Koritnička vrela

Koordinate: 43° 14′ 33″ S; 22° 20′ 28″ I / 43.2425° S; 22.341111° I / 43.2425; 22.341111
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
43° 14′ 33″ S; 22° 20′ 28″ I / 43.2425° S; 22.341111° I / 43.2425; 22.341111
Koritnička vrela
Jedno od vrela
Jedno od vrela
Tip Kraško
Planinski venac Suve planine
Geoprostor Koritnička kotlina
Oblast Jugoistočna Srbija
Država Srbija
Koritnička vrela na karti Srbije
Koritnička vrela

Koritnička vrela su kraška vrela u Koritničkoj kotlini, ulegnuće u zemljinoj kori i specifičan geoprostor na jugoistoku Srbije, u tektonskom rovu kompozitne doline-potoline srednjeg Ponišavlja, koje pored Belopalanačke kotline čini i izvorišni obluk Crvene reke.[1] Administrativno vrela pripadaju opštini Bela Palanaka u Pirotskom upravnom okrugu

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Koritnička vrela, koja se hrane vodom sa Suve planine, izbijaju u Koritničkoj kotlini, pored i u koritu Koritničke reke, neposredno kod završetka klisure Bežiško ždrelo na visini od oko 420 m. Ovo razbijeno izvorište čine dva stalna i više manjih, periodskih izvora. Od njih počinje stalni površinski tok Koritničke reke.[2]

Najjače vrelo nalazi se uz desnu stranu korita, neposredno pored puta Bela Palanka – Babušnica. Od kada je u maju 2008. godine ograđeno niskim betonskim zidom, izdašnost vrela je od tada slabija.

Nešto slabije vrelo nalazi se nasuprot njemu, uz levu stranu korita, dok se ostali izvori javljaju na samom stenovitom dnu korita reke, nešto uzvodnije od prethodna dva.

Na glavnom vrelu izbijaju vode ponornice Bežiške reke. Osim vodama Bežiške reke, Koritnička vrela se hrane kraškim vodama iz šire sabirne oblasti koja obuhvata severoistočne padine Suve planine.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Janković P. (1909): Istorija razvitka Nišavske doline. Srpska kraljevska akademija, Beograd
  2. ^ Dr Jovan B. Petrović, Dubinska kraška vrela u kršu Istočne Srbije. Glasnik SGD, UDC 911.2:551.4(497.11) sveska LXXXII - Br. 2 2002. Originalan naučni rad rr. 3-17
  3. ^ Petrović, B., J. (1998). Priroda Bele Palanke i srednjeg Ponišavlja, Institut za geografiju, PMF, Novi Sad.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanković, S. (1997). Geografija Ponišavlja, Srpsko geografsko društvo, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]