Izbori za predsednika Savezne Republike Jugoslavije 2000.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Izbori za predsednika Savezne Republike Jugoslavije 2000.

24. septembar 2000.
Registrovano6.871.595
Izlaznost4.916.920 (71,55%)
 
Kandidat Vojislav Koštunica Slobodan Milošević
Stranka DSS SPS
Koalicija DOS SPSJULSNP
Br. glasova 2.470.304 1.826.799
Procenat 50,24 37,15

 
Kandidat Tomislav Nikolić Vojislav Mihailović
Stranka SRS SPO
Koalicija - -
Br. glasova 289.013 145.019
Procenat 5,88 2,95

predsednik pre izbora

Slobodan Milošević
SPS

Izabrani predsednik

Vojislav Koštunica
DSS

Neposredni izbor predsednika Savezne Republike Jugoslavije održao se samo jednom i to na izborima 24. septembra 2000. godine zajedno sa redovnim izborima za Skupštinu SRJ i izborima za lokalnu samoupravu Srbije. Prethodno su doneti amandmani na Ustav SRJ, kojima je to omogućeno.

Pravo glasa na ovim izborima imalo je 6.871.595 građana SR Jugoslavije upisanih u birački spisak. Izbore je bojkotovala tada najveća i vladajuća koalicija u Crnoj Gori, predvođena DPS-om.[1]

Vojislav Koštunica, kandidat Demokratske opozicija Srbije je sa 50,24% glasova odneo pobedu u prvom krugu, što je predstavljalo prvu pobedu opozicije na izborima od uvođenja višestranačja. CeSID je u svom izveštaju naveo da je protivpravno prekrajanje izbornih rezultata sprečeno isključivo zbog pritiska usled masovnih protesta koji su usledili i popuštanja institucija kao što su Savezni ustavni sud i Savezna ustavna komisija.[2]

Predizborna dešavanja[uredi | uredi izvor]

Na osnovu posmatranja i analize celokupnog procesa svih izbora od uvođenja višestranačja, CeSID-a je utvrdio ozbiljne manjkavosti u svim fazama izbornih postupka, navodeći da izborni procesi nisu ispunjavali uslove za fer izbore i da je bila narušena reprezentativnost volje građana u korist SPS-a. Vodeći mediji u Srbiji su konstantno satanizovali opozicione aktere.[3][4][5]

Koalicija Demokratska opozicija Srbije je formirana u januaru 2000. godine. Uoči saveznih predsedničkih izbora, u medijima se pominjalo da bi Ivan Stambolić mogao da istupi kao jedan od vođa ujedinjene opozicije kao protiv-kandidat Miloševiću za predsednika SRJ.[6] U avgustu 2000. godine oteli su ga i ubili pripadnici JSO-a.[6] Tokom postupka za ubistvo Ivana Stambolića, tužilac je 2007. godine da je naglasio da je režim predvođen Miloševićem i njegovom suprugom naručivao ubistva političkih protivnika.[7]

Kandidati[uredi | uredi izvor]

U toku avgusta, vladajuća koalicija SPS-JUL-SNP kandidovala je tadašnjeg jugoslovenskog predsednika i predsednika SPS-a, Slobodana Miloševića.

Demokratska opozicija Srbije (DOS) je kandidovala Vojislava Koštunicu predsednika DSS-a, jedne od članica koalicije.

Srpski pokret obnove, koji je pre izbora napustio DOS, istakao je za kandidata potpredsednika stranke Vojislava Mihailovića, u to vreme predsednika skupštine grada Beograda.

Srpska radikalna stranka, jedna od članica vladajuće koalicije, nije podržala Miloševića, već je za istakla svog kandidata potpredsednika stranke Tomislava Nikolića.

