Pređi na sadržaj

Islamski zakoni o ishrani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Islamski zakoni o ishrani
Oznaka za halal namirnice
Drugo imeHalal hrana
Deo nacionalne kuhinjeMuslimanska kuhinja
  Mediji: Islamski zakoni o ishrani
Prodavac turskog halal sladoleda
Halal prodavnica u Minesoti

Islamski zakoni o ishrani ili Halal hrana predstavljaju niz propisa iz Kurana datih u Šerijatskom zakonu,[1] kojih se pridržavaju pripadnici islamske veroispovesti, a odnose se na na vrstu hrane koja se sme konzumirati, kao i na način njene obrade i pripreme. Ovi propisi takođe se odnose i na piće. Pojam halal (arap. حَلَال) na arapskom znači „dozvoljeno”, odnosno „legalno”, a koristi se za hranu i piće koji su dopušteni, nasuprot haram (arap. حَرَامْ), odnosno nedopuštenoj hrani i piću.[2]

Dozvoljena i zabranjena hrana[uredi | uredi izvor]

Pojam halal koristi se za hranu i piće koji su dopušteni pripadnicima islamske religije, odnosno muslimanima. Postoje i oni prehrambeni proizvodi čija je konzumacija u potpunosti zabranjena, odnosno haram. To su u prvom redu svinjetina, alkoholna pića i proizvodi pripremljeni od krvi životinja. Nije dopušteno ni meso životinja koje nisu zaklane prema propisima šerijatskog zakona, što se može ustanoviti prema izgledu mesa. Je li nešto haram ili halal zavisi i ods načina na koji je hrana pripremljena i obrađena, pa su tako jela pripremljena sa alkoholom, mašću, želatinom i sl. zabranjena, dok su ista ta jela pripremljena bez zabranjenih namirnica - dozvoljena. Potrošači halal hrane moraju biti upoznati sa poreklom dodataka namirnicama, kako bi znali mogu li je konzumirati.

Dozvoljena hrana i piće[uredi | uredi izvor]

Muslimanima je dozvoljeno da jedu ono što je "dobro" (Kur'an 2: 168), to jest, hrana i piće identifikovani kao čisti, zdravi, hranljivi i prijatnog ukusa. U principu, sve je dozvoljeno (halal), osim onoga što je posebno zabranjeno. Za hranu se mogu koristiti svi delovi dozvoljenih životinja, osim krvi.[3] Pod određenim okolnostima, čak i zabranjena hrana i piće mogu se konzumirati bez činjenja greha, jer "zakon nužnosti" dozvoljava zabranjene radnje ako ne postoji nikakva opravdana alternativa. Na primer, u slučaju da bi zbog nepostojanja halal hrane moglo doći do gladi, smatra se da nije grešno konzumirati zabranjenu hranu i piće.[4]

Kuhinjski pribor koji se koristi za pripremu nehalal hrane može se ponovo smatrati halalom nakon što se sanira prema verskim zakonima.[3]

Životinje čije se meso koje se ne sme konzumirati na bilo koji način[uredi | uredi izvor]

Tako đe je zabranjeno jesti i sledeće meso:

  • krv i proizvodi napravljeni od krvi,
  • mrtvo meso, odnosno meso životinje koja nije zaklana,
  • meso životinje koja je umrla od električnog udara, davljenja ili tupe sile,
  • meso životinje koju su rastrgle divlje životinje,
  • meso životinje koje je žrtvovano idolima[4]

U cilju što bržeg napredovanja životinje i postizanja što veće težine, one se hrane posebno proizvedenom hranom, koja vrlo često ima u sebi sadržaja koji su verniku zabranjeni u ishrani. Ukoliko se životinja hrani uobičajenom hranom, a povremeno i nečistom, potrebno je pre klanja takvu životinju zatvoriti, odnosno ne dozvoliti da jede nečistu hranu već samo čistu, kako bi se očistila, a najmanji period čišćenja životinje jeste tri dana. Ukoliko je životinj hranjena isključivo nečistom hranom, koja sadrži krv, životinjske ostatke, i slično, koji se melju, suše i uz određene dodatke pretvaraju u razne oblike životinjske hrane, njeno meso se mora izbegavati.[5]

