Manastir Svetog Jovana Krstitelja kod Gornjeg Matejevca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Svetog Jovana Krstitelja
Manastir Svetog Jovana Krstitelja
Opšte informacije
MestoGornji Matejevac
OpštinaPantelej
Država Srbija
Koordinate43° 22′ 42″ N 21° 58′ 10″ E / 43.37833° S; 21.96944° I / 43.37833; 21.96944
Manastir Svetog Jovana Krstitelja kod Gornjeg Matejevca na karti Srbije
Manastir Svetog Jovana Krstitelja kod Gornjeg Matejevca
Manastir Svetog Jovana Krstitelja kod Gornjeg Matejevca
Manastir Svetog Jovana Krstitelja kod Gornjeg Matejevca na karti Srbije
Vrsta spomenikaManastir
Vreme nastanka11. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od velikog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Niš

Manastir Svetog Jovana Krstitelja pripada Eparhiji niškoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture. Prvobitni manastir vezuje se za vreme cara Konstantina Velikog. Godina gradnje je bez pouzdanih podataka, ali zbog načina gradnje, vezuje se za 11. vek.[1]

Položaj i prošlost[uredi | uredi izvor]

Smešten je u blizini sela Gornji Matejevac, između brda Beli Vrh i Temeni Vrh. Pominje u turskim popisima iz 1498, 1516. i 1564. godine kada je već opusteo.Po predanju, u vreme turskog ropstva živelo dvanaest monaha, koji su bili narodni prosvetitelji, pčelari i prepisivači bogoslužbenih knjiga.

Manastirska crkva[uredi | uredi izvor]

Manastirska crkva je jednobrodna trikohalna građevina sa manjom pripratom na zapadnoj strani. Podužni poluobličasti svod se oslanja na bočne lukove poduprte masivnim pilastrima. Ukopan je oko jedan metar u zemlju. Podne površine pokrivene su brižljivo klesanim kamenim pločama. Za časnu trpezu poslužio je antički stub. U zidu između naosa i priprate nalazi se veliki lučno oblikovan ulazni otvor, iznad koga je dvopojasna luneta. Krajem 16. veka crkva je obnavljena, kada je dozidana priprata, a nešto kasnije, u prvim decenijama 17. veka, crkva je živopisana. Poslednjim intervencijama iz 1835. godine, u vreme mitropolita Kalinika, izvršena je opšta konsolidacija hrama, obnovljena fasada, prozori, portal i podne površina naosa i priprate.

1869. godine urađen je novi živopis od strane putujuće zografske družine, o čemu svedoči natpis iznad ulaza u naos i ikonostas koji je iz tog vremena.

U vreme Oktobarske revolucije ruske monahinje odbegle od boljševičkog terora našle su utočište u ovom manastiru, gde su osnovali školu za slepe (sv. Sinod je u septembru 1923. odlučio da će u manastiru biti „kolonija slepih devojaka”[2]).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]