Lisović

Koordinate: 44° 33′ 05″ S; 20° 26′ 28″ I / 44.551333° S; 20.441166° I / 44.551333; 20.441166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lisović
Spomenik palim Partizanima u selu Lisović, 12. aprila 1943. godine, među kojima je bio i narodni heroj Stjepan Steva Abrlić.
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaBarajevo
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1054
Geografske karakteristike
Koordinate44° 33′ 05″ S; 20° 26′ 28″ I / 44.551333° S; 20.441166° I / 44.551333; 20.441166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Lisović na karti Srbije
Lisović
Lisović
Lisović na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Lisović je naselje u Gradskoj opštini Barajevo u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1054 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Lisović se nalazi severozapadno od Sopota. Lisović je starije naselje. U selu se još nailazi na tragove od „ Kaldrme“ starog puta koji ovuda prolazio. Jedno mesto u selu zove se Madžarija i tu je, vele, bilo „madžarsko groblje“.
O postanku imena očuvalo se narodno predanje. Predanje veli da su prvi doseljenici ovde zatekli veliku šumu sa koje je, pošto je bila jesen, silno lišće popadalo po zemlji. Njih je začudilo ovako „lis-vito mesto“ po čemu je, vele, i selo dobilo ime.

Sigurne podatke o Lisoviću imamo iz početka 18. veka. Na karti iz doba austrijske vladavine (1718-1739. g.) zabeleženo je ovo naselje pod imenom Lissoviz. U početku 19. veka je ulazilo u sastav Katićeve knežine i imalo je 1818. g 26 a 1822. g. 33 kuće. Godine 1846. pripadalo je srezu turijskom i imalo je 47 kuća. Po popisu iz 1921. godine. Lisović je imao 206 kuća sa 1016 stanovnika.
Najstarija porodica u selu jesu Sretenovići starinom iz Šarana (srez takovski). Njihov predak poznata ličnost Pavle Sretenović, koji je kao mladić učestvovao u Ustanku i borio se uz Janka Katića. Docnije je bio član magistrata i sudija u Beogradu. U stare porodice ubrajaju se i Minići, Paunovići, Mijailovići i lukići. Preci Minića, Paunovića i Mijailovići došli su iz Šarana a Lukići ne znaju od kuda su starinom. Ostale porodice mlađi doseljenici.

Selo je dobilo prvog učitelja 1873. godine a škola je bila u privatnoj zgradi. Godine 1874. kupljena je zgrada koja je služila za školu sve do 1884., kada je podignuta nova škola. Stara škola je upotrebljena za učiteljske stanove.. (podaci krajem 1921. godine).[1] [2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Lisović živi 842 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,4 godina (39,8 kod muškaraca i 43,0 kod žena). U naselju ima 353 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,99.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.135
1953. 1.167
1961. 1.114
1971. 963
1981. 1.032
1991. 1.075 1.037
2002. 1.057 1.117
2011. 1.054
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.000 94,60%
Romi
  
14 1,32%
Crnogorci
  
13 1,22%
Hrvati
  
1 0,09%
Makedonci
  
1 0,09%
Jugosloveni
  
1 0,09%
nepoznato
  
16 1,51%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26. dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ lisovićke opštine Br. 692.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili doseljenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavljeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]