Klanje životinja po šerijatskom zakonu[uredi | uredi izvor]

Ritualno klanje životinje prema Šerijatskom zakonu

Prvi od uslova koji Kuran nalaže je da predmet kojim se životinja kolje mora biti dovoljno oštar da u jednom potezu, na brz i milosrdan način, prereže ono što je potrebno prilikom klanja - dušnik, ždrelo i dve vratne žile. Ukoliko zbog određenih okolnosti to nije moguće učiniti, životinji se zariva oštar predmet u srce, kako bi se savladala i kako bi krv istekla. Nož mora da bude oštar, očišćen od krvi zaostale od prethodnog klanja. Posle klanja mora se meso ostaviti da sva krv iz njega iscuri.[4] Važno je takođe da se vodi računa o dobrobiti životinje, da se recimo ne kolje pred drugim životinjama, ne vidi nož kojim će biti zaklana i sl.[6]

Još jedan uslov je da se prilikom klanja ne spominje ničije drugo ime osim imena Uzvišenog Allaha. Iz ovoga se zaključuje da ukoliko osoba koja kolje spomene ime nekog drugog, odnosno zakolje u ime neke osobe ili lažnog božanstva, meso dotične životinje je haram, jer ono dobija status žrtve, što je strogo zabranjeno. Spominjanje Allahovog imena pri klanju svedoči postojanje svesti kod osobe da to čini u ime Allaha, tražeći Njegovo dopuštenje i blagoslov, jer je jedino Allah gospodar života i smrti i jedino on ima pravo da oduzme život.

Konzumiranje hrane koju pripreme ehli kitabije (sledbenici Knjige - Jevreji i hrišćani), a samim tim i mesa životinje koju oni zakolju je dozvoljeno, pod uslovom da se radi o hrani koja je čista, to jest ne sadrži ono što se po propisima Šerijata smatra nečistim. Takođe i da prilikom klanja životinje ne bude izgovoreno ničije drugo ime (npr. ime Isusa i slično). Ovim se hrišćani i Jevreji ne uslovljavaju da prilikom klanja izgovaraju „u ime Allaha“ već je uslov da ne izgovaraju ime nekoga drugog. Ukoliko pri klanju životinje kažu „u ime Boga“, dozvoljeno je jesti, jer je Bog Allah (i mimo Njega nema drugih bogova), uz spominjanje Allahovog imena, neposredno pre jela.

Ukoliko osoba prilikom klanja propusti da spomene Allahovo ime, islamska ulema pravi razliku između dve situacije: kada to čini namerno i svesno, omalovažavajući ovaj propis, i kada je propust rezultat zaborava ili nemara. Kada osoba zaboravi izgovoriti Allahovo ime bez namjere ili želje za omalovažavanjem, a ispune se ostali uslovi, takvo meso je dozvoljeno jesti, jer se pretpostavlja da sve što vernik čini jeste u ime Allaha. U situacijama kada se namerno izostavi izgovaranje Allahovog imena meso zaklane životinje nije dozvoljeno jesti.[5]

Ova pravila se ne odnose na ribu ili druge vodene životinje, koje se smatraju halal hranom.[4]

Namirnice koje se ne smeju konzumirati[uredi | uredi izvor]

Ne-halal odeljak u jednom malezijskom supermarketu
  • opojni napici, što uključuje i sosove ili tečnosti za pripremu hrane koji mogu sadržati ​​alkohol, kao što je soja sos.[4]
  • životinjska mast i salo
  • žitarice pripremljene sa haram namirnicama
  • ekstrakt vanile, jer je jedan od sastojaka alkohol
  • želatin jer je najčešće svinjskog porekla
  • glicerol, mono i diaciglicerol jer su najčešće životinjskog porekla

Osim toga, zabranjeni su i oni proizvodi koji su tokom transporta i skladištenja mogli biti u dodiru sa zabranjenim namirnicama.[2]

Halal hrana u nemuslimanskim društvima[uredi | uredi izvor]

Halal hrana dostupna je širom sveta, a takođe je prihvatljiva za sve životne dobi i pripadnike drugih religija, a sve namirnice su zdravstveno ispravne.[2] Namirnice koje nose oznaku Halal moraju biti pripremljene prema Halal standardu.