Afirmativna stranka je predložila Miodraga Vidojkovića, advokata i nekadašnjeg predsednika beogradske opštine Rakovica.[8]

Br. Kandidat Predložila stranka/koalicija Slogan
1. Vojislav Koštunica DOS Ko uvek sme da vas pogleda u oči? Koštunica.
2. Slobodan Milošević SPSJULSNP
3. Tomislav Nikolić SRS
4. Vojislav Mihailović SPO Čovek iz naroda.
5. Miodrag Vidojković Afirmativna stranka

Postizborna dešavanja[uredi | uredi izvor]

Predizborni plakat Vojislava Mihailovića.

Par sati po zatvaranju biračkih mesta, Centar za slobodne izbore i demokratiju je saopštio da Koštunica ubedljivo vodi ispred Miloševića. Taj rezultat potvrdio je DOS, kao i izborni štabovi SRS-a i SPO-a.

Zvanično državno telo zaduženo za izbore, Savezna izborna komisija, objavila je tek 26. septembra privremene, preliminarne, rezultate. Prema njima, Koštunica je imao najviše glasova, ali nije dobio i 50% potrebnih glasova za pobedu u prvom krugu, pa je SIK zaključila da će se održati drugi krug predsedničkih izbora.

Opozicija nije prihvatila ove rezultate i optužila je vlast za izbornu krađu. Istovremeno, počeli su protesti po celoj Srbiji, a dva dana kasnije, 28. septembra, SIK objavljuje konačne rezultate izbora. Prema njima, Koštunica je osvojio 49% glasova, a Milošević 40%, a drugi krug izbora je trebalo da bude dve nedelje nakon prvog kruga, u nedelju 8. oktobra.[9]

DOS nastavlja sa sve žešćim protestima i poziva na građansku neposlušnost. Rudari u kolubarskom basenu uglja stupaju u štrajk zahtevajući da se pobeda prizna opoziciji.

Dana 2. oktobra nisu radile mnoge škole, fabrike, preduzeća i druge ustanove. Tog dana, DOS je uputio poziv građanima da se kroz tri dana okupe u Beogradu na centralnom mitingu ispred saveznog parlamenta.

Dana 4. oktobra, savezni ustavni sud je poništio prvi krug izbora, čime je odlučeno da se celo glasanje ponavlja.[10]

Dana 5. oktobra je nekoliko stotina hiljada građana došlo u Beograd. DOS je organizovao da građani sa opozicionim liderima dođu iz pet pravaca u centar Beograda ispred saveznog parlamenta. DOS je ultimativno zahtevao da se do 15 časova tog dana prizna pobeda Koštunice na predsedničkim izborima.

Pošto SIK to nije uradio, okupljena masa je krenula na Saveznu skupštinu. Demonstranti su oko 16 časova ušli u zgradu, nakon čega je u njoj izbio požar. Nakon toga, masa je krenula ka zgradi državne televizije RTS. Oko 17 sati, ušli su i u tu zgradu.

U 19 časova, Vojislav Koštunica obratio se okupljenim građanima sa balkona Skupštine grada Beograda. Iste večeri je novoizabrani predsednik dao je intervju Radio televiziji Srbije.

Dana 6. oktobra, Slobodan Milošević se putem nacionalne televizije obratio naciji, priznao pobedu opozicije. Uprkos ustavnim rokovima, dogovoreno je da Koštunica bude inaugurisan već dan kasnije, za kada je zakazana konstitutivna sednica oba doma saveznog parlamenta.

Dana 7. oktobra, na sednici oba veća savezne Skupštine u centru Sava, Vojislav Koštunica inaugurisan na funkciji predsednika SRJ.

