Krstaške države

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Krstaške države su bile brojne feudalne države, koje su stvorili krstaši u Maloj Aziji i Svetoj zemlji (istorijskoj Palestini). Te krstaške države su ponovo okupirane od strane islamskih država.[1] Krstaške države na Levantu, kolektivno poznate kao Outremer,[2][a] bile su: Kraljevstvo Jerusalim, Kneževina Antiohija, Grofovija Tripoli i Grofovija Edesa (pored Kraljevine Kipar).[4] Ljudi iz krstaških država su generalno nazivani „Latinima”, što je zajednički demonim za sledbenike latinske crkve, za razliku od autohtonih sledbenika istočnog hrišćanstva.[5]

Godine 1098, zapadnoevropski krstaši su uzurpirali grad Edesu i zauzeli Antiohiju na njihovom oružanom hodočašću u Jerusalim, koje je sprovedeno nakon opsade iz 1099. godine. Usledila je teritorijalna konsolidacija, uključujući i zauzimanje Tripolija. U svom najvećem obimu ove države su pokrivale obalska područja današnje južne Turske, Siriju, Liban, Izrael i Palestinu. Ta su imanja kasnije istoričarima postala poznata pod nazivom Outremer iz francuske fraze outre-mer ili „zemlja preko mora”. Edesa je pala pod napadom turskog ratnog vojskovođe 1144. godine, dok su se druga carstva održala do 13. veka, pre nego što su pala pod egipatski Mamelučki sultanat. Antiohija je pokorena 1268, a Tripoli je pao 1289. godine. Kada je Ako, glavni grad Jerusalimskog kraljevstva pala 1291. godine, poslednje teritorije su brzo izgubljene, i preživeli su prebegli na Kipar.

Proučavanje krstaških država, samo po sebi, za razliku od podteksta krstaških ratova, započelo je u Francuskoj u 19. veku kao analogiju francuskom kolonijalnom iskustvu u Levantu. To su odbacili istoričari 20. veka, gde je koncenzusno stajalište bilo da su Franci, kako su zapadni Evropljani bili poznati, živeli kao manjinska zajednica koje je u velikoj meri bila urbana, izolovano od starosedilačkih naroda, sa odvojenim pravnim i religijskim sistemima. Autohtoni narodi su bili hrišćanske i islamske tradicije, i govorili su arapski, grčki i sirijski jezik.

Krstaške države su osnovane u udaljenim pograničnim krajevima između Vizantijskog i Seldžučkog carstva u periodu kada su regionalne politike bile fragmentisane, vladari neiskusni, i veliki Seldžučki sultanat je bio nezainteresovan i stanju opadanja. Konfuzija i podela značili su da je islamski svet zanemarivao svet izvan njega; ovo ga je učinilo ranjivim i iznenađenim prvim kontaktom s Francima, što je Francima pružilo mogućnost za konsolidaciju.

U Mediteranu[uredi | uredi izvor]

Krstaške države oko 1100.

U Levantu[uredi | uredi izvor]

Prve četiri krstaške države formirane su odmah nakon Prvog krstaškog rata:

Kraljevstvo Jerusalim je imalo četiri vazalne teritorije:

Jermensko kraljevstvo Kilikija potiče pre krstaških ratova, ali papa Inoćentije III Kilikiji dodeljuje status kraljevstva. Kasnije je bila pod dinastijom Lizinjan.

Kipar[uredi | uredi izvor]

Tokom trećeg krstaškog rata formirana je Kraljevina Kipar. Ričard Lavlje Srce je osvojio Kipar dok je bio na putu prema Svetoj zemlji. Ostrvo je postalo kraljevina i predano je Giju Luzinjanu 1192. Trajalo je do 1489, kada ga zadnja kraljica prodaje Veneciji.[6]

Na Balkanu[uredi | uredi izvor]

Nikejsko carstvo, Latinski posedi, Epirska despotovina i Trapezuntsko carstvo (verovatne granice)
Karta Balkana za 1265.

Tokom četvrtog krstaškog rata Vizantija je osvojena i podeljena na krstaške države:

dok su na preostalim teritorijama stvorene vizantijske države:

Venecija je formirala vojvodstvo Naksos ili vojvodstvo Arhipelag

Vitezovi hospitalci (Jovanovci)[uredi | uredi izvor]

  • Vojni red vitezova hospitalaca ili Red Svetog Jovana uspostavili su krstašku državu na Rodosu od 1310, sve do 1522, kada su pred Turcima pobegli na Maltu.
  • ostrvo Kasteloriko u Dodekanima zauzeli su vitezovi hospitalci 1309, ali Turci su zauzeli 1440, od 1450. je u posedu kraljevine Napulj, a od 1635. je pod Venecijom. Od 1686. je ponovo turski i konačno grčki od 1821. godine.
  • Smirna (1344—1402)
  • Antalija (1361—1373)
  • Bodrum (1412—1414)
  • Korint (1397—1404)
  • Ikarija, Kos

Na Baltiku[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ franc. outre-mer, meaning "overseas"; during the Renaissance, the term was later often equated to the area of the Levant and it remains synonymous for the Holy Land.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stepanenko V. P. // Sovet dvenadcati išhanov" i Boduэn Flandrskiй. K suщnosti perevorota v Эdesse (mart 1098 g.) // Antičnaя drevnostь i srednie veka: Probl. social. razvitiя. — Sverdlovsk. 1985. str. 82—92. [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. januar 2012) arhiv Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. septembar 2015)
  2. ^ Kerridge, Richard (2015). A/AS Level History for AQA The Age of the Crusades, c1071–1204 Student Book. Cambridge University Press. str. 3. ISBN 978-1-107-58725-0. 
  3. ^ Johnson, Paul (1979). Civilizations of the Holy Land (na jeziku: engleski). Weidenfeld and Nicolson. str. 202. „Of the enormous literature which the crusades inspired in Europe, only one poem of any importance was actually written in the Holy Land, or Outremer as the Latins called it: the so-called Chanson des Chetifs, produced at Antioch a little before 1149. 
  4. ^ Barber, Malcolm. “The Crusader States” (Yale University Press. 2012). ISBN 978-0-300-11312-9.. Page xiii
  5. ^ „Distinguishing the terms: Latins and Romans”. Orbis Latinus. Arhivirano iz originala 09. 07. 2018. g. 
  6. ^ Edbury P.W., The Kingdom of Cyprus and the Crusades 1191 — 1374, Cambridge University Press (1991)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]