Trenutna vrednost tržišta na kojem se trguje Halal sertifikovanom hranom i prehrambenim proizvodima u celom svetu ima veliku vrednost i stalno je u porastu. Broj stanovnika muslimanske veroispovesti u svetu je oko 1,7 milijardi i sve je veća tražnja za sertifikovanom Halal hranom u državama sa populacijom muslimanske veroispovesti. Od ukupnog prometa hranom i prehrambenim proizvodima na svetskom nivou, Halal tržište obuhvata 1/6 ukupne globalne trgovine.[7] Osim toga, dve trećine kupaca halal proizvoda u Evropskoj uniji su nemuslimani, jer se ovi proizvodi smatraju dodatno proverenim i kvalitetnim. Implementacijom Halal standarda dobija se novi kvalitet, nova tržišta i novi potrošači, a ne gubi se ništa. U zavisnosti od industrije, može se desiti da zahtevi standarda poskupe samu proizvodnju, ali je profit od prodaje svakako mnogo veći.[8]

Halal hrana služi se i u svim boljim hotelima, restoranima, kao i na avionskim letovima većih avio kompanijama.[9]

Halal standard[uredi | uredi izvor]

Halal standard čini set pravila i smernica za proizvodnju i pripremu hrane u skladu sa islamskim verskim običajima. Najveći broj zahteva Halal standarda su identični sa HACCP sistemom i ISO 9001 standardom. Halal je primenljiv na različite vrste proizvoda i usluga: hranu, kozmetiku, lekove, odeću, obuću, nameštaj, turizam i ugostiteljstvo, špediciju, bankarstvo i berzansko poslovanje... Najčešće se primenjuje u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, kao i proizvodnji kozmetike.

Zahtevi koje Halal stavlja pred proizvođače su najstriktniji kada je u pitanju mesna industrija. Da bi meso bilo Halal, klanje dozvoljenih životinja mora biti u skladu sa sledećim zahtevima: životinja koja se kolje mora biti pažljivo tretirana, zdrava i živa, a osoba koja obavlja čin klanja mora biti psihički zdrav i osposobljen za tu aktivnost. Zabranjeno je da to radi osoba pod dejstvom alkohola, a takođe je zabranjeno da to radi neko ko nije musliman, hiršćanin ili Jevrejin, jer samo oni znaju šta znači pomen božijeg imena prilikom klanja. Propisane su i metode obuzdavanja prilikom klanja.[10]

Proces sertifikacije[uredi | uredi izvor]

Da bi jedan proizvodni proces dobio Halal sertifikat potrebno je da se primeni niz kontrolisanih postupaka koji su u skladu sa islamskim propisima, kako bi proizvod ili usluga muslimanima bili prihvatljivi za komzumiranje ili korišćenje. Halal sertifikacija nije u klasičnom sistemu sertifikacije i akreditacije. Sertifikate za ovaj sistem dodeljuju organizacije ovlašćene od strane islamske verske zajednice. Nakon toga se sprovodi postupak u kome se utvrđuje da li su sirovine koje se koriste u proizvodnji dozvoljene i po ispunjenju predviđenih uslova izdaje se Halal sertifikat koji potvrđuje halal status proizvoda i odobrava se upotreba Halal znaka na pakovanju proizvoda. Sertifikat važi jednu godinu, tokom kog vremena se vrši redovna kontrola. U slučaju bilo kakvog odstupanja od standarda, Agencija oduzima sertifikat, proizvodi se povlače sa tržišta i pokreće se odgovarajući postupak.

