Pređi na sadržaj

Kvirin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Denarius koji prikazuje Kvirina na aversu i Cereru na prestolu na reversu

Kvirin (lat. Quirinus) je jedan od najstarijih italskih i rimskih bogova. Bog rata koji je vjerovatno bio i bog zemljoradnje.

Kult[uredi | uredi izvor]

Poštovali su ga zajeno sa Jupiterom i Marsom, sve dok to trojstvo nije zamenjeno novom trijadom Jupitera, Junone i Minerve. Kvirin je važio za boga rimskih građana koji nisu pripadali plemstvu i po njemu je nazvan jedan od sedam rimskih brežuljaka, Kvirinal, na kojemu je bio poštovan. Tu mu je 293. godine prije nove ere posvećen hram koji je izgoreo, ali ga je Avgust ponovno sagradio.[1]

Kvirin (Quirinus Pater) je bio jako poštovan bog u staro doba, ali kasnije mu je značaj opao. Bio je bog Kvirita, to jest Rimljana, koje su tako zvali jer su bili naoružan narod (quirus - koplje).[2]

Prvobitno je bio bog zaštitnik staroga sabinjanskog naselja na brežuljku Kvirinalu koje se stopilo s Rimom. Nakon toga postao je bog rata i zaštitnik celoga Rima. Kad je prevladao kult boga Marsa, Kvirina su izjednačili s Romulom, osnivačem grada. Prema legendama koje međutim potiču tek iz poslednjeg veka stare ere, Romul je svoje ime po odlasku na nebo promijenio u Kvirin. Rimljani, smatrajući se Romulovim potomcima, u svečanim su prilikama sebe nazivali kvirinovim narodom - Kviritima. Kult Romula - Kvirina kao utemeljivača Rima razvijali su i podsticali prvenstveno Cezar i Avgust. Kvirinu je bilo posvećeno drevno svetilište na brežuljku Kvirinalu, u kojem je s Jupiterom i Marsom bio udružen u tzv. Kvirinalsku trijadu, za razliku od Kapitolske (Jupiter, Junona, Minerva), preuzete od Etruraca. Kvirinu je služilo 12 sveštenika, a svečanost u njegovu čast, Kvirinalija, održavala se 17. marta. Rimska gradska četvrt, sagrađena na tom brežuljku, i danas se zove Kvirinale.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Holzapfel, Otto. Leksikon europske mitologije. str. 208. 
  2. ^ Arangio-Ruiz, Vincenzo. Antički Rim: panorama jedne civilizacije. str. 2. 
  3. ^ Zamarovsky, Vojtech. Bogovi i junaci antičkih mitova. str. 195.