Magnetomotorna sila

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Magnetomotorna sila je sila koja proizvodi magnetsko polje kod elektromagneta.[1]

Simbol je obično Fm a jedinica je amper-zavoj (amper-zavojak, amper-navoj ili amper-navojak), ustanovljena na bazi jačine struje u jednom zavoju žice. Pošto amper-zavoj nije SI definisana jedinica, često se jednostavno koristi Amper/metar.

Sljedeća formula iskazuje jačinu magnetomotorne sile:[2]

gde je

  • magnetomotorna sila u Amper-zavojima,
  • N broj zavoja, i
  • I struja u amperima.

Jačina magnetskog toka[3][4] kroz neki materijal zavisi o jačini magnetomotorne sile i reluktansi materijala.[5][6][7] To se može iskazati sljedećom jednačinom:

Jedinice[uredi | uredi izvor]

SI jedinica za mmf je amper, isto kao i jedinica struje (analogno jedinici emf[8][9][10] i napona volt). Neformalno, i često, ova jedinica se navodi kao amper-zavoj kako bi se izbegla zabuna sa strujom. Ovo je bio naziv jedinice u sistemu MKS. Povremeno se može sresti i cgs sistemska jedinica gilbert.[11]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Termin magnetomotorna sila je skovao Henri Ogastus Rovland 1880. godine.[12][13][14] Rovland je nameravao da ovo ukaže na direktnu analogiju sa elektromotornom silom.[15] Ideja o magnetnoj analogiji sa elektromotornom silom može se naći mnogo ranije u radu Majkla Faradaja (1791-1867), a nagovestio ju je u Džejms Klerk Maksvel (1831-1879). Međutim, Rovland je skovao taj termin i bio je prvi koji je eksplicitno naveo Omov zakon za magnetna kola 1873. godine.[16]

Omov zakon za magnetna kola se ponekad naziva Hopkinsonovim zakonom, a ne Rovlandovim zakonom, jer neki autori pripisuju zakon Džonu Hopkinsonu umesto Roulandu.[17] Prema pregledu metoda analize magnetnih kola, ovo je netačna atribucija koja potiče iz Hopkinsonovog rada iz 1885. godine.[18] Štaviše, Hopkinson zapravo citira Rovlandov rad iz 1873. u ovom radu.[19]

Primeri[uredi | uredi izvor]

Treba naći magnetomotornu silu elektromagneta sa N=5 navoja žice kroz koje prolazi struja od I=2 A.

= 5 zavoja • 2 A = 10 Amper-zavoja.

Ako pretpostavimo da je reluktansa magnetnog kola = 40 000 Amper-zavoja/Wb, magnetski tok (fluks) kroz magnetsko kolo jest:

= = 250 μWb.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Waygood, str. 137
  2. ^ Smith, str. 495–506
  3. ^ Purcell, Edward; Morin, David (2013). Electricity and Magnetism (3rd izd.). New York: Cambridge University Press. str. 278. ISBN 978-1-107-01402-2. 
  4. ^ Browne, Michael (2008). Physics for Engineering and Science (2nd izd.). McGraw-Hill/Schaum. str. 235. ISBN 978-0-07-161399-6. 
  5. ^ Rowland, Henry A. (1873). „XIV. On magnetic permeability, and the maximum of magnetism of iron, steel, and nickel”. Philosophical Magazine. Series 4. 46 (304): 140—159. doi:10.1080/14786447308640912. 
  6. ^ Rowland, Henry A, "On the general equations of electro-magnetic action, with application to a new theory of magnetic attractions, and to the theory of the magnetic rotation of the plane of polarization of light" (part 2), American Journal of Mathematics, vol. 3, nos. 1–2, pp. 89–113, March 1880.
  7. ^ Bosanquet, R.H.M. (1883). „XXVIII.On magnetomotive force”. Philosophical Magazine. Series 5. 15 (93): 205—217. doi:10.1080/14786448308628457. 
  8. ^ Stewart, Joseph V. (2001). Intermediate electromagnetic theory. World Scientific. str. 389. 
  9. ^ Tipler, Paul A. (januar 1976). Physics. New York, NY: Worth Publishers, Inc. str. 803. ISBN 978-0-87901-041-6. 
  10. ^ Irving Langmuir (1916). „The Relation Between Contact Potentials and Electrochemical Action”. Transactions of the American Electrochemical Society. The Society. 29: 175. 
  11. ^ Cardarelli, F. (2003). Encyclopaedia of Scientific Units, Weights and Measures. Their SI Equivalences and Origins.Slobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. London: Springer. str. 24. ISBN 978-1-4471-1122-1. 
  12. ^ Cahan, David; Rudd, M. Eugene (2000). Science at the American Frontier: A Biography of DeWitt Bristol Brace. University of Nebraska Press. str. 22. 
  13. ^ Buchwald, Jed Z. (1994). The Creation of Scientific Effects: Heinrich Hertz and Electric Waves. University of Chicago Press. str. 354. 
  14. ^ Cahan, David (1993). Hermann von Helmholtz and the Foundations of Nineteenth-century Science. University of California Press. str. 397. 
  15. ^ Hon & Goldstein, pp. 638-639
    • Rowland (1880), pp. 92, 97
  16. ^ Thompson, p. viii
    • Rowland (1873), p. 143
  17. ^ See for instance
    • Schmidt & Schitter, p. 340, or
    • Waygood, p. 137
  18. ^ Lambert et al., p. 2427
  19. ^ Hopkinson, str. 455

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]