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Prema SIK-u[uredi | uredi izvor]

Savezna izborna komisija (SIK) je dva dana posle preliminarnih rezultata, a 4 dana nakon izbora, izašla sa svojim zvaničnim rezultatima:[9]

Kandidati Lista Glasova %
  Vojislav Koštunica Demokratska opozicija Srbije 2.474.392 48,96
  Slobodan Milošević Socijalistička partija Srbije 1.951.761 38,62
  Tomislav Nikolić Srpska radikalna stranka 292.759 5,79
  Vojislav Mihailović Srpski pokret obnove 146.585 2,90
  Miodrag Vidojković Afirmativna stranka Srbije 46.421 0,93
  Nevažećih listića 2,68
  Izašli, a nisu glasali
Ukupno - izašlo na izbore 5.053.428 69,7

Prema CeSID-u[uredi | uredi izvor]

Kandidati Lista Glasova %
  Vojislav Koštunica Demokratska opozicija Srbije 2.470.304 50,24
  Slobodan Milošević Socijalistička partija Srbije 1.826.799 37,15
  Tomislav Nikolić Srpska radikalna stranka 289.013 5,88
  Vojislav Mihailović Srpski pokret obnove 145.019 2,95
  Miodrag Vidojković Afirmativna stranka Srbije 45.964 0,93
  Nevažećih listića 137.991 2,81
  Izašli, a nisu glasali 1.830 0,04
Ukupno - izašlo na izbore 4.916.920 71,55

Izvor:Izbori u SRJ od 1990 do 2000

Da li je Koštunica zaista pobedio u prvom krugu?[uredi | uredi izvor]

Prema preliminarnom nalazu CESID-a, i izbornih štabova DOS-a, SRS-a i SPO-a, Koštunica je pobedio sa 50,24% izašlih glasača. Savezna izborna komisija (SIK) je dva dana posle preliminarnih rezultata, a 4 dana nakon izbora, izašla sa svojim zvaničnim rezultatima, prema kojima je Koštunica pobedio u prvom krugu izbora sa 48,86% izašlih glasača.[9] Kada se situacija smirila posle demonstracija 5. oktobra 2000, došlo je do ponovnih tumačenja tih izbora, pa se postavlja i pitanje da li je Koštunica zaista pobedio u prvom krugu, ili je Savezna izborna komisija bila u pravu.

Bivši član radikalne stranke, Dragan Todorović, u emisiji Bez ustručavanja na KTV Zrenjanin početkom 2021. je rekao da je prema rezultatima SRS Koštunica zaista pobedio u prvom krugu. Tom prilikom je dodao da su se članovi Radikala koji su bili u SIK-u povukli, jer nisu hteli da potpišu zaključak izborne komisije, pošto je pokušana prevara sa glasovima.[11]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Ovo su prvi i jedini direktni izbori za predsednika SR Jugoslavije. Pre ovih izbora se on birao iz skupštine.
  • Ovi izbori su održani za vreme letnjih olimpijskih igara 2000. u Sidneju.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Report on the local elections in Montenegro (15 May 2002)”. Savet Evrope. 2002. 
  2. ^ Oko izbora 4. CeSID. 2000. str. 157. 
  3. ^ Oko izbora 1. CeSID. 1997. str. 109. 
  4. ^ Oko izbora 2. CeSID. 1997. str. 109. 
  5. ^ Oko izbora 34. CeSID. 2000. 
  6. ^ a b „Pre 15 godina pronađeno telo Ivana Stambolića / VIDEO”. B92. Pristupljeno 15. 1. 2019. 
  7. ^ „Slika Miloševićevog režima: Likvidacija političkih neprijatelja”. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  8. ^ (B92) Vidojković peti kandidat.
  9. ^ a b v SIK konačni rezultati.
  10. ^ „Hronologija: Od kraja bombardovanja do 5. oktobra - Događaji - Peti Oktobar - B92 Info Specijal[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 26. 8. 2012. g. Pristupljeno 27. 1. 2014.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  11. ^ „Dragan Todorović - Vojislav Koštunica je legalno pobedio Slobodana Miloševića na izborima!”. youtube.com. 23. jun 2021. Pristupljeno 13. april 2024. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Zvanična saopštenja[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Novine i portali sa vestima[uredi | uredi izvor]