Tokom proizvodnje i pripreme halal hrane postoji mnogo načina da se ona „oharami”. Na primer, riba spremljena sa vinom, različiti kolači i sladoled koji sadrže rum, liker ili bilo koju vrstu alkohola. Mnogi prehrambeni proizvodi sadrže emulgatore koji služe da produže rok trajanja ili daju određena svojstva hrani, kao što su boja, ukus i slično. Mnogi od njih su životinjskog porekla, što ih čini neprihvatljivim. Tipičan primer su želatinaste mase koje se često koriste u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Tu je takođe i opasnost od takozvane kroskontaminacije, odnosno mogućnosti da u procesu proizvodnje ili pripreme hrane dođe do kontakta halal i haram sastojaka, što bi poništilo ispravnost ukupnog proizvoda. To konkretno znači da se ne sme koristiti isti pribor ili posuđe za spremanje halal i ne-halal hrane, mora se voditi računa o sastojcima sredstava za čišćenje (ne smeju da sadrže alkohol), a proizvodne linije za proizvodnju halal hrane moraju biti potpuno odvojene od drugih linija.[10]

Halal standard u Srbiji i regionu[uredi | uredi izvor]

U Srbiji postoji zvanična organizacija za dodelu Halal sertifikata Halal agencija Islamske zajednice Srbije. Halal standard Srbije (HSS-2009) predstavlja osnovni sistem uputstava za pripremanje, skladištenje, čuvanje, transport, izlaganje i prodaju prehrambenih, ali i farmakoloških, kozmetičkih i ostalih halal proizvoda, sirovina ili usluga. Proizvodnja sertifikovane halal hrane počela je i u zemljama regiona: Hrvatskoj,[11] Crnoj Gori,[12] Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Makedoniji i Albaniji.[13] U Sarajevu se već nekoliko godina organizuje međunarodni "Sarajevo Halal sajam" (Sarajevo Halal Fair).[14]

Jedan od poznatijih srpskih brendova na čijim pakovanjima se nalazi oznaka „halal“ je Plazma keks,[6] kao i proizvodi preduzeća Perutnina Ptuj iz Bačke Topole.[15] U Srbiji ima više od 50 preduzeća, pretežno u prehrambenoj industriji, koja posluju po halal principima.[16]

Tokom migrantske krize u prihvatnim centrima u Srbiji migrantima islamske veroispovesti pripremana je halal hrana.[17]

Halal turizam i ugostiteljstvo u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Prva prodavnica halal hrane u Beogradu

Osim u prehrambenoj industriji halal standardi se uvode i u turizam. Nekoliko hotela na Kopaoniku, Zlatiboru i u Beogradu prošlo je proces halal sertifikacije. U Beogradu takođe posluje i nekoliko restorana, ćevabdžinica i buregdžinica sa Halal sertifikatom,[18] a kod Bajrakli džamije otvoren je i prvi „Halal šop”.[19]

Standardi za halal hotel:

  • hotel mora da ima poseban način pripremanja hrane,
  • hotel mora da obezbedi mesta za molitvu,
  • u sobama se mora nalaziti Kuran, brojanica, raspored molitvi,
  • u okviru hotela moraju postojati odvojeni bazeni za muškarce i žene, a takve moraju biti i plaže,
  • u okviru hotela zabranjeno je pušenje.[16]

Razlike i sličnosti između košer i halal propisa[uredi | uredi izvor]

Zanimljivo je da islam ima dosta zajedničkog sa judaizmom u pogledu pravila ishrane, iako je u mnogim drugim oblastima fokusiran na utvrđivanje razlika između Jevreja i Muslimana. Sličnost u zakonima u ishrani je verovatno nasleđe slične etničke veze u dalekoj prošlosti.[4]

