORIJA” (na jeziku: srpski). 2016-10-03. Pristupljeno 2024-05-07. 
  5. ^ Vaseljenska 2 (2022-01-27). „Monaško-bogomoljački svetosavski svet koji nestaje”. Vaseljenska TV (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-07. 
  6. ^ Vaseljenska 2 (2022-01-27). „Monaško-bogomoljački svetosavski svet koji nestaje”. Vaseljenska TV (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-07. 
  7. ^ „BORBA ZA VERU - Sveti Vladika Nikolaj pod okupacijom”. borbazaveru.info. Pristupljeno 2024-05-07. 
  8. ^ „BORBA ZA VERU - Sveti Vladika Nikolaj pod okupacijom”. borbazaveru.info. Pristupljeno 2024-05-07. 
  9. ^ etnosrb (2023-08-19). „MANASTIR PREOBRAŽENjE KOD ČAČKA BISER OVČARSKO-KABLARSKIH SVETINjA”. Etno Srbija (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-07. 
  10. ^ etnosrb (2023-08-19). „MANASTIR PREOBRAŽENjE KOD ČAČKA BISER OVČARSKO-KABLARSKIH SVETINjA”. Etno Srbija (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-07. 
  11. ^ „Manastir Pokajnica”. Dobročinstvo (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-07. 
  12. ^ „Manastir Pokajnica”. Dobročinstvo (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-07. 
  13. ^ „Bogomoljački protokoli – III deo – Sveti Nikolaj Žički”. Pravoslavni misionarski centar "o. Danil Sisojev" (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-07. 
  14. ^ „Bogomoljački protokoli – III deo – Sveti Nikolaj Žički”. Pravoslavni misionarski centar "o. Danil Sisojev" (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-07. 
  15. ^ „Untitled Document”. www.manastir-lepavina.htnet.hr. Pristupljeno 2024-05-07. 
  16. ^ „Untitled Document”. www.manastir-lepavina.htnet.hr. Pristupljeno 2024-05-07. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]