Halal svoj izvor ima u Kuranu, košer u Tori, odnosno Starom zavetu). Postoje zabranjene i dozvoljene životinje, stim što je prema košeru broj vrsta koje se mogu jesti manji. u obe religije postoje detaljni propisi na koji način životinja koja će služiti mora da bude ubijena, pri čemu važi slično pravilo: to se mora obaviti jednim potezom i sva krv mora da istekne. Ovaj postupak ima utemeljenje i u nauci. Potvrđeno je da je meso životinje koja ne zna da će biti ubijena ukusnije. Što se tiče povrća i voća, svo je halal, dok je za košer neophodno da su očišćene od insekata. Košer ishrana podrazumeva strogo odvajanje mesnog i mlečnog, koje se nikako ne sme konzumirati u jednom obroku, što ne važi i za halal ishranu. Što se tiče morskih životinja, prema jevrejskim zakonima o ishrani mogu se jesti samo one koje imaju i peraja i krljušti (ribe i to ne sve), do islamski zakon gleda na sve oblike vodnog života kao na halal. Takođe, svako alkoholno piće je prema halalu zabranjeno, dok je prema košer pravilima alkohol dozvoljen, sa izuzetkom proizvoda od grožđa koji moraju biti spravljeni od strane verujućih Jevreja.[20]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Staničić, Nikolina; Gaćina, Nikolina. PREHRANA I RELIGIJA: HALAL TURIZAM. Pristupljeno 13. 3. 2021. 
  2. ^ a b v Horvat, G. „Što je to halal hrana?”. Ordinacija.hr. Večernji list. Pristupljeno 13. 3. 2021. 
  3. ^ a b „Razlika između Halala i Košera”. natapa. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  4. ^ a b v g d đ „Halal i Haram: islamski zakoni o ishrani”. EFerrit. Pristupljeno 13. 3. 2021. 
  5. ^ a b „PITANJE HALAL ISHRANE”. zvanični vebsajt. Islamska zajednica u Srbiji. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  6. ^ a b Milošević, Jelena (15. 12. 2018). „Šta znači oznaka „halal” na Plazmi?”. iSerbia. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  7. ^ „Šta sve podrazumeva HALAL sertifikat”. Turistički svet. 13. 2. 2020. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  8. ^ Ramadani, D. (13. 3. 2018). „NAJBRŽE RASTUĆA INDUSTRIJA U SVETU Halal postaje biznis u Srba!”. Alo. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  9. ^ „Šta je specijalna hrana u avionu?”. LiderTravel. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  10. ^ a b „Halal standard”. PORTAL KVALITET. Pristupljeno 13. 3. 2021. 
  11. ^ Prokopec, Goran (1. 3. 2011). „Hrvatski izvozni hit: halal-hrana”. Dojče vele. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  12. ^ Sadiković, Sead (29. 9. 2009). „Sertifikovanje halal hrane”. Radio Free Europe. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  13. ^ „Zigler: Promocija halal hrane”. Danas. 24. 9. 2018. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  14. ^ Pašalić, Adi. „Halal hranu bi moglo prihvatiti još 5,6 milijardi potrošača”. Agro klub. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  15. ^ „Halal Certificate” (PDF). zvanični vebsajt. Perutnina Ptuj. 
  16. ^ a b „Halal velika šansa za srpski turizam i proizvodnju hrane - Po ovom standardu rade 53 preduzeća u Srbiji, sedam hotela u procesu sertifikacije”. eKapija. 9. 2. 2017. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  17. ^ „ZA MIGRANTE NA JUGU SRBIJE SPREMA SE HALAL HRANA PO NjIHOVIM RECEPTIMA”. Koordinaciono telo Vlade Republike Srbije za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa. 4. 9. 2017. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  18. ^ „Halal restorani u Beogradu”. Apartmani u Beogradu. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  19. ^ „Gde se muslimani hrane u Beogradu?”. B92. 15. 9. 2013. Pristupljeno 15. 3. 2021. 
  20. ^ „Šta je halal, a šta košer?”. Supermarket Deli. Arhivirano iz originala 08. 12. 2021. g. Pristupljeno 12. 3. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]